Dragov nesvakidašnji život: Za 12 minuta jeo po 16 bureka - Vijesti.me
ČUDO NEVIĐENO

Dragov nesvakidašnji život: Za 12 minuta jeo po 16 bureka

Prije nego što su me izliječili javio mi se i apetit na metale. Nijesam ih nikad probao, ali na žilete mi je išla voda na usta, prisjeća se Drago

Drago Matijašević
Drago Matijašević (Foto: Ivan Petrušić)

U domu Draga Matijaševića odjekuju diple. Rezak zvuk zamjenjuju potom pitomi zvuci frule. Dvojnice svira od skora, ali pastirska melodija plijeni.

“Čekajte da čujete usnu harmoniku, tu sam najbolji”, razletio se šesdesetdevetogodišnji Drago da pokaže s kojom lakoćom čuva crnogorski folklor i ljubav prema starim duvačkim instrumentima.

“Samouk sam. Otac je dobro svirao, ali meni nije davao, pa sam u inat, k'o kad ti brane nešto, ja zapeo i naučio da sviram još kao dječak”, priča Drago dok pokazje crno-bijelu fotografiju iz školskih dana na kojoj svi poziraju s osmijehom na licu, a on, s frulom u ustima.

Ima samo četiri razreda osnovne škole. O notama nema pojma. I ne mari zbog toga.

Njegovo muzičko umijeće ne osporavaju ni muzički potkovani.

Drago je član nekoliko folklornih društava iz Crne Gore sa kojima nastupa na brojnim susretima folklornog tipa.

“Kad me zovnu idem sa članovima KUD-a 'Ljubo Božović' iz Pipera, sa 'Dukatima' iz Berana... To je za mene nešto posebno”, pojašnjava taj, inače penzionisani radnik Rudnika boksita, dok pokazuje desetak zahvalnica sa raznih sabora narodnog folklora.

Dovoljno mu je, dodaje, da čuje neku narodnu pjesmu.

“I odmah to mogu da odsviram. Tako je to”, kaže Drago i “oplete” na diplama onu staru “Bjelasicom pasla stadla, čuvala ih b'jela Rada”.

Čajna u metrima, ćevapi u stotinama

Drago je odrastao uz frulu i diple, a onda je otkrio još jedan talenat.

“Kak'e sada imamo genije, za vrijeme jedne decenije, dovedoše narod do propasti, otkad su stupili na vlasti. Narod svoju izgubi monetu, a pune se banke po svijetu, mnogi vile po svijetu gradi, mnogo firma u svijetu radi, mnogi djecu šalju po svijetu, sve o našem državnom budžetu. Tak'a je politika naša, kod punija trpeza i čaša, u moderne udobne fotelje gdje se jake ostvaruju želje, debljaju trbusi i guše, gdje se kube američke puše... Duga je to pjesma, preko noći mi došla u pamet", osmjehuje se Drago, dok odgovara da ga je Bog dao i da “sriče stihove, onako s lakoćom, o bilo čemu”.

Mi izabrasmo politiku.

Za svog neobičnog života Drago je stigao da se i izliječi od jedne krajnje neobične i rijetke bolesti pojačanog apetita.

“Sad sam dobro, jedem normalno, a znao sam na račun svoje bolesti ojaditi ljude na opkladama"

Dugo su, kaže, ovdašnji ljekari mislili da boluje od bubrega, jer niko nije znao kako jedan običan čovjek može da pojede 16 bureka za 12 minuta.

U Beogradu su mu otkrili da u stomaku ima toliko jaku kiselinu da velikom brzinom rastapa sve što završi u želucu.

“Jeo sam deset porcija miješanog mesa, 230 ćevapa, dva i po metra čajne... Prije nego što su me izliječili javio mi se i apetit na metale. Nijesam ih nikad probao, ali na žilete mi je išla voda na usta”, prisjeća se Drago osamdesetih godina prošlog vijeka kad je pobijedio tu bolest, za koju, ipak, nije sačuvao kopije otpusnih lista.

“Sad sam dobro, jedem normalno, a znao sam na račun svoje bolesti ojaditi ljude na opkladama. Pa ko će povjerovati da jedem toliko”, našalio se na kraju našeg razgovora, šezdesetdevetogodišnji Nikšićanin Drago Matijašević – čudo od čovjeka.