Agronom Svetozar Radonjić: Oni koji rade ne pate od depresije - Vijesti.me
RECEPT ZA SREĆU

Agronom Svetozar Radonjić: Oni koji rade ne pate od depresije

Crna Gora je zemlja sa najviše poljoprivrednog zemljišta po glavi stanovnika i sa najviše neobrađenih površina u Evropi

Svetozar Radonjić (Novina)
Svetozar Radonjić (Novina) (Foto: Vijesti online)

Crna Gora može postojati samo ako je ekološka, a konačan cilj nije bruto nacionalni dohodak, nego količnik sreće naroda, kaže Svetozar Radonjić, idejni tvorac projekta “Crna Gora ekološka država”, pronalazač i pokretač brojnih akcija koje popularišu održivi razvoj i razvoj poljoprivrede, od Dana drenjina i divljeg nara, do Dana ljekovitog bilja i Etno-eko žetve. 

U razgovoru za “Vijesti”, Radonjić ističe da se sreća dostiže radom: ”Poslije se može sjedjeti u kafićima, ali ako je to samo cilj onda se mora ući u depresiju. Poznato je da drvosječe nikada ne pate od depresije, a mi sve više vidimo nezadovoljnih lica na kojima se vidi da ljudi nemaju cilja”.

Što se promijenilo u odnosu na, recimo, prošlogodišnji jubilej kada je Vaše polje djelovanja u pitanju - održivi razvoj, odnosno prizvodnja zdrave hrane? Vidite li neke iskorake?

Promjene su vidne , sve više ljudi  se bavi svojim  i zdravljem familije, a zdravlje na usta ulazi. Nema dana kada kod nas, u Agrovitu, ne dođe neko od mladih koji bi željeli da proizvode zdravu hranu. Problem je što su neobučeni za ovu proizvodnju, što svi traže kredite, a mi ih uvjeravamo da niko nije ostvario sreću na kreditima osim bankara. Sve više ljudi po tradiciji ljubomorno čuva svoje imanje i prostor, niko neće da ima smeće u komšiluku. Mada, još mnogo više proizvodimo smeća nego drugi narodi.

Što biste na tom planu uradili predložili ministru poljoprivrede?

Ministar Ivanović je ekonomista koji uvodi novine u radu ministarstva koje imaju ekonomski smisao, a mnogi ga ne razumiju. Da li je to što on radi liberalna ekonomija i da li je to moguće primjeniti, vidjećemo, preuzeo je obavezu, a rezultati rada su mjerilo svemu. Treba omogućiti stručnjacima na odgovornim poslovima da rade svoj posao, a i ti stručnjaci su javne ličnosti moraju da budu fleksibilni kad su novinari u pitanju i oni rade svoj posao. Ministru je obaveza da stvori ambijent da se najvažniji resurs Crne Gore, a to je poljoprivredno zemljište, maksimalno iskoristi, da se uposle ljudi koji znaju da rade u poljoprivredi da se proizvede zdrava hrana prije svega za naše stanovništvo, pa za turiste i izvoz. Tržišne mogućnosti su nam ogromne i treba da, gdje god možemo,  smanjimo uvoz. 

Vidi se da imate veoma blagonaklon stav prema ministru poljoprivrede. Zašto?
Dugogodišnji smo prijatelji, a  njegov pokojni otac Milan je proizvodio, po mom mišljenju, najkvalitetnije vino u Crnoj Gori jer je sačuvao staru lozu koju naša nauka ne poznaje. Ja sam je nazvao “brdska krsta” i uvrstio sam je u projekat genetskih resursa. On se držao dosledno stare tehnologije. Ministar se razumije u vinogradarstvo i vino i za očekivati je da ćemo taj posao i nastaviti.  Podigao je u Doljanima kod Podgorice kvalitetan vinograd. Ivanović je vidno promijenio odnos prema poljoprivredi. 

Kako to mislite?

Poljoprivreda sve više postaje glavna tema u Crnoj Gori. On radi u otežanim uslovima jer nemamo dobre stručnjake. Predložio sam mu da reformiše rad u ministarstvu , da se na primjer, Savjetodavna služba  privatizuje, da se smanje troškovi… Predložio sam mu naš projekat pod nazivom ”Izabrani agronom”, čija je suština da proizvođač bira stručnjaka koji će da ga savjetuje i da on bude plaćen prema svom doprinosu u realizovanoj proizvodnji.

Tržišne mogućnosti su nam ogromne i trebalo bi, gdje god možemo, da smanjimo uvoz, kaže Radonjić

Jedna od najvećih biznis barijera je što vlasnici zemlje, koja je uglavnom usitnjena, neće ni da je prodaju ni da je daju u zakup, čekaju da im Rusi kupe za građevinsko zemljište, ne plaćaju porez, zemlja se ne obrađuje, obično su neobrazovani za poljoprivrednu proizvodnju… Predložili  smo ministru da obezbijedi kvalitetne kredite za kupovinu poljoprivrednog zemljišta, a on je već podržao naš projekat “Zeleni biznis inkubator” (mala poljoprivredna preduzeća za proizvodnju zdrave hrane), neka već rade. Najveći protivnici ministra se ljute što teško daje pare iz budžeta, a privrednici ne smiju da prose, moraju da stvaraju i rade danonoćno.

Kako pokrenuti crnogorsku poljoprivredu, kako motivisati mlade ljude da se bave poljoprivrednom proizvodnjom?

Crna Gora je zemlja sa najviše poljoprivrednih površina po glavi stanovnika u Evropi , zemlja sa najviše neobrađenih površina u Evropi,  zemlja sa najmanje upotrebom vještačkih đubriva i pesticida , turistička zemlja i veliki uvoznik hrane. Sve su to izvaredne šanse da budemo značajan proizvođač zdrave hrane. Znači svi preduslovi su tu, resursi postoje, proizvodi se za poznatog kupca (domaće tržište) a i obezbjeđuje se “izvoz” na domaće tržište - turizam. To će se postići mjerama ekonomske politike koju donosi Vlada, a  to je sigurni konsenzus i tu nema opozicije i vlasti.
Nažalost,  nemamo stručnjaka  i moramo ih stvarati. Zagovornik sam nacionalnih standarda koji moraju biti iznad standarda EU, ne smiju biti birokratski nego primenjivi.

Na što konkretno mislite?

Na to da nam ne trebaju zakoni o krivim krastavcima, ešerihiji koli, salmoneli, sitno ispisanim deklaracijama, nego da se mora zabraniti sve što nosi predznak E (aditivi, konzervansi, vještačke boje, steroidi, vještački zaslađivači i sl). Poljoprivreda je komleksno zanimanje, moramo vratiti slavu nekadašnjeg  dobrog domaćina. Treba formirati nosioce razvoja na nekom užem geografskom području. To treba da bude dokazani domaćin. 

U čemu vidite budućnost - stočarstvu, proizvodnji povrća, voća, plastenicima...?

U poljoprivrednoj proizvodnji moramo vratiti planiranje. Akademik Ljubo Pavićević je nas mlade agronome učio da ako ne znaš posle žetve šta ćeš iduće godine da radiš - propao si. Poljeprivreda je fabrika pod otvorenim nebom. Kad se govori o vraćanju mladih ljudi na selo, ne može ga niko vratiti protiv njegove volje, u poljoprivredi se ne može ništa na silu raditi, poljoprivreda je suptilno zanimanje. Ohrabruje što se sve više mladih obrazovanih ljudi čak i onih koji imaju zaposlenje interesuju za biznis za proizvodnju hrane. Impresionara me jedan mladi intelektualac koji mi kaže da želi da proda svoju kuću u Podgorici i da u okolini kupi imanje podigne plastenik da proizvodi hranu za svoju djecu i tržište. Ohrabrili smo ga, plastenička proizvodnja je izuzetno rentabilna.

Zašto?

Zato što je manje podložna rizicima i spremni smo da potpišemo ugovor da otkupimo svu njegovu proizvodnju. Ovo je poruka svim mladim ljudima da nam se jave, a mi smo izuzetno zainteresovani za zajedničku proizvodnju na bazi genetskih resursa Crne Gore, poput hrane za dijabetičare, organske proizvodnja jaja, organske proizvodnje svinjskog mesa za njegušku pršutu, proizvodnje ekološkog đubriva, a naročito za plantažiranje ljekovitog bilja i šumskog voća - žalfija, mohito, divlji origano  vrijes (lovćenski čaj). Najviše želimo da ulažemo u plantažiranje divljeg nara u primorskom dijelu i šipuraka na sjeveru .

Govorili ste nekada da je CG iz Zete i Bjelopavlića "hranila" Hrvatsku, Bosnu povrćem i uspijevala da se uspješno nadmeće sa Makedoncima. Postoji li način da se vratimo u tu trku?

Kao direktor poljoprivredne proizvodnje na selu 80-ih godina prošlog vijeka (kooperacija Agrokombinata) bio sam izuzetno ponosan jer je povrće iz Zetsko–bjelopavlićke ravnice hranilo i naš i hrvatski turizam i Beograd, Sarajevo, Zagreb i Ljubljanu , a stizali smo i do Beča. Nažalost, nestala je Jugoslavija, a time i tržište. 

Pomenuli plantažiranje planinskog (lovćenskog) čaja kao dobru biznis ideju. 

Nakon što se u Vijestima pojavio tekst posvećen Lovćenskom čaju, javili su mi se mnogi ljudi, neki su nam već partneri i ima ih iz inostranstva. Plantažiranje i sakupljanje ljekovitog bilja je izuzetno profitabilno, sve količine se mogu izvesti.