Hadži-Ismailova džamija okuplja ljude od 1804. godine

U Nikšiću i okolini nekada je bilo devet džamija, danas je samo jedna - u Grudskoj mahali
5569 pregleda 6 komentar(a)
Džamija u Nikšiću, Foto: Svetlana Mandić
Džamija u Nikšiću, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 26.01.2020. 21:42h

Riječ džamija potiče od arapske riječi “džami’a”, što u prevodu znači “mjesto koje okuplja ljude”. Nekada su se nikšićki muslimani “okupljali” u devet džamija - četiri u gradu i pet u široj okolini. Danas, jedini vjerski objekat za pripadnike islamske vjeroispovijesti u Nikšiću je Hadži-Ismailova džamija u Grudskoj mahali.

“Ovu bogomolju podigao je o svom trošku nikšićki trgovac Hadži-Ismail Lekić, iz grudskog bratstva Mehmednikića, 1804. godine. Džamija je skromnih dimenzija, veoma jednostavne građe, a objekat je pokriven četvorosvodnim krovom. Molitveni prostor osvjetljava dnevna svjetlost sa šest prozora, dok se u zidu okrenutom prema Meki nalazi mihrab, ovalna niša, prema kojoj se vjernici okreću prilikom molitve. Hadži-Ismailova džamija ima i drveni minber tj. propovijedaonicu sa koje imam obavlja hutbu (propovijed). Ovaj dio se sastoji od prolaza u obliku jednokrakog stepeništa i završnog baldahina”, priča za “Vijesti” istoričar mr Sait Šabotić.

Sait Šabotić
Sait Šabotić(Foto: Svetlana Mandić)

U unutrašnjosti džamije nalazi se i mahfil galerija koja je smještena duž cijelog zida iznad glavnog ulaza. Minaret je izgrađen od lijepo klesanih kamenih ploča i visine je 15 metara. Džamija je imala i svoj tarih i zahvaljujući Petru Šobajiću natpis sa tog tariha je sačuvan.

“Na jednoj kamenoj ploči u ovoj džamiji očuvan je vrlo lijepo izrađen natpis na turskom i arapskom jeziku, u kom stoji označeno kad je i ko zidao. Slova su čitka, poređana u dva reda, i kako mi je hodža pročitao na ploči piše: U ime Boga, opšteg dobročinitelja milostivoga, ovu zgradu počeo je praviti do sudnjeg dana da bude u njoj svjetlosti, i božjom pomoći bi dovršena, u kojoj će radi duše mrtvoga do nenog opstanka rahmet (pokoj) uživati onaj koji je podigao ovu zadužbinu, a to je Hadži-Ismail, 1219. godine. Neka Bog bude zadovoljan ovim njegovim radom, na sudnjem danu neka mu duši valjadne i neka je sačuva od paklene vatre. Dalje, arapski natpis na ploči, hodža nije mogao tumačiti”, piše u Šobajićevoj knjizi “Nikšić-Onogošt”.

Najstariji džemetlija u gradu pod Trebjesom: Agović
Najstariji džemetlija u gradu pod Trebjesom: Agović(Foto: Svetlana Mandić)

Hadži-Ismailova džamija ima i harem (dvorište) u kome se nalazi nekoliko mezara (grobova).

“Jedan je crnogorskog barjaktara Muja Adžajlića, zatim Dina Tuzovića i njegove porodice, kao i grobnica Asovića. Ima i jedan grob za koji niko ne zna čiji je”, objašnjava mutevelija (upravnik vakufa) i predsjednik nikšićkog džemata Mirsad Agović. Kako ističe, džamija je više puta rekonstruisana uz posebnu brigu o njenoj autentičnosti.

“Džamija je u cjelini ista kao što je i bila 1804. godine, samo što je dodata abdeshana i prostorija za mekteb (kancelarija). To je urađeno sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tada je renovirana njena unutrašnjost, a obnavljanje je finansirala Islamska zajednica, dok je izvođač radova bio Zavod za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika Crne Gore”, kaže Agović i dodaje da je džamija 1952. godine proglašena kulturno-istorijskim spomenikom.

Naredna sanacija izvršena je 2001. kada je zamijenjena krovna konstrukcija, da bi 2006. godine, nakon 200 godina, pjeskaren minaret. Poznati turski biznismen Šarik Tara i jedan od najbogatijih ljudi u Turskoj (preminuo u junu 2018.godine), čija porodica je porijeklom iz Nikšića, 2008. godine poklonio je džamiji četiri levhe (ploče) urađene na iznik keramici.

“Namjeravamo da nastavimo sa uređenjem džamije i dvorišta. Nadamo se da će nam proći projekat kojim planiramo da uradimo trotoare i staze, kao i šadrvan”, ističe Agović koji sa ponosom dodaje da mu je drago što je najstariji džematlija. Ostalo je, kako kaže, mladež.

U Nikšiću ima oko 250 muslimanskih porodica, a Agović ističe da ga raduje što je iz godine u godinu sve veći broj vjernika, što je džamija otvorena svih pet vaktova namaza, ali i što komšije pravoslavci sve češće dolaze.

“Redovno dolaze pravoslavci i pitaju mogu li ući da pogledaju. Kažu, čitav život žive u Nikšić, a nijesu ušli u džamiju. Volio bih da to bude svakog dana i srećan sam što nam često dolaze pravoslavci. Dolaze čak i oni za koje sam mislio da nikada neće ući, koji su devedesetih godina druge stvari pričali, a danas kažu da su bili u zabludi”, kaže Agović.

Kao lijep primjer suživota, ističe Željka Cerovića koji se bavi duborezom i koji je džamiji poklonio dva duboreza. “Bilo je to pravo iznenađenje, ali i oduševljenje da se pravoslavac bavi islamskom kaligrafijom”.

Događaj iz 1993. godine kada je pod minaret postavljen eksploziv, ne želi ni da pomene. Pojedini “ožiljci” se lakše zaborave kada se o njima ne priča.

Klanjalo se i u Pivi, na Grahovu, Goliji...

Šabotić priča da se najstarija džamija u Nikšiću nalazila se u njegovom dijelu koji se zvao Donji Grad, zbog čega su je često zvali i Donjogradska džamija.

“Podigli su je doseljenici iz Herceg Novog i Risna. Prvi pomen o ovoj džamiji potiče iz 1695. godine. Druga džamija podignuta je u prvoj polovini XVIII vijeka, zvala se Hadžidanuša i bila je smještena ispred glavne gradske kapije. Nju je podigao Hadži-Husem Danević, Rišnjanin. Zvali su je i Krnja džamija zbog oštećenog minareta koje je stradalo prilikom borbi 1807. godine”.

Glavna i najveća džamija u Nikšiću bila je Pašina džamija koja se nalazila kod bunara zvanog Pašinac, i koju je podigao Mehmed-paša el gazija.

U okolini Nikšića džamije su se nalazile u Nudolu, Grahovu, Kazancima (Golija) i Pivi - u Crkvicama i na Goransku. Prema riječima Šabotića, o džamiji u Grahovu ne postoje bliži podaci, dok se za onu u Nudolu zna da je podignuta 1817. godine i da je bila smještena kod izvora Šivik.

“Po iseljavanju muslimanskog stanovništva iz Nudola knjaz Nikola je naredio da se džamija ne ruši, da se groblje ogradi i da se u njega ne pušta stoka. Međutim, zub vremena je bio jači. Izložena dugogodišnjem uticaju spoljašnjih sila džamija je bila prepuštena propadanju i sama se srušila 1930. godine, a njeni ostaci vidljivi su i danas”, objašnjava istoričar.

Džamija u Crkvicama urađena je zahvaljujući prilozima mještana, kao i ona u Goranskom, ali su za ovu drugu priložnici bili i pravoslavni mještani - sveštenici, činovnici i oficiri. Godine njihove izgradnje nijesu poznate.

Unutrašnjost nikšićke džamije
Unutrašnjost nikšićke džamije(Foto: Svetlana Mandić)

“Džamija u selu Kazanci, u Goliji, zadužbina je Osman paše Kazanca–Papovića, koji ju je izgradio u najljepšem i najplodnijem dijelu sela, nedaleko od izvora Oko i Stubanja. Godina podizanja džamije se ne zna, iako se najčešće navodi 1675. Pored džamije, paša je u rodnom mjestu podigao i crkvu, mekteb, medresu, šadrvan i saraj”, kazao je Šabotić.

Paša je gradnjom džamije, sa uzidanim krstom od tesanog kamena u podnožju minareta, i crkve izgleda želio da spoji dvije vjere kojima je pripadao – pravoslavnoj po rođenju, islamskoj po slavi, junaštvu i životu zbog koga je postao poznat. Ali, vodio je računa i da se te dvije vjere “ne sukobe” – iako se džamija i crkva nalaze jedna naspram druge one se ne mogu “vidjeti” jer ih dijeli jedno uzvišenje.

“Džamiju je 1683. godine prilikom napada znatno oštetio Bajo Pivljanin sa svojom družinom, a od nje je danas ostao samo minaret koji je i sam prilično oštećen”.

Bonus video: