Desetočlanoj porodici odnose ovce i jagnjad - Vijesti.me
napad na romkinju

Desetočlanoj porodici odnose ovce i jagnjad

“Usred bijela dana kradu mi ovce i jagnjad. Dešava se da ukradu jagnje pa ga onda vrate. Poštenije im je da dođu i traže ga"

Slavka Adžović
Slavka Adžović (Foto: Ivan Petrušić)

Slavka Adžović, tridesetšestogodišnja Romkinja iz Nikšića, po mnogo čemu se razliku od svojih sunarodnika - još nije udata i desetočlanu porodicu izdržava ne tako što prosi već se više od 20 godina bavi stočarstvom. Borila se i protiv tradicije, predrasuda, siromaštva, ali sada ne zna kako da izađe na kraj sa ljudima. Njene ovce, kazala je ekipi “Vijesti”, smetaju i “našima i vašima”.

“Ovdje su sve Romi i to većinom izbjeglice sa Kosova, a ja sam ovdje rođena i podigla se. Ne daju mi da putem prolazim sa ovcama. Smetaju im. Policiju, koja mi uvijek izađe u susret, sam upoznala sa ovim problemom još prošle godine u maju. Bili smo zbog toga na sud i čekam presudu”, priča Slavka.

Ima stado od oko 190 ovaca, konja, tri krave, dvije junice i isto toliko teladi. U čuvanju stoke pomažu joj otac Rajzo i sestre Nada i Slavica. Ali, ne polazi im za rukom da stoku sačuvaju od lopova.

“Usred bijela dana kradu mi ovce i jagnjad. Dešava se da ukradu jagnje pa ga onda vrate. Poštenije im je da dođu i traže ga. Pa da je u njega 30 kila poklonila bih im ga, prosto im bilo a ne da se tako sprdaju sa mnom. Jesenas mi je pri povratku sa planine u naselju Rubeža jedan čovjek džipom usmrtio šest-sedam ovaca i jagnjadi. Prijavila sam slučaj policiji ali ne zna se ko je”, kaže Slavka koja već dvije godine sa sestrama i bratanićem zimuje u kamp kućici.

U septembru 2012. godine njoj je izgorjela štala, a njenoj sestri Slavici baraka. Sumnjaju da je požar podmetnut. Kako nemaju novca da naprave novu štalu, a stoku negdje treba da drže, bili su prinuđeni da se isele iz barake u kojoj su živjeli i pretvore je u štalu. Njih desetoro, kaže Slavka u šali, rasturilo se svuda.

Otac Rajzo, bivši radnik Željezare, davno je počeo da pravi dvospratnu kuću. I njemu je neko 1991. godine zapalio, pa su dvije godine živjeli u šatoru. Kuća je ostala nedovršena, u donjem dijelu žive on, supruga, sin sa porodicom i Slavkin gluvonijemi brat od ujaka, a na spratu drže sijeno.

Slavka nema ni pedalj zemlje, ni pristojan krov nad glavom, ni štalu za toliku stoku, ali ima želju da uspije.

Neću na ulicu da prosjačim

“Nemam zemlje, ne znam gdje da idem sa ovolikom

stokom. Nijesam pismena i ne znam nešto drugo da radim. Znam da čuvam ovce, ali izgleda i da ovo nekome smeta”, kaže Slavka koja je davno odlučila da nikada neće uzeti prosjačku torbu.

Kaže da sa policijom ima dobru saradnju i da je uvijek zaštite kad mogu.