Brak se uređuje zakonom samo onda kad ne može drukčije. Zbog toga ne dozvolite da vam zakon uređuje brak. Uredite ga sami, ljepše i humanije nego što bilo koji zakon to može da predvidi.
Nikšićanin Tomislav Bulajić kaže da kao mlađi nije mogao ni da zamisli da će čitajući taj tekst Duška Radovića - vjenčavati parove.
“Kada sam završio srednju školu, počeo sam da radim u Građevinskom, a nakon ženidbe prešao sam u Željezaru, da bih 1. jula 2003. godine postao šef mjesne kancelarije u Vilusima, a po automatizmu i matičar. Po starom sistemu, mjesne kancelarije su bile opštine u malom, sve dok nam MUP nije preuzeo posao. Nama su ostala samo vjenčanja i izvodi iz knjige vjenčanih“, priča za „Vijesti“ Bulajić.
Kaže da je jednim „udarcem“ dobio tri titule - osim šefa mjesne kancelarije i matičara, sljedovao ga je i posao sekretara Mjesne zajednice.
Objašnjava da mu je sve bilo novo i zanimljivo, kao i da je on bio spreman da uči - svjestan da se u njegovim godinama greške i neznanje ne praštaju.
“Prošao sam bio obuku za šefa mjesne kancelarije i bilo me je sramota u tim godinama da me neko uhvati da nešto ne znam. Moj prethodnik Ljubo Bulajić, koji je bio izuzetno stručan i radan, prenio mi je znanje. Uveče sam dolazio da učim iz knjiga koje su tamo bile, da se upoznajem sa njima, i ljudi su se pitali šta u ponoć radim u kancelarij, a ja htio, što bi naš narod rekao, da imam sve knjige u glavi“, kaže Bulajić.
Rekao je da kao da je juče bilo pamti prvi par koji je vjenčao - djevojku iz Nudola i mladića iz Vraćenovića.
“Sa svog vjenčanja nijesam mnogo zapamtio šta su čitali. Bio sam umoran i znam da je bio neki član 4, da me je matičarka dva puta pitala isto pitanje, da me žena štiklom udarila i rekla da kažem 'uzimam' i da su svi počeli da se smiju. E, ja sam želio da budem malo drugačiji, mimo standarda”.
Objasnio je da mladencima svi nešto daruju, pa zašto to ne bi isto mogao i matičar.
Rekao je da je razmišljao šta bi to moglo biti i odlučio da to bude neki suvenir, slika - nešto što će supružnike podsjećati na dan vjenčanja.
Tako je počeo sa darivanjem.
“Kada sam obavio prvo vjenčanje, pitali su me kako je prošlo. Rekao sam im da sam članove zakona 'izbiflao', da mi je dosta pomogao tekst Duška Radovića i da sam, nakon što su svi mladencima čestitali, mladoj uručio poklon. Rekli su mi da to matičari ne rade, a ja sam odgovorio da će ovaj matičar to ubuduće da radi i da je talično da nešto mladencima poklonim”.
I bilo je talično - za 14 godina vjenčao je oko 70 parova, a samo u dva slučaja došlo je do razvoda.
Kaže da ti parovi u prosjeku imaju po dvoje djece.
“Najviše sam vjenčavao ljude iz moga kraja. Vjenčao sam svu rodbinu, bez obzira gdje živi po Crnoj Gori, ili vani, sve do Danske. Dešavalo se da su me zvali ljudi koji nemaju nikakve veze sa Vilusima da ih vjenčam. Vjenčao sam desetak naših mladića sa Ruskinjama i Ukrajinkama, jedan par iz Rusije koji je odlučio da se vjenča u Zaslapu, momka iz Zelenike, kome je majka iz Grahova i koji se oženio jednom prelijepom meleskinjom iz Kejptauna, iz plemena Zulu, koja se vjenčala u crnogorskoj narodnoj nošnji“, prisjeća se Bulajić.
Tvrdi da je svako vjenčanje lijepo na svoj način, a on se potrudi i da bude različito: “Da ne liči na šalter za izdavanje dokumenata”.
Rekao je da mu je posebno drago vjenčanje para iz Zaslapa i Nudola, koje je obavio u hotelu Teuta u Risnu.
“Njihovi roditelji su pozvali sve iz sela i svi su došli. A zimus sam imao i jednu neobičnu situaciju. Došao mladić koji je doveo Ruskinju i traži da ih vjenčam. Donio sve papire, zakažem vjenčanje, kad on dolazi i kaže da mu otac ne dozvoljava kući da se vjenča, pa mi organizujemo vjenčanje kod mene kući. Ali, fale kumovi. Uletim kod komšije i kažem da 'u ime države Crne Gore' uzme ličnu kartu i dođe kod mene. Kad je komšija došao, on i mladoženja se izljube, jer se znaju, a ja se nasmijem i kažem im - E odlično što se znate, jer ste od danas kumovi”.
“Brak ne može biti cilj. On je samo mogućnost da se vaši drugi interesi lakše i ljepše ostvare. Zato stalno gradite svoju vezu, proširujte njene granice, ne dajte joj da se začauri, ulijeni, uspava, da prestane da živi i postoji”.
Predosjetio razvod i odbio da vjenča jedan par...
Iako je, kako priznaje, velika čast kada mladenci traže da ih on vjenča, jedan par je odbio.
“Došlo je dvoje mladih ljudi kojima se vidjelo da neće dugo ostati u braku. Zahvalio sam im se i rekao da neću da ih vjenčam, jer neće proći medeni mjesec a oni će se razvesti. Nijesu mi povjerovali, a nažalost pogodio sam. Ostali su u braku, ne mjesec, nego dva mjeseca i razveli se. Stalno ponavljam svima i mojoj djeci naravno, da se ne vjenčavaju zbog interesa, već samo zbog ljubavi. Samo tako brak može da opstane“, poručio je Bulajić.
Sina Nikolu vjenčao 2010, a kćerku Jelenu ove godine
Posebnu odgovornost, ali i zadovoljstvo koje nije želio da prepusti drugima, Bulajić kaže da je imao u januaru 2010. i u septembru ove godine.
“ Sina Nikolu sam vjenčao 2010, a kćerku Jelenu na Malu Gospojinu ove godine. Proradi ono roditeljsko u tebi, pa sam imao malu tremu, ali nijesam htio da to prepustim drugima. Brak je ljubav, ali i obaveza i čini mi se da će više voditi računa, jer imaju moralnu obavezu više pošto ih je otac vjenčao, pošto im je otac toga dana kazao da je brak svetinja. Imam još dvije kćerke – Ivana je prispjela za udaju, a Lara je gimnazijalka. Volio bih da i njih dvije vjenčam”.
Bonus video:
