Kada šetaju kroz Skadar, rijetki turisti iz Crne Gore posjete tvrđavu na obalama Bojane i Drima, koju je prije više od vijeka osvajala vojska kralja Nikole.
Umjesto zidina Rozafe pod kojima su im ginuli preci, današnji Crnogorci radije provode dan u trgovini i skadarskim restoranima.
Iako se početkom devedestih u Albaniju išlo samo za gorivo ili u posjetu rodbini, na graničnom prelazu Božaj sada su gužve svakog vikenda.
Podgoričani u kolonama čekaju da bi ručali u Skadru ili proveli dan u šopingu, a skadarske ulice su subotom i nedjeljom pune turista iz komšiluka.
“Kada su lijepi dani sve je prepuno gostiju iz Crne Gore. Najviše obilaze prodavnice italijanske i turske garderobe u centru grada, ali kao i mi vole da provode vrijeme i u kafani“, priča Špresa dok služi kolače u poslastičarnici na Bulevaru kralja Zogua.
Dok nekoliko gostiju sa podgoričkim akcentom pije espreso i naručuju italijanske torte koje će ponijeti kući, mala poslastičarnica odudara među orunilim zgradama. Ispucale sive fasade na četvorospratnicama zbijenim duž bulevara podsjećaju na vrijeme socijalizma i bijede. Zapušteni haustori i prljave ulice svjedoče da ni aktuelna vlast ne brine za grad više od prethodnika.U gradu sa preko 165.000 stanovnika renovinaran je samo dio oko Opštine, a ulica koja podsjeća na Hercegovačku prepuna je kafića i prodavnica.
Ispod fasada jarkih boja i danas se mogu prepoznati konture nekadašnjeg trgovačkog centra čija je slava nestalau vrijeme režima Envera Hodže. Na vrijeme diktature, kada su samo privilegovani vozili automobile, podsjeća i navika Skadrana da idu biciklima po sredini ulice. Ipak, saobraćajni haos i blokirane ulice ne smetaju Podgoričanima da stignu i do gradske pijace. Na tezgama načičkanim u sijenci gradskog stadiona, redovno kupuju zeleniš, sokove, maslinovo ulje i sir.
Šezdesetogodišnja Vjolca Brčama kaže da ima mušterije iz susjedne države koje je posjećuju svakog vikenda.
“Ponesu pune kese jer je, kako kažu, naša pijaca jeftinija. Uspijevamo da se sporazumijemo jer pričamo albanski i ‘naški’. Nisu nam potrebne ni mjenjačnice jer primamo eure i albanske leke“, priča ona dok se mušterije provlače između tezgi i automobila parkiranih na sred ulice.
Najveća gužva na skadarskoj pijaci je pred zimske praznike i slave, kad se kupuju riba i sir koji su jeftiniji nego u Crnoj Gori. Zbog nižih cijena mušterijama iz Crne Gore ne smeta što se po skadarskim ribarnicama brancin i krap izlažu na pločicama ili najlonu.
Namirinice za kuću Crnogorci sve češće kupuju u italijanskom supermarketu u velikom tržnom centru ispod tvrđave, a od kupovine se odmaraju u brojnim restoranima na obali Bojane i Skadarskog jezera.
U većini restorana četvoročlana porodica može ručati za 30 eura.
“Najbolja je posjeta ljeti kada se čeka na slobodan sto. Ipak, komšije svrate na ribu i zimi pa posla uvijek imamo“, kroz osmijeh priča konobar u jednom od restorana.
Da Crnogorci više vole da ručaju u Skadru ljeti svjedoče kilometarske kolone zbog kojih se na julskim vrućinama prelazak granice čeka i preko sat. Za razliku od njih, Albanci i zimi redovno odlaze u Podgoricu. Dok su se iz Albanije vraćali malobrojni gosti iz Crne Gore, u smiraj zimskog dana kilometarska kolona automobila sa albanskim regsitarcijama čekala je ulazak u domovinu. U većini su putnici još prepakivali kese gardeobe kupljene u Delti, ali nijesu bili rijetka ni umorna lica fizikalaca koji su dan proveli na podgoričkim gradilištima.
Na Rozafi pasu koze
Iako je prilaz tvrđavi uređen i obezbijeđen besplatan parking, između zidina se uglavnom čuje engleski, italijanski i albanski. Po nekadašnjoj turskoj tvrđavi danas se slikaju turisti i mladenci, a za uliznicu od jedan euro organizovane ture sa vodičima gotovo da ne postoje.
Po tvrđavi pasu koze i izležavaju se psi lutalice, dok se samo hrabri usuđuju da priđu nezaštićenim ivicima. Na glavnoj citadeli nalazi se mali muzej koji je često zatvoren, a odavno ne radni ni restoran “Kaljaja“ nekad popularan među posjetiocima iz Malesije.
Kladionice prazne zbog Ramine zabrane
Za razliku od Podgorice, u Skadru se sve češće mogu vidjeti prazne sportske kladionice.
Nakon odluke albanskog premijera Edija Rame da od prvog januara 2019. godine zatvori sve kladionice u državi na mnogima od njih već stoje natpisi - “izdaje se“. Dok se kladionice izdaju, Skadrani sve više pretvaraju prostore između zgrada u privatne parkinge. Turisti koji uspiju da se provuku kroz uske razrovane uličice za jedan euro dobiće parking mjesto i čuvara na čitav dan.
Bonus video:
