Dautović pomaže i kada se mnogi drugi parališu

“Napadač bi sigurno nastavio da puca, da ga u tom trenutku s leđa nije onesposobio Alen. Pokušavao je da ga urazumi, govorio da ne treba ostatak života da provede u zatvoru i odveo ga do njegovih kola“, kazao je jedan od očevidaca
138 pregleda 10 komentar(a)
Alen dautović, Foto: Privatna arhiva
Alen dautović, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 01.04.2017. 20:05h

Tridesetdvogodišnji Alen Dautović u Rožajama je poznat kao neko ko pomaže ljudima u nevolji i spasava živote.

Dautović tvrdi da je prvi put život spasao kada je imao svega 15 godina.

Za “Vijesti” priča da je tada pomogao djetetu od šest-sedam godina koje se davilo na bazenu u Crnji.

“Iako je bazen bio pun, niko nije reagovao. Možda su mislil da smo uči da pliva, ne znam. Uskočio sam i izvukao dijete iz vode“. Prije nekoliko godina našao se i pored OŠ „25. maj“ kada je sa krova pao snijeg i zatrpao jednog od učenika.

“Priletio sam i razgrtao snijeg. Sjećam se da su mi se ruke ledile i da sam gubio kontrolu nad njima, ali sam uspio da dječaku oslobodim glavu kako bi mogao da diše dok pomoć ne stigne... Slučaj je mogao kobno da se završi“.

Rožajci još prepričavaju kada je Alen u novembru 2015. u centru grada tijelom napravio živi zid između napadača i već ranjenog.

Očevici prepričavaju da je događaj posmatralo dvadesetak ljudi, ali je samo Alen reagovao.

“Napadač bi sigurno nastavio da puca, da ga u tom trenutku s leđa nije onesposobio Alen. Pokušavao je da ga urazumi, govorio da ne treba ostatak života da provede u zatvoru i odveo ga do njegovih kola“, kazao je jedan od očevidaca.

Alen se vratio da pomogne povrijeđenom, a za to vrijeme napadač je, kako tvrde očevici, prišao kolima i ponovo uperio pištolj.

“Svi smo imali prekid filma, paralisani smo gledali u krv i slušali očajne jecaje sestre povrijeđenog koja je držala brata da ne padne... Alen se goloruk bacio na kola, stao pred uperen pištolj...”.

Alen je za „Vijesti“ kazao da u tim trenucima nije osjećao strah, samo želju da pomogne.

“Sa posla sam krenuo na pauzu kako bih jeo. Iako hranu obično uzimam na drugom mjestu, sudbina ili ko zna šta je odredilo da tog dana pođem u drugi lokal... Začuo sam pucnje. Instiktivno sam reagovao. Kasnije su mi svi govorili da sam lud i da sam sam mogao stradati. Nijedne sekunde o tome nisam razmišljao. Htio sam samo da sačuvam tuđe živote. Kada su se stvari malo utišale, shvatam da je situacija bila opasna, ali mislim da bih opet uradio isto“.

Nepuna dva sata poslije tog incidenta, Alen se obreo u selu Besnik, gdje se dogodila saobraćajna nesreća, u kojoj je lakše povrijeđeno i ugruvano osam osoba, među njima i dijete sa posebnim potrebama.

Prvi u pomoć im je pritekao Alen - izvlačio je povrijeđene i zaustavljao vozila, kako bi ih prevezli do Doma zdravlja.

Priča da je učestovao u spasavanju teže povrijeđenih u saobraćajnim nesrećama, davao krv i da nije dočekao da mu bilo ko izrazi zahvalnost:

“Ne znam zbog čega, valjda ljudi vremenom zaborave, utihne njihova bol. Ali, i ne očekujem zahvalnost. Srećan sam uvijek kada mogu nekome da pomognem, a ne našle nikog tako teške situacije”

Bonus video: