Istorijski letači iz Tivta i Kumbora - Vijesti.me
POČECI HIDROAVIJACIJE

Istorijski letači iz Tivta i Kumbora

Tri austro-ugarska hidroplana iz Tivta su u proljeće 1913. bile prve letjelice koje su se vinule u nebo nad prostorom današnje Crne Gore

Reprezentativna monografija „Seaplanes of Bocche - the story of Austro-Hungarian naval aviation in Southern Adriatic 1913-1918” („Hidroavioni – priča o austro-ugarskoj mornaričkoj avijaciji na južnom Jadranu 1913-1918“) autora Borisa Ciglića iz Beograda, promovisana je u Zbirci pomorsog nasleđa Porto Montenegra u Tivtu.

Knjiga napisana na engleskom jeziku, prvo je detaljno svjedočanstvo o počecima avijacije na prostoru današnje Crne Gore , odnosno razvoju hidroplanske stanice Austro-Ugarske Ratne mornarice u Boki Kotorskoj u periodu od 1913. do 1918. godine.

Neduga, ali fascinantna priča, počela je već marta 1913. kada su sa tri austrougarska bojna broda pred Tivtom, iskrcana tri hidroplana tipa „Donet-Levegue“, a u jedno od skladišta za ugalj tivatskog Arsenala, pretvoreno u improvizovani hangar i prostor za boravak mehaničara i pilota.

Tri austro-ugarska hidroplana iz Tivta su u proljeće 1913. bile prve letjelice koje su se vinule u nebo nad prostorom današnje Crne Gore

.

U narednih pet godina u Kumboru je Austro-Ugarska postepeno razvila jednu od svojih najvećih i najbitnijih stanica mornaričke avijacije u kojoj je pred kraj Prvog svjetskog rata, bilo skoro 50 hidroplana sa posadama. Seefug station (Stanica mornaričke avijacije) Kumbor, sa isturenim bazama u Draču u Albaniji i Gružu kod Dubrovnika odigrala je izuzetno važnu ulogu u ratnim dejstvima na Jadranu 1914-1918. godine, a kasnije je bila nukleus za razvoj Pomorskog vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije.

„Boka Kotorska bila je najvažnija austrougarska pomorska baza u Prvom svjetskom ratu, a pored ratnih brodova i podmornica, tada je ovdje djelovalo i jedno sasvim novo oružje – hidroplan. Vema sam zahvalan autoru koji je u ovoj knjizi evocirao uspomene na jednu pomalo zaboravljenu priču o učešću austrougarskih hidroplana u ratu, o podvizima i žrtvama njihovih posada, herojstvima i tekoćama sa kojima su se svakodnevno nosili. Velika vrijednost ove knjige su brojni dokumenti, svjedočanstva i fotografije od kojih neke javnost sada prvi put vidi“, kazao je ambasador Austrije u Crnoj Gori dr Johan Frelih predstavljajući Ciglićevu knjigu.

O autorovom radu na istraživanju prošlosti vazduhoplovstva na eks-YU prostorima govorio je jedan od najpoznatijih vazduhoplovnih kolekcionara, istoričara i publicista u regionu, Mario Raguž iz Dubrovnika, dok je sam Ciglić naglasio da je knjiga „Seaplanes of Bocche“ nastala kao nastavak njegovih istarivanja, preduzetih prije dvije gdine kada je Porto Montenegro želio da u svojoj Zbirci pomorskog nasljeđa, priredi izložbu fotografija o razvoju hidroavijacije u Boki.

„Iznenadio sam se obiljem građe koju sam nalazio a posao je bio jako izazovan jer je kompletna arhiva Seeflug staton Kumbor, uništena nesrećnim slučajem 1954 godine. Stoga sam materijal za knjigu nalazio u fragmentima maltene po čitavom svijetu, oslanjaju se na pomoć brojnih prijatelja i kolega iz zemalja regiona, Astrije, Njemačke, Velike Britanije, Češke, Australije, SAD... Višenacionalni sastav Austro-Ugarske i njene vojske vidljiv je i u ovoj knjizi gdje su opisani mnogi Austrijanci, Njemci, Irci, Srbi, Hrvati, Slovenci,Česi, Slovaci, Mađari koji su zajedno letjeli i borili se u hidroplanima – od rođenog Novljanina Gotfrida Banfilda, preko Alojza Poljaneca iz Ljubljane, Dimitrija Konjovia iz Bačke, Nikše Nardelija iz Dubrovnika. Ova knjiga jeste i hronologija ratnih dešavanja,ali je ona prvenstveno priča o ljudima, njihovim djelima i hrabrosti i uspomena na jedno herojsko vrijeme tehnoloških pionira avijacije kakvu danas poznajemo“, istakao je Ciglić, dodajući da će on i Raguž zajedno uskoro objaviti i knjigu o Pomorsom vazduhoplovstvu Kraljevine Jugoslavije.

Promocja knjige „Seaplanes of Bocche“ održana je paralelno na našem i engleskom jezku a ova zanimljiva tematika u Zibrku pomorskog nasljeđa Porto Montegra privukla je izuzetno širok i veoma internacionalan krug posjetilaca – od Crne Gore i svih država eks-Jugoslavije, preko Češke, Slovačke, Austrije, do Velike Britanije i Irske.