Jedini način da se preduprijede slučajevi policijske torture je da se počinioci krivično i disciplinski kazne, i da odgovaraju tužioci za koje je Ustavni sud utvrdio da su vodili nedjelotvornu istragu. Sve je ostalo pokazuje nedostatak političke volje da se riješe slučajevi teškog mučenja, poput Miodraga Mija Martinovića I Branimira Vukčevića i Momčila Baranina u Zlatarskoj ulici u Podgorici.
To smatraju advokati i predstavnici civilnog sektora koji prate obavještajni sektor, nakon što je Ustavni sud utvrdio torturu nad Martinovićem i u Zlatarskoj ulici, koju su počinili pripadnici policijske Specijalne antiterorističke jedinice, nakon protesta Demokratskog fronta 24.oktobra 2015.
Inicijativu u oba slučaja je podnijela “Akcija za ljudska prava”.
Vlada je prošle godine iz budžeta Martinoviću platila 130.000 eura za “materijalnu i nematerijalnu štetu". Time je potvrdila odgovornost države za torturu koja, međutim, nije krivično istražena. Ustavni sud je prošle sedmice dobio informacije iz Osnovnog tužilaštva u Podgorici o radnjama koje je ono preduzelo po nalogu da sprovede djelotvornu i hitnu istragu kako bi se našli krivci za mučenje dvojice građana u Zlatarskoj.
U drugom predmetu torture - Mija Martinovića, odluka US je objavljena u “Službenom listu” nakon skoro tri mjeseca kašnjenja, 8. novembra. Tako je ODT Podgorica, umjesto tri mjeseca dobilo skoro pola godine, da postupi po nalogu US.
Rokovi za postupanje, u ovom slučaju to je tri mjeseca, teku od objavljivanja odluke u “Službenom listu”.
US je tako nalažio ODT Podgorica, na čijem je čelu Ljiljana Klikovac, da ga do 8.februara obavijesti šta je preduzelo da obezbijedi sprovođenje temeljne, brze i nezavisne istrage koja treba da osigura identifikovanje i krivično gonjenje pripadnika SAJ-a. Za dio njih se “osnovano sumnja da su, na štetu podnosioca, izvršili krivično djelo mučenje u sticaju sa krivičnim djelima teška tjelesna povreda i uništenje i oštećenje tuđe stvari” u slučaju Mija Martinovića, piše u odluci US.
U Osnovnom sudu osuđen je na minimalnu kaznu bivši komandant SAJ-a Radosav Lješković, a dio kazne sužio je u bolnici. ODFT je procesuiralo još dvoje pripadnika te jedinice.
U presudi US za Martinovića navodi se podatak ODT Podgorica da su uputili 14 pisanih zahtjeva i urgencija, uključujući i direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću, kojima je “ukazivano na nepravilnosti koje su učinjene prilikom sačinjavanja izvještaja pripadnika SAJ-a o upotrebi sredstava prinude i traženo od njih da preduzmu odgovarajuće radnje u cilju otklanjanja tih nepravilnosti”. Između ostalog da ih obavijeste o “razlozima, zbog kojih, do danas, policija nije identifikovala počinioce predmetnog krivičnog djela”.
Dina Bajramspahić (Institut alternativa) kaže za “Vijesti” da se na ovaj način stvarao privid da Tužilaštvo nešto preduzima jer je očigledno bilo da policija neće da ispuni njegove zahtjeve, makar mupisli i 14 puta. “Bilo bi korisnije da je tužilac SAJ-ovce ozbiljnije tretirao kao osumnjičene, jer je najmanje 20 među njima deifinitivno počinilo krivično djelo prekomjerne upotrebe silu i dali su neistinitu izjavu pred tužiocem i potpisali Izvještaj o upotrebi sredstava prinude koji sadrži neistine, pa ima osnova da se govori i o krivičnom djelu falsifikovanje službene isprave”, navodi ona.
Bajramspahić smatra “izuzetno važnim da Tužilački savjet pokrene postupke za utvrđivanje odgovornosti nadležnog tužioca, za kojeg je Ustavni sud potvrdio da je sproveo nedjelotvornu istragu”.
“Ovo je prilika za deklarativne stavove o tome da neće biti nedodirljivih tužilaca iskažu na djelu. Isto važi i za tužioce koji su postupali u predmetu Tufika Softića za koje je Osnovni sud u Podgorici takođe potvrdio da istraga nije bila adekvatna, temeljna, blagovremena i u razumnom roku”, navodi ona.
Bajramspahić predlaže da poput odredbi Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu kojom je specijalnim tužiocima pružena mogućnost da pokrenu disciplinski postupak protiv policijskih službenika koji nisu izvršili nalog, treba propisati istu mogućnost za sve tužioce kako bi se skratilo njihovo dopisivanje sa policijom.
Ustavna žalba je nažalost ovdje nedjelotvorno pravno sredstvo
Advokat Velibor Marković kaže da do sada nije vidio čvrstu volju Uprave policije da procesuira disciplinsku odgovornost pripadnika SAJ-a, sem “verbalne demagogije u javnim nastupima”. “Problem je i u tome što je odluka Ustavnog suda deklarativnog karaktera i nema pravne mogućnosti njenog sprovođenja, odnosno izvršenja, tako da se ustavna žalba, nažalost, ovdje pokazuje kao nedjelotvorno pravno sredstvo”, kaže Marković za “Vijesti”.
Pravni zastupnik MANS-a Veselin Radulović kaže da slučajevi utvrđene policijske torture i nedostatak odgovornosti u njima samo pokazuju da je i u policiji prisutna praksa potpunog odsustva svake odgovornosti za najteže oblike kršenja zakona.
“Isti slučaj je i sa tužilaštvom i sudovima gdje takođe nikada niko nije odgovarao za brojne slučajeve, gdje je nesporno utvrđeno nezakonito postupanje. Sve dok se takva praksa bude ponavljala biće jasno da ne postoji stvarna volja za dostizanjem i primjenom evropskih standarda,” kaže Radulović za “Vijesti”.
Bonus video:
