Kolašin: Sivi dom dobio kupatilo i toalet, stanari presrećni

Da je sreće da se neko prije sjetio ovoga, kazala je Dara Rakočević (91), koja u domu živi više od deceniju
135 pregleda 0 komentar(a)
Sivi dom- Rosa rakočević, Foto: Dragana Šćepanović
Sivi dom- Rosa rakočević, Foto: Dragana Šćepanović
Ažurirano: 07.03.2016. 19:09h

Stanari bivšeg kolašinskog Doma učenika od juče imaju prostoriju za održavanje higijene.

Uređenje kupatila i toaleta, koje je koštalo oko 1.600 eura, finansiralo je Ministasrtvo rada i socijalnog staranja, u koordinaciji sa kolašinskom kancelarijom Centra za socijalni rad.

Dom služi kao privremeni smještaj za Kolašince bez krova nad glavom, koji, kako kažu, konačno više neće morati u kazanima da griju vodu za kupanje.

Iako su u sobicama zgrade u Smajlagića Polju smješteni “privremeno“, neki od njih su tu već više od deceniju. Jedna od njih je i Rosa Rakočević, koja tvrdi da je adaptacija kupatila i toaleta jedino ulaganje u ruiniranu zgradu od kada ona živi tu.

“Nije sramota da kažem da smo se do sada kupali u plastičnim koritima, a vodu grijali na šporetima. Vodokotlići su bili neispravni, nije bilo bojlera, a u funkciji je bila samo jedna česma. Protok vode regulisali smo ventilom na suprotnom zidu. Zhvalni smo ministarki Zorici Kovačević, koja je obratila pažnju na uslove u kojima živimo”, kaže starica.

Ona je korisnica materijalnog obezbjeđenja porodice, pa su joj jedini mjesečni prihodi 60 eura.

U Domu je i Dragana Šuković sa dvoje djece.

Objašnjava da je vrlo teško bilo funkcionisati u dosadašnjim uslovima, a da će novo kupatilo i toalet biti velika olakšica za najmlađe i najstarije stanare Sivog doma, kako još zovu tu zgradu.

Više od decenije na život u nekoliko kvadrata osuđena je i devedesetjednogodišnja Dara Rakočević.

“Oronluog sam zdravlja i jedva se krećem. Jasno vam je kako je prije bilo, kad nijesmo imali gdje da se okupamo, a ni umijemo kako treba. Sada sa bojlerima, tuš kabinom i toplom vodom biće nam svima lakše. Da je sreće da se neko prije sjetio ovoga”.

Dom učenika je u opštinskom vlasništvu, koji je već tri puta do sada bezuspješno nuđen na prodaju.

Bonus video: