Nakon što su Albaniju, slično kao i Crnu Goru, krajem decembra prošle godine pogodile katastrofalne poplave, albanski ministar za zaštitu životne sredine, šumarstva i vodoprivrede Fatmir Mediu uputio je premijeru te zemlje Saliju Beriši, te predsjedniku međuministarskog Savjeta za vanredne situacije Iliru Meti memorandum koji podrazumijeva Analizu i interventne mjere povodom poplava koje su zadesile područje oko Skadra.
U tom cilju, Mediu je osnovao i tehničku grupu koja bi se bavila tim pitanjima, a koja je sastavljena od tamošnjih eminentnih stručnjaka iz različitih oblasti.
U tehničkom dijelu memoranduma, koji se odnosi na poplave, ističe se da je Skadarsko jezero nakon poplava dostiglo najveći nivo ikada registrovan – 10,55 metara, uz napomenu da je povećanje nivoa "rezultat enormnog vodotoka u jezero i rijeci Drim, čemu su doprinijele rijeke Morača, Cijevna, Šalja, Valjbona"...
Procijenjeno je, kako se navodi, da količina vode koja je izašla iz Skadarskog jezera na albanskoj strani dostiže do 1,2 milijarde kubika.
Ideja stara preko 150 godina
U dokumentu se navodi da bi hitne i kratkoročne mjere na rješavanju problema bile podijeljene u tri faze, od kojih se prva odnosi na hitne intervencije i fazu projektovanja, dok se druga i treća odnose na realizaciju projekta, odnosno njegov prvi drugi dio.
"Ljudi su tada pjevali: Hoćemo li moje zlato na Skadarsko ići blato, mi hoćemo moj Nevene, na njegovo isušenje. Baš ta pjesma potvrđuje značaj problema sa kojim se i danas Crna Gora suočava", ističe Pejović.
"Ljudi su tada pjevali: Hoćemo li moje zlato na Skadarsko ići blato, mi hoćemo moj Nevene, na njegovo isušenje. Baš ta pjesma potvrđuje značaj problema sa kojim se i danas Crna Gora suočava", ističe Pejović.
Ističući kako raspoloživi podaci potvrđuju da je na crnogorskoj strani od poplava trebalo braniti oko 14 hiljada hektara zemljišta, a u Albaniji znatno manje, Pejović kaže kako je posljednjim poplavama kod susjeda bilo obuhvaćeno mnogo više prostora.
Da projekat bude međudržavni
"'To potvrđuje i satelitski snimak dijela u Albaniji koji je bio poplavljen, više nego što je ikad zabilježeno dosad. Međutim, oni su ove godine veoma žustro reagovali, jer je albanski ministar Mediju premijeru zemlje dostavio predlog hitnih mjera za rješavanje problema", rekao je Pejović, navodeći da je albanska strana predložila da se takav projekat razmotri na međudržavnom nivou, gdje bi, osim Albanije, bili uključeni Kosovo, Makedonija i Crna Gora.
Prva faza, kazao je, kao mjere intervencije u hitnim situacijama, između ostalog, obuhvata otvaranje ušća Viljuni deblokadu barijera u Bojani od starog mosta do mjesta gdje se susreće se Drimom, renoviranje oštećenih bentova...
U memorandumu se ističe i da bi "na osnovu saglasnosti crnogorske strane, a kako je procijenio tehnički tim, ta faza trebalo da bude završena do marta ove godine". Intervencije u okviru druge faze, precizirano je, odnose se, pored ostalog, na "hitnu intervenciju u produbljivanju i proširenju korita Bojane, što bi znatno uticalo na vodostaj Skadarskog jezera".
Regulacija vodotoka datira od 1870. godine
Podsjećajući da je još 1870. godine turska vlada, priznajući svoje obaveze prema Crnoj Gori, započela prve radove na regulaciji Drima i Bojane, Pejović kaže da su značajniji radovi vršeni u periodu od 1882. do 1884. godine po projektu inženjera Lamberta, a koji su se odnosili na izradu terasa i odbrambenih nasipa.
“Turska vlada je 1910. godine zaključila ugovor sa društvom La Regia Generale des Obemins des fer et Traveaux Publica za izradu projekta o uređenju režima voda u Skadarskom području i izvođenju radova. Ali, do realizacije projekta nije došlo zbog balkanskih ratova i oslobađanja Turske daljih obaveza“, priča Pejović.
Od ideje se uprkos sukobima nije odustajalo, pa je u periodu između dva rata nastavljen rad na izradama studije. U tom cilju je 1923. godine Ministarstvo građevina u Tirani dalo predlog za prokopavanje korita Bojane radi osposobljavanja za plovidbu i snižavanja nivoa jezera, regulisanja bujica u slivnom području i podizanja nasipa.
“Tri godine kasnije, dakle 1925. godine, počeli su pregovori između vlade Jugoslavije i albanske strane o organizovanju istražnih radova i pripremi projekta.Sniženjem nivoa vode jezera po jednoj varijanti omogućilo bi se isušenje 11,2 hiljade hektara zemljišta na našoj teritoriji, od čega bi 3,6 hiljada bilo oslobođeno od stalnog, ostatak od povremenog plavljenja“, rekao je Pejović.
Ističući kako je 1939. godine, poslije okupacije Albanije, italijanska vlada odobrila kredit za isušenje močvara i regulacija Drima i Bojane, Pejović kaže da je to “ponovo pokrenulo pitanje melioracije zemljišta duž obale Skadarskog jezera na našoj strani“ i navodi da mogućnost regulacije nivoa vode jezera ostaje aktuelno i nakon rata.
Bonus video:
