Baranin predaje najboljima u SAD

“Svaki radni dan počinjem u sedam sati ujutro, ne završavam ga prije 18 sati. Na Harvardu sam od 2013. godine, radim kao neurolog na klinici Masačusets General Hospital i predajem na katedri za neurologiju Medicinskog fakulteta Harvarda. Uporedo se bavim i mojim istraživačkim projektima”, kazao je “Vijestima” Videnović, koji je dio odmora i ovog ljeta sa porodicom proveo u rodnom gradu.
563 pregleda 17 komentar(a)
Aleksandar Videnović, Foto: Privatna arhiva
Aleksandar Videnović, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 11.09.2016. 19:35h

Dok je završavao gimnaziju u Baru, srednjoškolac Aleksandar - Saša Videnović nije ni sanjao da će jednog dana biti profesor na prestižnom američkom Univerzitetu - Harvardu.

Dr sci Aleksandar Videnović (46) u ovom trenutku jedini je Crnogorac - profesor na Harvardu u Bostonu, jednom od najprestižnijih i najuglednijih svjetskih univerziteta.

Prema dostupnim podacima, bivši đak barske Gimnazije i jedan od njenih najboljih učenika u istoriji, na Medicinskom fakultetu Harvarda svakako je prvi Crnogorac predavač, a sa sigurnošću se ne može tvrditi da li je i na Univerzitetu uopšte. U svakom slučaju, Videnovićeva posvećenost nauci ovim je, za sada, dobila zasluženu satisfakciju na ponos i porodici i Baru i državi.

“Svaki radni dan počinjem u sedam sati ujutro, ne završavam ga prije 18 sati. Na Harvardu sam od 2013. godine, radim kao neurolog na klinici Masačusets General Hospital i predajem na katedri za neurologiju Medicinskog fakulteta Harvarda. Uporedo se bavim i mojim istraživačkim projektima”, kazao je “Vijestima” Videnović, koji je dio odmora i ovog ljeta sa porodicom proveo u rodnom gradu.

U SAD-u je zasnovao porodicu sa suprugom Nensi koja je kardiolog. Dobio je sina Stefana 2005. godine, a radnu rutinu na čikaškom fakultetu “Nortvestern” prekida mu 2012. godine telefonski poziv iz Bostona koji je, ispostaviće se, bio profesionalna i životna prekretnica. Na Masačusets General hospital, koja je klinika Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard, poslije 23 godine došla je nova šefica neurologije koju je Saša znao od ranije iz Američke akademije neurologa, pozvala ga je, rekla da regrutuje nove članove Instituta i da bi voljela da on dođe i da pogleda opcije.

“To mi je odmah bilo interesantno, ne mogu da kažem da mi nije imponovalo. Pitao sam Nensi šta misli, rekla je 'Možeš da pogledaš taj Boston'”, prisjećao se Videnović.

Tvrdi da nije “ništa umorniji” nego na Nortvesternu, jer su na Harvardu projektne mogućnosti velike upravo zbog otvorenosti kolega, dok je proces nastave mnogo drugačiji u odnosnu na evropski.

“Studenti su jako zainteresovani, sa nama su u bolnici od kad im počne rotacija na dežurstvima po cijeli dan, što mi u Beogradu nismo imali, već samo dvosatne vježbe. Ovdje student za šest nedjelja bude svaki dan na drugom hirurškom odjeljenju sa specijalizantima. Na našim medicinskim fakultetima mi steknemo savršeno teoretsko znanje, ali, u edukaciji budućih ljekara, veoma nedostaje ovakva praksa. Ja sam prema studentima kao profesor mnogo manje strog nego kao asistent u Beogradu, to čovjek valjda dobija sa godinama”, kazao je Videnović.

Prije dolaska na elitni univerzitet, priznaje, imao je dosta predrasuda da će mu biti teško da se uklopi i da će ga tamo ljudi teško prihvatiti, ali adaptacija je prevazišla sva očekivanja.

“Harvard je jako vibrantna sredina, okružen si sa mnogo pametnih i inteligentnih ljudi, svi imaju misiju da urade što više i što bolje, tako da je to jedna prilična trka bez prestanka. Sreo sam toliko otvorenih i širokogrudih ljudi koji žele da sarađuju. Glavno bogatstvo Harvarda je upravo u tome što ima nevjerovatan kapacitet ljudi koji stižu iz cijelog svijeta i žele da sarađuju jedni sa drugima”, istakao je Videnović.

Profesori Harvarda su svjetska klasa, oprema takođe, a takvi su i studenti - stopa prolaznosti prijemnog ispita je najniža u SAD-u upisuju ga isključivo najbolji od najboljih.

“Moje polje rada je dvostruko, dizajniram i razvijam dvije velike grupe istraživanja. Prva je o poremećaju sna, dnevnoj biologiji i neuro-degenerativnim bolestima koje su određene tim poremećajima bioloških ritmova, a druga poremećaji sna koji su jedni od najranijih simptoma neurodegenerativnih bolesti REM”, dodao je Videnović.

Nakon studija koje su u Beogradu i Čikagu gotovo besprekidno trajale od 1990. do 2008. godine, Videnović je stekao zvanja MD Msci FAA - izabranog člana Američke akademije neurologa, te FAASM - izabranog člana Američke akademije za istraživanje poremećaja sna, što dovoljno govori o njegovoj reputaciji u naučnim krugovima SAD-a.

Harvardska katedra nije privukla fakultete iz regiona

Harvardski profesor tvrdi da ga niko sa podgoričkog ili beogradskog medicinskog fakulteta nije kontaktirao, a sumnja da će doći do saradnje sa tim ustanovama.

“Što se saradnje sa medicinskim fakultetima u Podgorici i Beogradu tiče, niko me nije kontaktirao, jesu pojedine osobe za neka pitanja, i ne vjerujem da će se tu išta desiti, jer je relativno statično. U međuvremenu, nastavljam saradnju sa Austrijancima, Italijanima, Švajcarcima, uglavnom tamo držim predavanja u Evropi”, istakao je Videnović.

Od Bara do harvardske katedre

Za vrijeme svog školovanja, Saša nije znao za manju ocjenu od maksimalne, kako u OŠ “Blažo Jokov Orlandić” i Gimnaziji “Niko Rolović”, tako i na beogradskom Medicinskom fakultetu koji je završio kao jedan od studenata generacije.

Pukim slučajem 1997. godine saznaje za saradnju Univerziteta Beograd i Univerziteta Ilinoj u Čikagu, odlazi na prvu jednomjesečnu razmjenu tokom koje ostavlja izvanredan utisak, pa već naredne godine dobija poziv na postdoktorske studije, po čijem završetku prelazi na Raš Unverzitet.

Tamo je izučavao Alchajmerovu bolest, a za neurologiju se specijalizovao na čuvenom Nortvestern univerzitetu u Čikagu. Tamo je kasnije ostao kao predavač do poziva za rad na Harvardu.

Bonus video: