Bogatim pare i stanovi, beskućnicima ključ u bravu

Za kuću u podgoričkom naselju Konik godišnje je izdvajano oko 60.000 eura, što je za dvadesetak hiljada više od samo jednog od nekoliko miliona eura vrijednih kredita koje su dijelile vlade Đukanovića i Markovića
18454 pregleda 21 komentar(a)
Vlade Đukanovića i Markovića darežljive prema funkcionerima, Foto: Boris Pejović
Vlade Đukanovića i Markovića darežljive prema funkcionerima, Foto: Boris Pejović

Samo dvije nedjelje nakon što je u februaru Vlada “zaslužnima” dodijelila devet stanova i skoro pola miliona u povoljnim stambenim kreditima, u Podgorici je zatvoreno prihvatilište za beskućnike.

U vrijeme zatvaranja jedinog takvog smještaja za lica bez krova nad glavom u Crnoj Gori, u prihvatilištu, u naselju Konik, boravile su četiri osobe.

Tada su iz Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada kazali da je pilot projekat, za koji je godišnje izdvajano oko 60.000 eura, “izvanredno osmišljen” ali i “finansijski neodrživ”.

Projekat prihvatilišta na Koniku realizovali su Sekretarijat za socijalno straranje Glavnog grada, podgorički Centar za socijalni rad i Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Niko od njih, međutim, nije odgovorio na pitanja “Vijesti”.

Iz Ministarstva su redakciju uputili na Glavni grad. Iz gradske uprave na čijem je čelu Ivan Vuković zvaničan odgovor nije stigao, dok je u neformalnoj komunikaciji “Vijestima” saopšteno da bi o svemu trebalo pitati resor Kemala Purišića, jer je odluku o zatvaranju prihvatilišta “svakako donijelo Ministarstvo”.

Šta je koštalo 60.000 eura?

Po zatvaranju prihvatilišta, partneri na projektu saopštili su da je za njegove potrebe godišnje izdvajano oko 60.000 eura. To je 20.000 eura više od iznosa samo jednog od nekoliko miliona vrijednih kredita koje su u posljednjih pet godina dijelile vlade Mila Đukanovića i Duška Markovića.

Nosioci projekta prihvatilišta za beskućnike u Podgorici nikada nisu naveli šta su konkretni troškovi od 60.000 eura, koliko tvrde da je koštalo godišnje održavanje. U prvim saopštenjima po otvaranju prihvatilišta u maju 2017. godine, kazali su da je Glavni grad obezbijedio 30.000 eura, a da je dio obezbijeđen zahvaljujući - donacijama.

Za kuću površine 110 kvadrata u kojoj je moglo da boravi do 12 osoba, Glavni grad je plaćao struju i komunalije, dok su “prijatelji grada”, kako je to navedeno i u izvještaju o radu Sekretarijata za socijalno staranje za 2017. godinu, obezbjeđivali doručak, večeru, sredstva za higijenu, posteljinu i veš.

Korisnici prihvatilišta imali su obezbijeđen ručak u narodnoj kuhinji, u blizini bivšeg prihvatilišta. Garderobu je obezbjeđivao Crveni krst.

Za kuću u Vardarskoj ulici na Koniku, po osnovu javnog poziva, plaćan je i mjesečni zakup od 800 eura. Tako je za godinu, Glavni grad na ime zakupa kuće njenom vlasniku Ganimetu Bajramiju platio 9.600, odnosno 19.200 eura za dvije godine.

“Vijestima” nije odgovoreno da li i kojim brojem slobodnih stambenih objekata raspolaže Glavni grad, te da li su saradnici gradonačelnika razmatrali da, umjesto zakupa, neka od tih nekretnina bude iskorišćena za smještaj beskućnika.

HRA: Ako je bilo skupo, što nisu našli jeftinije

Stalna usluga zbrinjavanja beskućnika mora da postoji, poručili su iz “Akcije za ljudska prava” (HRA), podsjećajući i da je takva obaveza, načelno, propisana zakonom.

“Time se štiti ljudsko pravo na adekvatne uslove stanovanja, a višegodišnja praksa u Crnoj Gori je pokazala da beskućnici ovdje u kontinuitetu postoje”, kazala je “Vijestima” predstavnica HRA Martina Markolović.

Iz HRA su više puta prije otvaranja, ali i zatvaranja prihvatilišta, apelovali na nadležne da obezbijede lokaciju za smještaj lica bez krova nad glavom.

Prije tri godine su u dopisu Ministarstvu i tadašnjem gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću naveli da je u 2015. u Crnoj Gori registrovano 36 osoba koje nemaju dom.

Na osnovu vođenja prihvatilišta u periodu od decembra 2012. do aprila 2013. godine, u HRA su izračunali i da mjesečni troškovi za smještaj 10 osoba, uz jedan obrok obezbijeđen u narodnoj kuhinji, ne mogu prelaziti 1.200 eura. Prema toj računici, godišnje bi za rad prihvatilišta za beskućnike trebalo izdvojiti 14.400 eura, što je četiri puta manje od iznosa koji navode Glavni grad i partneri koji su vodili prihvatilište u Vardarskoj...

Markolović ističe da zatvaranje skloništa na Koniku nije dobro, “posebno imajući u vidu da su u trenutku zatvaranja u njemu boravile četiri osobe i da nikada nije bilo prazno”.

“Odustajanje od skloništa za beskućnike nije bilo nužno - ako je projekat bio previše skup za Opštinu Podgorica, kako se tvrdilo, trebalo je odabrati povoljniji smještaj, ili oblik zbrinjavanja ljudi bez krova nad glavom”, rekla je ona “Vijestima”.

Četiri kreveta u Risnu za cijelu Crnu Goru

Kada je u martu zatvoreno prihvatilište na Koniku, nosioci projekta su najavili da će u narednom periodu razmotriti nekoliko drugih rješenja i, “kada se iskristališe najsvrsishodniji, pristupiće se potpisivanju novog protokola i implementaciji projekta”. Zvaničnih informacija o nekom novom rješenju još nema, ali iz HRA navode da su u aprilu imali sastanak sa nadležnima iz Glavnog grada, kada im je rečeno da je u Domu starih Risnu otvorena prihvatna stanica za smještaj odraslih i starih lica - beskućnika.

“Kapacitet te prihvatne stanice je svega četiri kreveta. Razumjeli smo da je plan da taj Dom pruža prihvat svim beskućnicima na terenu Crne Gore. Na pitanje gdje će biti smješten peti i ostali beskućnici koji zatraže pomoć, informisani smo da će Sekretarijat na godišnjem nivou izdvajati 10.000 eura za obezbjeđivanje stanova za beskućnike koji se obrate za pomoć Centru za socijalni rad u Podgorici. Ostali smo uskraćeni za informacije kako će to u praksi izgledati jer, prema našim informacijama, ne postoji podzakonski akt bilo koje vrste koji objašnjava na koji način će se beskućnici zbrinjavati, po kojoj proceduri, koje će im sve usluge biti dostupne i šta će se dogoditi ako prihvatna stanica u Risnu ne bude mogla da odgovori potrebama”, rekla je Markolović.

Podsjećajući da su beskućnici stvarnost i da je višegodišnja praksa pokazala da u Crnoj Gori postoje u kontinuitetu, dodala je da četiri kreveta u prihvatnoj stanici u Risnu vjerovatno ne mogu biti odgovor na realne potrebe.

“Time u praksi neće biti obezbijeđeno ni hitno, ni odgovarajuće zbrinjavanje. Kao država i društvo dužni smo da obezbijedimo brigu o beskućnicima, da se ne bi ponovilo da beskućnik u sred Podgorice izgubi život pokušavajući da se zagrije na ulici, kao što se to dogodilo u novembru 2012. godine”, poručila je Markolović.

Vlada Duška Markovića je od kraja 2016. godine, kada je počeo njegov mandat, podijelila kredite vrijedne više od 2,5 miliona eura, ne računajući vrijednost 13 stanova.

Na predlog državnih organa, Vladina Komisija za stambena pitanja tako je tokom 2017. godine podijelila tri stana i 265.000 eura stambenih kredita, godinu kasnije jedan stan i 1,7 miliona eura stambenih kredita, dok je ove godine do sada podijeljeno devet stanova i 495.000 eura stambenih kredita.

Nijedan funkcioner koji je dobio kredit nema obavezu da vrati puni iznos, a neki od njih vraćaju tek petinu dobijenog novca.

U Pljevljima od 2010. imaju krov nad glavom, ali ne i hranu

Prvi oblik prihvatilišta za beskućnike u Crnoj Gori otvoren je u Pljevljima u avgustu 2010. godine. Iz HRA podsjećaju da je lokalni Centar za socijalni rad tada sa lokalnom samoupravom zaključio sporazum na osnovu koga je adaptirana napuštena kuća za sedam osoba.

“Danas u tom objektu žive ljudi koji u njemu borave od otvaranja, pa se zapravo radi o objektu socijalnog stanovanja, a ne privremenog zbrinjavanja ugroženih osoba. Stanovnicima je obezbijeđen ogrijev, ali ne i obrok i druge usluge i nema stalno zaposlenih osoba”, rekla je Markolović “Vijestima”.

U drugim opštinama, prema njenim riječima, ne postoje nikakva rješenja.

Bonus video: