U Crnoj Gori i dalje postoje brojni izazovi u primjeni zakonodavstva kojim je regulisan pristup djece pravdi i besplatnoj pravnoj pomoći (BPP), smatraju u Građanskoj alijansi (GA).
U Analizi koju je uradila ta nevladina organizacija (NVO) navodi se da je izmjenama Porodičnog zakona definicija djeteta upodobljena onoj u Konvenciji o pravima djeteta, konkretizovan pojam opšteg interesa djeteta, data mu je stranačka sposobnost djetetu i uvedena kategorija lica za podršku.
Iz GA podsjećaju da je regulisano i ponašanje suda u situacijama kada se njegova odluka razlikuje od mišljenja djeteta, a uvedena je i eksplicitna zabrana fizičkog kažnjavanja djece.
„U praksi, međutim, i dalje postoje brojni izazovi, koji ograničavaju efekte primjene tih zakonskih rješenja, posebno u postupcima koji se tiču čuvanja i odgoja djeteta, prava na kontakt sa roditeljem, ali i u predmetima nasilja i zanemarivanja djece“, ocijenili su iz GA.
Prema njihovim riječima, uočava se i nedostatak pomoći roditeljima u vršenju roditeljskog prava na nivou svih lokalnih zajednica.
Iz GA su kazali da je najbolji interes djeteta kao načelo sadržano u materijalnim i procesnim zakonima, ali njegova praktična primjena kao procesnog pravila nije bliže regulisana podzakonskim aktima.
„Što može dovesti do različitih tumačenja u praksi, posebno kada ove interese treba uravnotežiti sa interesima drugih učesnika u postupku“, upozorili su iz GA.
U Analizi se navodi da još nijesu stvoreni preduslovi da sva djeca mogu da izraze svoje gledište u okruženju koje je prilagođeno djetetu i da se to njihovo mišljenje uvažava.
Dodaje se da materijalnopravno relevantna volja djeteta do navršene 14 godine u Crnoj Gori nema svoj adekvatan procesno-pravni izraz u parničnom postupku.
„Odredbe koje regulišu režim sticanja poslovne sposobnosti su uglavnom ostale neizmijenjene tokom niza godina, što je uslovilo to da su neka rješenja koja se odnose na parničnu sposobnost djeteta prevaziđena i ograničavajuća“, kazali su iz GA.
Kako su naveli, zakonsku odredbu o „siromaškom pravu“ u građanskim postupcima djeca i njihovi zakonski zastupnici rijetko koriste, bilo zbog neznanja, odnosno nepozivanja na tu odredbu, a nekada i zbog propusta suda da pravno neuku stranku pouči o načinu zaštite njenih interesa.
Problemi kod uređenja ličnih odnosa djece i roditelja nakon razvoda braka
Iz GA su podsjetili da, prema nalazima Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, problemi posebno postoje kod uređenja ličnih odnosa djece i roditelja nakon razvoda braka, odnosno prekida vanbračne zajednice i prilikom izvršavanja sudskih odluka o starateljstvu.
„Sudovi u određenim slučajevima ne prepoznaju važnost uloge koju dijete ima u sporovima i ne postavljaju lice za podršku, zbog čega se pravo djece na participaciju ne ostvaruje u punoj mjeri“, kazali su iz te NVO.
U Analizi se ocjenjuje da organi starateljstva u dovoljnoj mjeri ne koriste svoja ovlašćenja u slučajevima zanemarivanja roditeljskih prava, zloupotrebe djece i manipulativnog ponašanja roditelja.
Navodi se da centri za socijalni rad imaju važnu ulogu u tim postupcima, ali je njhov rad opterećen velikim brojem predmeta.
U GA smatraju da treba osnažiti kapacitete i kompetencije socijalnih radnika kroz bolje definisana zakonska ovlašćenja, ali i kroz kadrovska pojačanja.
Kako su naveli, pružanje pravne pomoći u upravnom postupku ustanovljeno je u opštim odredbama kroz načelo pružanja pomoći neukoj stranci, prema kojoj se organ koji vodi postupak stara da neukost i neznanje stranke i drugih učesnika ne budu na štetu prava koja im pripadaju.
„Međutim, nedostaju egzaktni podaci o broju djece i njihovih zakonskih zastupnika koji su koristili ovu procesnu mogućnost“, dodaje se u Analizi.
Uslovi za saslušanje oštećenog maloljetnog lica na zaštićujući način još nijesu dostupni u svim sudovima
Navodi se da je sistem zaštite maloljetnika najrazvijeni u okviru krivičnog pravosuđa, ali da i na tom polju postoje određeni nedostaci.
Iz GA su kazali da u zakonima kojima se uređuju prekršajna i krivična odgovornost i definišu pravila postupaka u kojima se ona utvrđuje, pojam djeteta nije definisan u skladu s Konvencijom o pravima djeteta, dok definicije određenih krivičnih djela učinjenih na štetu djece nijesu usklađene sa međunarodnim standardima.
U toj NVO smatraju da još nije postignuta potpuna specijalizacija pravosuđa, i da će će se ona postići onda kada tužioci i sudije za maloljetnike bude zaduženi samo za predmete u kojima se postupa prema maloljentim učiniocima krivičnih djela i djeci žrtvama i svjedocima krivičnih djela.
Na nivou policije, tužilaštva i pojedinih stručnih službi, podsjećaju iz GA, postoje razvijene smjernice za postupanje prema maloljetnicima, ali slične smjernice i njihova efikasna primjena nedostaju na nivou sudova i određenih stručnih službi.
U Analizi se navodi da u Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku ne postoji obaveza saslušanja djeteta uz pomoć stručne službe, osim za djecu koja nijesu navršila 14 godina, dok
Tehnički uslovi za saslušanje oštećenog maloljetnog lica na zaštićujući način još nijesu dostupni u svim sudovima, tužilaštvima i centrima bezbjednosti.
Postoji, smatraju u GA, prostor za bolju zaštitu prava djece oštećenih krivičnim djelom, naročito u dijelu podrške kod postavljanja imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku, posebno imajući u vidu trend rasta broja djece žrtava krivičnih djela čiji su počinioci odrasle osobe.
Takođe, kako su naveli, postoji i potreba za obezbjeđivanjem punomoćnika djeci žrtvama krivičnog djela tokom pripremnog postupka pred tužiocem, a ne samo u postupku pred sudijom.
„Istaknut je i sistemski nedostatak psihijatara za djecu i psihoterapijska pomoć djeci žrtvama krivičnih djela, koji se samo djelimično prevazilazi kroz rad Centra za autizam“, navodi se u Analizi.
Kako su kazali iz GA, iako je uspostavljanje prostorija po mjeri djeteta jasno definisano kao jedan od prioriteta reforme pravosuđa, prostorije u kojima će se djeca osjećati udobno i sigurno nijesu dostupne kao standardna praksa.
Prema njihovim riječima, zatvorski kompleks u Spužu sada ima novu zgradu namijenjenu isključivo maloljetnicima, ali ona još uvijek nije u potpunosti funkcionalna.
Postoji, smatraju u GA, i neusklađenost između Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku i Zakona o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti.
Istraživanje je ukazalo i na nedostatke u pogledu posebnih oblika tretmana maloljetnika smještenih u ustanovu zavodskog tipa, kao i nedovoljno razvijenih programa prevencije i rane intervencije u oblasti maloljetničke delinkvencije.
BPP nije dostupna u svim postupcima iako međunarodni standardi to garantuju
Kada je u pitanju pristup BPP-u, u GA smatraju da su ključni problemi vezani za nedovoljan obuhvat Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, veoma mali broj djece korisnika tog prava i pasivnost roditelja u pogledu podnošenja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć.
Kako su naveli, djeca u velikoj mjeri nijesu upoznata sa pravom na BPP koju im nude taj Zakon i propisi koji se odnose na građanski i krivični postupak.
Iz GA su upozorili da BPP i dalje nije dostupna svoj djeci i u svim postupcima u kojima organi javne vlasti odlučuju o njihovim pravima i pravnim interesima, dok međunarodni standardi garantuju to pravo svakom djetetu, a slično rješenje poznaju i zakonodavstva zemalja u regionu.
„Zakon i dalje ne predviđa mogućnost BPP-a u upravnim postupcima, čime lica slabog imovnog stanja ostaju bez besplatne pravne pomoći, sve dok se ne stigne do faze upravnog spora“, naveli su iz te NVO.
Kako su kazali, žrtvama mučenja, zlostavljanja ili diskriminacije od strane državnih službenika, Zakonom još nije obezbijeđena BPP, ako imaju imovinu, odnosno ako ne spadaju u jednu od kategorija koja inače ima pravo na tu pomoć.
„Takođe, Zakon eksplicitno ne prepoznaje pravo na BPP u slučajevima krivičnih djela protiv polne slobode učinjenih prema maloljetnim licima, na šta su posebno ukazali predstavnici pravosuđa“, kazali su iz GA.
U praksi je, kako su naveli, vidljivo da djeca iz ranjivih kategorija ne koriste taj institut u dovoljnoj mjeri.
„Od početka primjene Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, 2012. godine, djeca bez roditeljskog staranja su podnijela samo dva zahtjeva za BPP, s tim što je odobren samo jedan zahtjev“, navodi se u Analizi.
Sa druge strane, dodaje se, ne postoje precizni podaci o ukupnom broju djece koja su koristila institut BPP-a, uključujući djecu iz drugih prioritetnih kategorija korisnika definisanih Zakonom
Bonus video:
