Da bi turisti dolazili u Crnu Goru, ona mora biti čista

"Kazne se mogu naplaćivati samo kad postoji policija koja piše prijavu kada vidi takav prekršaj. Neko mora biti nadležan. Pa onda, zar nije još veći problem što nema dovoljno kontejnera i korpi za otpad, posebno na sjeveru Crne Gore?"
115 pregleda 3 komentar(a)
Smeće na Zeti, Rogami, Foto: Marianne Van Twillert
Smeće na Zeti, Rogami, Foto: Marianne Van Twillert
Ažurirano: 17.10.2014. 19:37h

Turizam je najvažija djelatnost koja bi trebalo da obezbijedi ekonomski razvoj Crne Gore. Ali, da bi turisti dolazili u Crnu Goru, ona mora da bude čista, kazala je za portal Ekološkog pokreta Ozon Marianne Van Twillert, autorka bloga Montenegro-for.me.

Van Twillert je rođena u Holandiji, a u Crnoj Gori živi već 46 godina, gdje je radila kao prevodilac. Osim što ljepote Crne Gore promoviše putem svog bloga, autorka je i fotografija prvog turističkog vodiča o Crnoj Gori na holandskom jeziku. čiji je autor njen suprug Paul Wennekes.

Svjesna je da mnogi u Crnoj Gori nemaju prilike da putuju u inostranstvo, da ne mogu da vrše poređenja te da stoga ne shvataju da su prirodne ljepote Crne Gore jedinstvene i da, kako je rekla, predstavljaju njeno najveće blago.

"Ali da bi bila atraktivna za turiste, mora da bude čista“, kazala je ona.

A prirodu, kaže Marianne, nije teško očuvati.

"Samo treba voditi računa da nigdje, ama baš nigdje, ne ostavite smeće. To je najvažnije i to svaki stanovnik Crne Gore mora da zna i da primjenjuje“.

Kako u dijelu grada gdje živi nema posebnih kontejnera, Marianne iako želi, ne može da selektivno odlaže otpad. Ipak, ona plastičnu ambalažu odlaže u posebne kese, te na taj način daje doprinos očuvanju životne sredine.

"Time olakšavam posao Romima koji se svakodnevno bave pretraživanjem i selekcijom otpada. Oni odvajaju papir, staklo, metal, plastiku… I to je dobro rješenje kad već nema boljeg".

Ona je mišljenja da o prirodi i životnoj sredini u Crnoj Gori najmanje vode računa odrasli.

„Koliko ja znam, djeca sada itekako uče u školi da treba očuvati prirodu i životnu sredinu. I nadam se da to znanje prenose na svoje roditelje, jer to je ustvari populacija koja najmanje vodi računa o tome“.

Za Marianne kazne nisu jedini način da ljudi počnu da razmišljaju o tome kako i gdje odlažu otpad.

„Kazne se mogu naplaćivati samo kad postoji policija koja piše prijavu kada vidi takav prekršaj. Neko mora biti nadležan. Pa onda, zar nije još veći problem što nema dovoljno kontejnera i korpi za otpad, posebno na sjeveru Crne Gore? Kad nigdje nema posebnih deponija za odlaganje kabastog otpada? Kad nema uslova za selektivno odlaganje? Nisu samo stanovnici krivi, i država bi trebala da preduzme mnogo više u tom pogledu. Šta na primjer mislite o akciji čišćenja koje su ove godine sproveli vojnici u Albaniji? Sve strane novine pisale su o tome“.

U Holandiji, gdje je rođena, građani se uče da čuvaju prirodu u školi, porodici, kroz razne aktivnosti i klubove.

„Nije ni čudno, zemlja je gusto naseljena i više nema mnogo prirode! Bićete iznenađeni, ali sam i tamo vidjela dosta smeća na parkinzima i pored šumskih staza. Svuda ima ljudi koji čuvaju prirodu i oni kojima je to svejedno. Jedna razlika pak postoji. Kazne u Holandiji su ogromne: za bacanje smeće iz vozila plaća se 140 eura. Ostavljanje smeća na javnom mjestu koštaće vas 370 eura, bacanje smeća u kanal ili rijeku 140 eura,a paljenje smeća čak i 460 eura„.

Bonus video: