Adu može zbrisati samo cunami - Vijesti.me
erozija obale

Adu može zbrisati samo cunami

Obala ulcinjskog ostrva, zbog oskudnih nanosa sedimenata manja, crvena linija blizu, ali još nema zeblje da će nestati

Uprkos jakom vjetru i upozoravajućoj crvenoj zastavi, malobrojni turisti juče rano ujutro uživali su na ušću Bojane- jedni su pecali, drugi se kupali, a treći izležavali na pijesku. More je lagano zapljuskivalo obale Ade i Velike plaže dok je Bojana lomila talase, nosila ih sa sobom dalje u dubinu i tamo nestajala sa njima. Čudesnu igru mora i rijeke na mjestu najvećih strujanja na Jadranu, koja traje već stoljećima, teško je prozrijeti golim okom. U toj igri prije 156 godina, rođena je Ada-Bojana je tada bila moćna sa Drimom u sebi, more jednako snažno kao danas. Brane na Drimu u Albaniji, sputale su danas Bojanu. Sporija je, uža ali nestvarna igra i dalje traje- more već godinama otima obalu ostrva, rijeka sa dvije strane čuva svoje čedo...

Stari bojanski vuk Perica Batrićević sa terase svoje kućice na ušću gleda u Bojanu i kao za sebe kaže da u zadnje vrijeme nije bila šira.

“A prije 40 godina, kada sam došao ovdje, malo ko je mogao preplivati. Ali pogledaj ovu trsku i sa jedne i sa druge strane, njoj tu nije mjesto. To je dokaz da je Bojana tada bila šira makar sto metara. Pa na mjestu gdje je sada Barbana, vezali smo barke- priča poznati ulcinjski ribar, koji više vremena provodi na rijeci nego u gradu. Kaže da je more „uzelo malo plaže na Adi, posebno kod restorana Disko“. Ipak, tvrdi da to nije zabrinjavajuće za ostrvo.
 
Tamo uzme, ovdje vrati

“To je kao neka igra, tamo uzme, ovdje vrati. Mada tamo kod Diska, manje 'vrće' nego što bi trebalo. Ali evo, dalo je ovamo”, kaže Perica i pokazuje plažu na desnom ušću Bojane. Prošle zime, more i rijeka „otvorili“ su plažu široku gotovo sto metara. Već su postavljeni suncobrani i ležaljke.

“A možda će je već ove zime 'pojesti'. Tako ti je to ovdje, sve se vrti ukrug jer taj nanos iz Bojane ne ide nigdje, on je tu- more ga uzme pa ga vrati, Bojana isto tako. I to će trajati”,  priča Perica. Ipak, erozija obale na Adi je evidentna i brojni naučnici pokušavaju da dokuče dokle bi to moglo do ide. U jednom su složni- neophodno je hitno preduzeti mjere radi očuvanja ostrva u današnjim konturama. Perica kaže da je posljednjih 20-30 godina na Adi skoro sve isto.

“Nema opasnosti za Adu. Nemoj o tome da pišeš ali ako moraš slobodno reci da Ada može nestati samo ako nas strefi kakav cunami”, siguran je Perica.
Prof. dr Sava Petković upozorio je da bi nove hidrocentrale na Drimu ipak mogle dovesti do veće erozije obala Ade i Velike plaže i cijepanja jednistvenog eko sistema.

Prikaz Ade iz 16. vijeka

Ada Bojana početkom prošlog vijeka

“U posljednjih nekoliko decenija, Ada se nalazi u stanju dinamičke ravnoteže. Količine nanosa koje Bojana unosi u Jadransko more, dovoljne su da nadoknade gubitke pijeska usljed erozije obala uslovljene dejstvom talasa i morskih struja”, kaže Petković u razgovoru za “Vijesti”. Napominje da stabilnost Ade i Velike plaže, direktno zavise od količina nanosa koje Bojana unosi u Jadransko more.

“Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, u Albaniji je počela izgradnja nekoliko velikih hidroelektarana na rijeci Drim i njenim pritokama. Stvaranjem velikih akumilacija u potpunosti je izmijenjen prirodan režim rijeke Drim. Samim tim, značajno je promijenjen i režim nanosa jer se on zadržava u tim akumulacijama”, podsjeća Petković. Dodaje da su, od momenta puštanja prve hidroelektrane na Drimu u pogon, na rječni hidrološki režim, osim prirodnih, počeli značajno da utiču i antropogeni faktori.
 
Akumulacije na Drimu problem

“Ukupna zapremina tri do sada  izgrađene akumulacije na Drimu  veća je od  zapremine Skadarskog jezera. Kako Albanija planira izgradnju još dvije akumulacije, nizvodno od dosadašnje najnizvodnije stepenice Vau I Dejes, količine nanosa koje će stizati u Bojanu biće još manje. Potpuno je realno očekivati da će se javiti problem erozije obala i plaža u zoni ušća Bojane”, ocijenio je Petković. Kako je rekao, Ada i Velika plaža imaju ogroman značaj za budući razvoj turizma „te je stoga neophodno hitno preduzimanje koraka u cilju utvrđivanja realnog stanja procesa erozije obala u zoni ušća“.

On je naveo da bi, kao komparaciju, bilo dobro pogledati eroziju obala Jadranskog mora u Albaniji, u zoni starog ušća Drima.

“Procenjuje se da se u zoni starog ušća Drima u Jadransko more godišnje gubi 2,5 metra obale usled erozionih procesa. Upoređenjem današnje linije obale u zoni starog ušća Drima sa stanjem iz 1936, konstatovano je da je linija obale osekla u kopno čak 400 metara”, istakao je Petković. Ocijenio je da se veoma intenzivna erozija morske obale u zoni starog ušća Drima mogla i očekivati jer su količine nanosa, koje je Drim poslije 1859. unosio u more, postale beznačajne.

“Time je potpuno poremećena ravnoteža između količina nanosa koje su pod erozionim dejstvom talasa odnošene u more i količina nanosa koji je Drim unosio u more”, tvrdi Petković,  navodeći da Drim ima dominantan uticaj na hidrološke karakteristike rijeke Bojane.

“Potpuno je jasno da se bez saradnje odgovarajućih institucija Crne Gore i Albanije, ne može obezbijediti jedinstveni pristup upravljanja vodama u slivu Bojane. Zbog toga su 2005, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i Albanska akademija nauka pokrenule zajednički projekat pod nazivom 'Uređenje vodnog režima Skadarskog jezera i rijeke Bojane', podsjetio je profesor koji je istraživački rad o Adi Bojani napisao prije nekoliko godina. Napomenuo je da se taj zadatak ne može obaviti bez uključivanja svih relevantnih institucija u Crnoj Gori kao što su Hidrometeorološki zavod, Uprava za vode i JP Morsko dobro.

“Istovremeno,  trebalo bi početi izradu kompleksne studije uređenja obalnog prostora u široj okolini ušća Bojane. Osim detaljne analize stabilnosti Velike plaže i Ade Bojane, studijom bi trebalo obuhvatiti analizu mogućnosti uspostavljanja plovidbe Bojanom do Skadarskog jezera”,  kazao je on, dodavši da se posebna pažnja mora pokloniti uticaju antropogenih faktora, odnosno radovima i izgradnji objekata u koritu Bojane i u zoni njenog ušća, na jedinstveni ekosistem u zoni delte rijeke.
 
Za 30 godina more uzelo 60 metara 

Vodeći ulcinjski ekolog Dželal Hodžić podsjetio je da je do polovine prošlog vijeka Ada bila nedostupna mještanima jer je predstavljala granični pojas. On tvrdi da je more u posljednjih 30 godina uzelo više od 60 metara obale ostrva „što jasno pokazuju i satelitski snimci“. Zabrinutost stanjem na Adi, svojevremeno je iskazao i poznati njemački ornitolog Martin Šnajder.

“Ako se ovako nastavi a ništa ne preduzme, realno je očekivati da će za 50 do 60 godina Ada nestati. Optimsti će reći da je to moguće za sto godina, a to je sjutra”, rekao je Šnajder svojevremeno, prenosi Hodžić.

Petković međutim tvrdi da takav scenario neće dozvoliti Evropa. On je pojasnio da osim ogromnog značaja za razvoj turizma, šira okolina ušća Bojane ima izuzetan značaj i sa aspekta očuvanja jedinstvenog ekosistema u Evropi.

“U studiji ‘Regionalni park delta Bojane’, konstatuje se da je delta Bojane najvažnija prirodna močvara na istočnom Mediteranu koja se odlikuje neobično raznolikim kompleksom jedinstvenih i ugroženih prirodnih i kulturnih pejzaža, staništa i vrsta. Nezaštiti li se taj prostor, ozbiljno bi se ugrozio ustavni status Crne Gore i njena međunarodna reputacija kao turističke zemlje i ekološke države’’, naveo je Petković, šta pored ostalog piše u tom dokumentu koji su usvojili evropski zvaničnici.

Poplave stvorile ostrvo, a ne rijeka i potopljeni brod

 Kada je u pitanju nastanak ostrva, Petković ukazuje da je ključna mapa iz 1570. godine.

“Na ušću Bojane se mogu primijetiti dva mala pješčana spruda, ali nema nikakvog velikog ostrva. Ova mapa čuva se u Francuskoj nacionalnoj biblioteci. Na nekim drugim starim mapama šire okoline ušća Bojane,  iz sedamnaestog i osamnaestog vijeka, uopšte se ne vide ni sprudovi niti ostrvo na ušću”, kazao je on. Tvrdi da Bojana nikako sama nije mogla formirati Adu jer je isticala iz jezera koje služilo kao taložnik za nanos svih pritoka.

“U mnogim tekstovima o Adi, navodi se da je ona nastala nakon potapanja broda Merito na ušću Bojane 1858. godine. Međutim, ta hipoteza je krajnje nerealana. Količine nanosa koje je u prošlosti Bojana unosila u more nijesu mogle biti dovoljne da se čak i sa nekom preprekom na ušću, formira veliko ostrvo. Morao je postojati neki mnogo značajniji uzrok- zaključuje Petković. Prema njegovim riječima, to su bile katastrofalne poplave iz 1859. godine u širem području Skadarskog jezera. Tada je Drim, kako tvrdi, prosjekao novo korito i počeo da se uliva u Bojanu, oko 4,5 km nizvodno od izlaska Bojane iz Skadarskog jezera. Nakon prosjecanja novog korita Drima, Bojana je dobila sasvim novi hidrološki režim ali u to vrijeme”, podsjeća Petković, nažalost, nije bilo nikakvih mjerenja kojima bi se utvrdile posljedice ulivanja Drima u Bojanu.

“Ono što je bilo očigledno, i bez mjerenja, je da su nivoi vode u Bojani i Skadarskom jezeru permanentno rasli. Ogromne količine nanosa koje je Drim unosio u Bojanu prouzrokovale su zasipanje korita Bojane i smanjenje proticajnih profila. Pored zasipanja korita Bojane, ogromne količine nanosa su stizale do ušća Bojane u Jadransko more i tu se istaložavale. Tako je počeo proces formiranja Ade”, tvrdi Petković.

Perica Batrićević

Na ušću nema krapova

Perica tvrdi da niko ne može da zna šta se dešava na ušću dok ne zaroni.

“Svi misle da Bojana pravo, svom količinom, otiče u more. Oni koji su ronili na ušću znaju da to nije tačno”,  kaže Perica i dodaje da je u pitanju još jedna „igra“.
“Na tri ili četiri metra dubine, tu se sudaraju dvije struje- površinom od metar i po do dva, more ulazi u rijeku, ispod tog nivoa pa do dna, Bojana otiče u more. Zato mi u Bojani imamo samo morsku ribu. Može da zaluta neki krap na deset kilometara od ušća ali čim se sudari sa slanom vodom, oslijepi”, kaže Perica.

Titov sin doveo veprove

Hodžić ističe da je Ada procvat doživjela tek sedamdesetih godina prošlog vijeka kada su republički i opštinski čelnici odlučili da tamo izgrade nudističko naselje.

“Ada je do tada bila neotkriveni raj sa bogatim biodiverzitetom, vrijednim biljnim vrstama poput skadarskog hrasta, trščare i topole. Bila je i stanište divljih pataka, gusaka ali i zečeva i šakala”, kazao je Hodžić. U to vrijeme, kako je naveo, Ulcinj je posjetio i Miša Broz, mlađi sin Josipa Broza.

“Bio je strastveni lovac i nakon dogovora sa opštinskim čelnicima, na Adu je stiglo nekoliko parova divljih svinja. Brzo su se množile tako da je tih godina bio popularan i lov na njih. Ono što je zanemareno prilikom te odluke, jeste da su divlje svinje odlični plivači. Često su preplivavale Bojanu i tamošnjim poljoprivrednicima nanosile velike štete”, kaže Hožić.