Kako je Mijajlović otkrio fantomski brod „Forverc”

Iako se predstavlja kao stručnjak za podmorje, Veselin Mijajlović ne zna ni osnovne istorijske činjenice
359 pregleda 8 komentar(a)
Ažurirano: 11.06.2012. 17:54h

Direktor JP „Regionalni centar za obuku ronilaca za podvodno deminiranje, pružanje pomoći, spasavanje i kontrolu na moru“ (RCUD) iz Bijele Veselin Mijajlović proteklih se godina u crnogorskim medijima nametao kao jedan od nezaobilaznih autoriteta kada je hidroarheologija i istraživanja podvodnih arheoloških lokaliteta u pitanju.

Umjesto da se bavi deminiranjem i čišćenjem crnogorskog podmorja od neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUBS) što mu je osnovni zadatak, RCUD se pod Mijajlovićevim rukovodstvom već tri godine intenzivno bavi hidroarheološkim istraživanjima kao jedan od učesnika američko-crnogorskog projekta koji sprovode fondacija RPM Nautical sa Floride i Ministarstvo kulture.

Stoga su potonuli antički i moderni brodovi, Mijajlovića tokom posljednje tri godine zaokupili mnogo više od gomila NUBS u podmorju Boke za čije ga čišćenja plaćaju poreski obveznici, pa se umjesto da iz mora vadi stare granate, avio-bombe i protivbrodske mine sa poznatih lokacija koje su MUP-u prijavili građani, RCUD mnogo više bavio „istraživanjem“ podmorja u potrazi za „potopljenim kulturnim blagom“.

Pri tome je direktor RCUD-a u više navrata u medijima trijumfalno saopštavao podatke o „novotkrivenim olupinama“ brodova i aviona u našem podmorju od kojih se za većinu od- ranije sve već dobro znalo. Čak su i najmanje dvije lokacije potopljenih antičkih brodova sa tovarima amfora i tegola u Boki o kojima se tada govorilo kao o „epohalnim otkrićima“ bile praktično već poznate aheolozima bivšeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora koji su Amerikance i ekipu RCUD-a praktično doveli do mjesta gdje su onda ovi na dnu mora snimili ostatke antičkih plovila.

Neraspoložen za odgovore

Pri dosadašnjim hidroarheološkim istraživanjima Mijajlovićeva glavna opsesija nisu toliko bili antički ostaci, koliko eventualni pronalazak olupine njemačke podmornice U-72 iz Prvog svjetskog rata koju je njena posada po završetku rata i porazu Njemačke, namjerno potopila negdje u blizini Boke. Ova olupina jedna je od rijetkih u ovom dijelu Jadrana čija lokacija još nije precizno utvrđena i verifikovana, jer je pozicija potapanja podmornice koja se navodi u istorijskim dokumentima dovoljno neprecizna da može na primjer, obuhvatiti čak i planinski dio Cuca iznad Boke Kotorske.

U istraživanja koje su sonarom i spuštanjem u more mini-ronilice na daljinsko upravljanje (ROV) Amerikanci iz RPM Nauticala sproveli 2009. i 2010. u i ispred zaliva Boke, evidentirana je i jedna olupina za koju se pretpostavlja da je podmornica iz perioda Prvog svjetskog rata.

"Podmornica je locirana na dubini od oko 78,5 metara i djelimično je uronjena u muljevito dno. Dužina joj je 30,5, širina 7,1, a maksimalna visina četiri metra. Veliki dio sekcije spoljašnje oplate nedostaje, neke od njih izgleda da su pocijepane. Na njemu se nalaze najmanje dvije torpedne cijevi sjeveroistočno od plovila i velika topovska platforma sjeverozapadno sa zadnje strane plovila. Pregledom podmornica iz perioda Prvog svjetskog rata iz evidencije Pomorskog muzeja Kotora, došlo se do određenih poklapanja, da se vjerovatno radi o austrougarskoj podmornici U-72 ili pak o britanskoj podmornici H-2, koje su se takođe izgubile u ovom području", piše u izvještaju koji lani novinarima crnogorskih medija dostavio direktor RCUD-a Veselin Mijailović.

On, međutim, nije bio raspoložen da odgovori na pitanja koja su mu “Vijesti” tim povodom uputile 18. aprila i gdje smo od njega, pored ostaloga, zatražili potvrdu ostaje li i dalje pri stavu da se izbor za identifikaciju ove olupine može svesti samo na podmornice U-72 i H-2, odnosno na čemu temelji ovakvu svoju pretpostavku.

Nikad nije ni potonula

Ovakav navod iz Izvještaja RCUD-a pokazuje da se arheologijom koja je pomoćna istorijska nauka, teško mogu baviti oni koji malo ili ništa ne znaju o istoriji. Kada je hidroarheologija u pitanju, prvo se mora dosta kopati po arhivima i bibliotekama u potrazi za informacijama o predmetu onoga što želite istraživati pod morem, pa se tek onda zaranja u vodu i na dnu mora pronalaze ili ne potvrde za ono što kao zaključak nameće prethodno istraživanje istorijskih dokumenata i knjiga. Dakle, da je Mijajlović kada je istorija pomorstva i ratovanja na moru na klizavom terenu, potvrđuje činjenica da britanska podmornica H-2 iz Prvog svjetskog rata koja je po njemu, kandidat za identifikaciju olupine koju su našli Amerikanci pred Bokom, nikada nije potonula!

Naime, ta podmornica koja je za britansku RM napravljena početkom 1915. u Kanadi, je nakon službe u Prvom svjetskom ratu, rashodovana i prodana u staro gvožđe na Malti marta 1921. godine. Uz to, njene dimenzije ni približno nisu odgovarajuće sumnjivoj olupini koju u izvještaju pominje Mijajlović. Nekoliko milja južno od ulaza u Boku 15. jula 1916. u 13.27 sati stradala je međutim, istovjetna takva britanska podmornica H-3 pod komandom poručnika bojnog broda Džordža E. Dženkinsona, koja je naišla na austro-ugarsku minu i potonula sa svih 22 člana posade.

Dubina na kojoj je ona potonula međutim, mnogo je veća od 78,5 metara na kojoj se nalazi olupina o kojoj govori Mijajlović. Ta olupina inače, po svojim dimenzijama uopšte ne odgovara ni njemačkoj (a ne kako Mijajlović tvrdi austrougarskoj) podmornici U-72 koja je značajno veća od broda čije su ostatke na dnu snimili Amerikanci.

"Forverc" nije potonuo u Crnoj Gori

Da Mijajlović ima problema sa osnovnim predznanjima o problematici kojom se pokušava baviti, potvrđuju i njegove brojne izjave medijima u Crnoj Gori i Srbiji proteklih godina o olupini “austrougarskog broda 'Forverc' koji je pronađen na morskom dnu kod Ulcinja”, a koji su po njemu, poharali ronioci iz Srbije i dinamitaši iz Ulcinja i Bara.

Mijajlović je o “Forvercu” u svojstvu člana Društva za podvodne aktivnosti iz Nikšića govorio “Večernjim novostima” sredinom devedesetih, nakon što su ronioci nikšićkog kluba u čijem je on bio rukovodstvu, snimili dokumentarni film o olupini tog broda , a TVCG ga trijumfalno prikazala nacionalnom auditorijumu. Tragedija u svemu tome je međutim, to što brod sa imenom “Forverc” nikada nije potonuo na Crnogorskom primorju – riječ je naime, o putničko-teretnom brodu “Goritia” kompanije “Austrijski Lojd” (Österreichischer Lloyd) iz Trsta, koji je nakon što je naišao na minu, 19. avgusta 1918. potonuo na dubinu od 15-ak metara, dvije milje od ušća Bojane prema Ulcinju.

Kao i svi drugi brodovi kompanije “Austrijski Lojd” i “Goritia” od 3.104 BRT bila je opremljena inventarom koji je na sebi imao ugraviran zvaničan grb ali i moto austrijske državne brodarske kompanije - “Vorwärts” – “Forverc” što znači naprijed. “Stručnjaci” iz DPA Nikšić i RK “Čelik” po tome su cijeli brod pogrešno identifikovali kao “Foverc” o čemu su godinama zamajavali domaću i stranu javnost. Tako srbijanski B-92 7. septembra 2003. prenosi “upozorenje predstavnika Ronilačkog saveza Crne Gore da se crnogorsko kulturno blago pljačka i u morskim dubinama” i citira direktora RCUD-a:

“Mijajlović je naveo da su ronioci iz Srbije opljačkali potonuli jedrenjak u blizini Rosa kod Herceg Novog, jednu parnjaču kod ostrva Mamula i brod "Forverc" koji je pronađen na morskom dnu kod Ulcinja.“

Italijani ga obučavali za arheologa

Mijajlović je prije nekoliko mjeseci “Vijestima” objašnjavao da on koji je po struci profesor fizičkog vaspitanja i sporta, te dio kadra RCUD-a obučeni za hidroarheologiju time što su završili kurseve za “instruktore i ronioce za rad na arheološkim lokalitetima” kod italijanskog ronioca, podvodnog snimatelja i istraživača olupina Fabija Rubertija. On je inače, vlasnik i direktor organizacije “IANTD Italia-Adria” koja medjutim, nije regularan član Međunarodne asocijacije tehničkih i nitroks ronilaca (International Association Nitrox & Technical Divers - IANTD) sa sjedištem u Majamiju u SAD.

Ruberti je svojevremeno otkupio licencu IANTD da drži obuke za tehničke i ronioce koji koriste gasne mješavine za Italiju i zemlje bivše Jugoslavije, ali ga već duže vrijeme nema u spisku ovlašćenih instruktora “originalnog” IANTD-a čije je sjedište u SAD. Ruberti je “Vijestima” dostavio spisak od osam pripadnika RCUD koji su kod njega 2009 završili kurs za “podvodnog ronioca arheologije”, a sam Veselin Mijajlović je 2010. završio kurs za “podvodnog ronioca arheologije-instruktora”.

Na sajtu Rubertijevog IANTD-a u spiskovima svih kurseva koje drži, nema navedenog kursa za “podvodnog ronioca arheologije” i “podvodnog ronioca arheologije-instruktora” koje je ovaj pominjao u odgovorima “Vijestima”

Na pitanje da li ti kursevi osoblju RCUD koje su po struci turizmolozi, profesori i nastavnici fizičkog vaspitanja, mašinski tehničari i slično, daje ovlašćenja i potrebna znanja za obavljanje podvodnih istraživanja arheologije samostalno, bez supervizije obučenih i sertifikovanih istoričara ili arheologa, Ruberti je odgovorio: “Kursevi pokrivaju tehnički / naučni program za identifikaciju, zaštitu, istraživanje i na kraju kako da vode iskopavanja.

Kursevi ne uključuju bilo koja politička ili birokratska pitanja koja se razlikuju od zemlje do zemlje, tako bolje uputite vaša pitanja, zainteresovanim državnim organima u vašoj zemlji, ako ih imate.” On je novinaru “Vijesti” preporučio da ako želi da se dodatno informiše, “slobodno postanite ronilac i prisustvujete na jedanom od naših kurseva”, nakon čega je kada smo mu saopštili da je RCUD državna firma koja je po Zakonu o javnim nabavkama morala da raspiše tender za izboru pružaoca usluga obuke svog osoblja u domenu ronjenja na hidroarheolškim lokalitetima, Ruberti naprasno prekinuo komunikaciju poručujući novinaru “Vijesti” da “Vaš nedostatak znanja po ovom pitanju ide u paru sa Vašom arogancijom” i zatražio da mu više ne smetamo.

Inače, na sajtu Rubertijevog IANTD-a u spiskovima svih kurseva koje drži, nema navedenog kursa za “podvodnog ronioca arheologije” i “podvodnog ronioca arheologije-instruktora” koje je ovaj pominjao u odgovorima “Vijestima” na pitanja o obuci personala RCUD-a.

Struka kaže da nemamo arheologa-ronilaca

"Zakonom o zaštiti spomenika kulture utvrđeno je da su svi predmeti koji se izvade iz zemlje i vode, a posjeduju spomeničke vrijednosti, vlasništvo države Crne Gore, kao i to da se arheološkim istraživanjima i iskopavanjima, pa samim tim i vađenjem iz vode mogu baviti samo institucije kulture. To znači da, osim ovlašćenih subjekata, niko nema pravo vađenja arheoloških nalaza, pa ni amfora.

Ukoliko neko ipak učini takvu nedozvoljenu radnju, smatraće se počiniocem krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do tri godine", objasnila je u ljeto 2009. u intervujuu “Monitoru” direktorica tadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora mr Ružica Ivanović, kako bi na papiru, trebalo da funkcioniše sistem hidroarheologije kod nas.

Baš u to vrijeme Mijajlović i sedam njegovih kolega iz RCUD-a koji su dva mjeseca ranije pratili prvo istraživanje RPM Nauticala pod nadzorom jednog od arheologa Reginalnog zavoda iz Kotora, su kod Fabija Rubertija ubrzano završavali kurs za “podvodnog ronioca arheologije”. Ivanović je tada ocijenila da podmorje Boke Kotorske nije dovoljno istraženo, jer je posljednjih decenija bilo samo nekoliko sporadičnih arheoloških istraživanja.

"Činjenice da nemamo arheologe ronioce, da ne posjedujemo neophodnu tehničku opremu, te da nemamo adekvatan institucionalni okvir za ovu vrstu istraživanja, dovoljno objašnjavaju takvo stanje", zaključila je direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru. Ministarstvo kulture je u međuvremenu usvajanjem novih zakona o organizaciji nacionalnih institucija kulture, ukinulo kotorski Zavod, ali profesoru fizičkog vaspitanja i sporta Veselinu Mijajloviću nije zabranilo da se, iako nekompetentan, bavi hidroarheologijom.

Bonus video: