Mašinovođa Slobodan Drobnjak, koji je nakon teške željezničke nesreće na Bioču osuđen na šestogodišnju zatvorsku kaznu, kazao je “Vijestima” da žali zbog gubitka nedužnih ljudskih života koji su stradali zbog, kako je rekao, sistemske greške koju on nije mogao da ispravi.
Razgovor sa Drobnjakom, koji se i dalje nalazi na izdržavanju zatvorske kazne u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, vođen je juče, na sedmu godišnjicu tragedije na Bioču, telefonskim putem.
- Kako se osjećate nakon sedam godina od tragedije?
Veoma žalim što je došlo do takve strašne tragedije, a prije svega žalim zbog gubitka nedužnih ljudskih života, koji su stradali, prije svega, zbog sistemske greške za koju ja apsolutno nijesam imao moći da ispravim.
Slobodan Drobnjak
O bezbjednosti željezničkog saobraćaja, ja, kao pojedinac, nijesam mogao ni odlučivati. Bol i tuga koju nosim za svima poginulima, kao za svojom najbližom rodbinom, neće prestati dokle god se ova nepravda ne ispravi i božji sud ne uzme pravdu u svoje ruke.
- Ko je mogao odlučivati o bezbjednosti?
Bezbjednost željezničkog saobraćaja osigurava mnogo ljudi, to osigurava jedan veliki sistem. Pojedinac kao ja, apsolutno ne snosi toliko veliku odgovornost za ovo što se desilo. Ta krupna greška koja se desila, obila se o moju glavu i treba ja sa nejakim plećima da izdržim toliki teret. To je zaista apsurd. Iako sam bio jedan od najboljih radnika na Željeznici, sve je to palo u vodu kada je trebalo podijeliti odgovornost sa vrha do dna na hijerarhijskoj ljestvici.
- Na kakvu krupnu sistemsku grešku mislite? Zbog čega je došlo do nesreće?
Nisam samo ja o bezbjednosti vodio računa, nego radionica, depo, pregledači kola i ostala službena lica. Da je voz bio tehnički ispravan, ništa se ne bi desilo... Osim toga, na tom mjestu u tunelu, gdje sam izletio iz šina, bilo je proširenje kolosjeka mimo dozvoljenih granica. To je komisija utvrdila, ali sud to nije uzeo u obzir. Da su šine bile zdrave ni voz ne bi izletio... To odbjegnuće vozova se i ranije dešavalo.
- Da li ste znali da je voz tehnički neispravan?
Tako se vozilo 20 godina.
- Što je preduzimano kada su se deševali takvi kvarovi?
Pa, malo se popravi i idemo dalje.
- Pa, ko je kriv zbog toga?
Mislim da bi prvi trebao da odgovara onaj čovjek koji je bio na vrhu Željeznice - Ranko Medenica.
- Jedan od tadašnjih direktora sada je ponovo u upravi ŽICG?
Rešad Nuhodžić. On je bio optužen zajedno sa mnom i oslobođen je od odgovornosti. Ne samo on, nego i ostali.
- Koliko ima njegove odgovornosti za nesreću?
Odgovornost je na ljudima od vrha,pa do mene. Ne samo ovih 11 što su bili optuženi sa mnom, nego i mnogih drugih ljudi.
- Ipak, samo vi odgovarate. Kako se osjećate zbog toga?
To me mnogo boli. Već sam pomenuo da o bezbjednosti željezničkog saobraćaja nisam mogao da odlučujem ja kao pojedinac. To je sklop, garnitura, mnogo ljudi... Bole me laži iznjete tokom suđenja - nalazi koje su napisali beogradski vještaci, mada znao sam da 'vrana vrani oči ne vadi'. Ne bih komentarisao sudski proces, na suđenju sam rekao sve što sam imao.
- Na što konkretno mislite?
I u sudnici sam rekao istinu - da sam tog nesrećnog dana učinio sve što sam mogao i što je bilo u mojoj moći. Položio sam svoj život i podijelio sudbinu sa poginulim i povrijeđenim putnicima. Ponavljam, učinio sam sve što je bilo u mojoj moći i po tom pitanju se ne osjećam kao krivac, niti me savjest grize.
U martu traži da ga puste na uslovnu slobodu
- Koliko Vam je ostalo do izlaska iz zatvora?
Uslovno sam pravosnažno osuđen na šest godina. Odležao sam oko četiri godine. Nakon amnestija, ostalo mi je oko 11 mjeseci. Izmjenom i dopunom Zakona o krivičnim sankcijama, stvorena je mogućnost da osuđena lica koja izdrže dvije trećine kazne, od Komisije traže uslovnu slobodu. Ja 15. marta stičem pravo da predam molbu za uslovni, ali da li će me pustiti zavisi od njih, ne od mene.
- Kakav tretman imate u zatvoru?
Uprava ZIKS-a se korektno ponašala prema meni. I ja sam, kao osuđeno lice takođe bio korektan, poštujući zakone i pravila ove kuće.
Vozovi i ranije nekontrolisano jurili
Na tom mjestu u tunelu, gdje sam izletio iz šina sa vozom bilo je proširenje kolosjeka mimo dozvoljenih granica, to je komisija utvrdila i sud to nije uzeo to u obzir. Smatram, ne samo ja nego i ostali, da su šine bile zdrave, da su bili zdravi pragovi, ne bih izletio, normalno bih došao do Podgorice možda i prošao Podgoricu. Kao što se ranije dešavalo odbjegnuće lokomotiva i vozova.
- Da se izgubi kontrola nad vozom i da on zakoči u Podgoricu?
Prođe Podgoricu i zaustavi se u Zetu, dešavalo se to, oni to nijesu htjeli pominjati tokom sudskog procesa, jer to apsolutno nije odgovaralo nekom.
Galerija
Bonus video:
