Koliko košta planina?

U Ministarstvu održivog razvoja nijesu sigurni treba li pošumljavati najveći pašnjak u Evropi
13080 pregleda 11 komentar(a)
Pripadnici Vojske zasadili su 3.000 od planiranih 100 hiljada sadnica invazivne vrste smrče i bora, Foto: Ministarstvo Odbrane
Pripadnici Vojske zasadili su 3.000 od planiranih 100 hiljada sadnica invazivne vrste smrče i bora, Foto: Ministarstvo Odbrane

“Da je na Sinjajevini, u zoni pašnjaka, kojim čudom ostalo više šuma, vrijedjela bi mnogo više nego što je danas”.

Tako su u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT) odgovorili na inicijativu Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), kojom je ta NVO tražila da se spriječi plan da na pašnjacima Sinjajevine bude zasađeno 100 hiljada stabala.

Odgovor je zapravo izvod iz Prostornog plana posebne namjene (PPPN) za Durmitorsko područje, a osim želje za nekim čudom, kako su “Vijestima” kazali iz CZIP-a, ta NVO nije dobila i neko konkretnije objašnjenje resora održivog razvoja zbog čega bi ili ne bi trebalo pošumljavati najveći pašnjak u Evropi.

CZIP je krajem decembra prošle godine MORT-u i Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) uputio inicijativu kojom traže da se zaustavi dalje pošumljavanja Sinjajevine. Inicijativa je uslijedila mjesec nakon što je Ministarstvo odbrane (MO) organizovalo sadnju 3.000 sadnica smrče i bora na lokaciji Savina voda - gdje je planirano i formiranja vježbovno-strelišnog poligona. Iz resora Predraga Boškovića tada su kazali da je plan da se na toj planini u narednom periodu zasadi 100 hiljada sadnica, a da je akcija organizovana u saradnji sa Upravom za šume, Ministarstvom poljoprivrede i opštinama Mojkovac i Kolašin.

Negodujući zbog plana da pašnjake Sinjajevine pretvore u šume, iz više nevladinih organizacija tada su kazali da akcija niti je predviđena planom pošumljavanja, niti je opravdana sa ekološkog aspekta. Iz ministarstava odbrane i poljoprivrede, ni iz Uprave za šume, “Vijestima” nikad nisu odgovorili na pitanja ko je i na osnovu čega donio odluku o pošumljavanju pašnjaka.

Pašnjake čuvaju strategije i planovi, ali ne i praksa

Djelimično odgovarajući na inicijativu CZIP-a, iz resora kojeg od ostavke Pavla Radulovića vodi premijer Duško Marković, naveli su dio iz PPPN za Durmitorsko područje. “Da je na Sinjajevini u zoni pašnjaka kojim čudom ostalo više šuma, vrijedjela bi mnogo više nego što je danas. Ovakvo bogatstvo flore njenih pašnjaka, bez neophodno potrebnog minimuma šuma, stvar je koja treba više da nas brine nego da nas raduje. Mnoge karstne planine čiji su pašnjaci postali u optimalnom arealu četinarskih šuma, kao što je to slučaj sa pašnjacima Sinjajevine, preživjele su vijek svog florističkog bogatstva i prešle u degradacije zemljišta i flore. Pašnjaci Sinjajevine nisu još došli u stadijum florističke dekadencije, ali nije daleko vrijeme kada će taj stadijum nastupiti, na prvom mjestu zbog nejednakog i neurednog iskorišćavanja, zbog potpune obešumljenosti i najzad zbog sve većeg obestravljenja pod uticajem erozivnih sila i biotičkih faktora”. To je odgovor koji su uputili CZIP-u. Iz te NVO, kazali su da tim dokumentom Savina voda, lokacija gdje je organizovana prva akcija sadnje, nije ni obuhvaćena. Ponovo su uputili dopis MORT-u, uz zahtjev da taj resor opet razmotri opravdanost akcije pošumljavanja i zaustavi dalje pošumljavanje najvećeg pašnjaka u Evropi. Podsjetili su i da pošumljavanje pašnjaka kao opcija nije navedeno u Studiji zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra na području Sinjajevine, ni u Strategiji sa planom razvoja šuma i šumarstva 2014 - 2023. godine, Prostorno urbanističkom planu opštine Šavnik, a pošumljena lokacija na Sinjajevini ne pominje se ni u Planu gazdovanja šumama za 2019. “Studija zaštite navodi da sistemska vegetacijska istraživanja nisu rađena već da se u nekim radovima pominju asocijacije sa ciljanih područja... postavlja se pitanje na osnovu čega se došlo do zaključka da pašnjaci Sinjajevine dolaze u fazu florističke dekadencije i da je razlog tome potpuna obešumljenost, kako je objašnjeno u PPPN za Durmitorsko područje”, jedno je od pitanja CZIP-a.

Pozivajući se na Plan gazdovanja šumama, ukazuju da Savina voda čak i nije na listu definisanih šumskih gazdinskih jedinica, pa pitaju na osnovu čega je odlučeno da se baš ta lokacija pošumi. Podsjećaju i da Strategija sa planom razvoja šuma i šumarstva 2014. do 2023. godine poziva na zaštitu nešumskih staništa, da u tom dokumentu piše da “dalje finansiranje pošumljavanja i proširivanje šuma više nije svrsishodno, osim na onim planski određenim lokalitetima gdje je šuma neophodna zbog neke od njenih opštekorisnih funkcija”.

“Nije nam poznato da li je Sinjajevina predviđena kao lokacija za pošumljavanje nekim od planskih dokumenata”, navodi se u ponovljenom dopisu CZIP-a.

Ista Strategija, kako su više puta ranije ukazivali iz drugih inicijativa za zaštitu Sinjajevine, navodi da “Crna Gora ima udio šuma koji je na samom vrhu u Evropi”, te da “stoga dalje pošumljavanje poljoprivrednih površina nije poželjno”, a da, pored ostalog zbog očuvanja poljoprivredne proizvodnje, te površine treba očuvati i podsticati njihovo korišćenje. Ideju pošumljavanja pašnjaka, kako navode iz CZIP-a, dodatno osporava Studija zaštite, prema kojoj je poljoprivredna proizvodnja jedna od glavnih privrednih djelatnosti područja Sinjajevine, a za mnoga domaćinstva i jedini izvor prihoda. U Studiji, podsjećaju iz CZIP-a, stoji i da je biljni pokrivač, prije svega travni, “važan faktor individualne osobenosti Sinjajevine” i da “sa površinom pašnjaka od 120.000 hektara, na kojem se može napasati 200.000 ovaca, Sinjajevina spada među prave pašnjačko-stočarske planine”. Iz CZIP-a podsjećaju da se u PUP opštine Šavnik, osim kroz formalnu zaštitu, predlaže da se “posveti pažnja i realnoj zaštiti i održanju pašnjaka kao florističke kategorije, i to kroz zaštitu i održanje katuna i stočarske tradicije ovog kraja”.

Inspekcija ćuti, ne stižu ni odgovori na osnovu SPI

Zbog plana da pašnjake Sinjajevine pretvore u šume i tako ugroze prirodni ekosistem na toj planini, Građanski pokret URA u decembru je podnio krivičnu prijavu protiv ministra odbrane.

Iz MO o Sinjajevini nisu odgovorili ni na zahtjev URA za pristup informacijama u skladu sa Poslovnikom Skupštine, ali ni na kasniji zahtjev u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama.

Zbog ugrožavanja prirodnog ekosistema na Sinjajevini, Ekološki pokret Ozon je Upravi za inspekcijske poslove uputio inicijativu za inspekcijski nadzor. Još nisu dobili odgovor. Vlada je 5. septembra prošle godine dala MO saglasnost za privremeno korišćenje oko 7.500 hektara zemljišta za potrebe formiranja vježbovno-strelišnog poligona. Dvije sedmice kasnije, na sjednici Vlade, odbijena je peticija Građanske inicijative “Sačuvajmo Sinjajevinu”, kojom je, osim proglašenja te planine zaštićenim područjem, traženo da se obustavi plan formiranja poligona, da se planina ostavi stočarima, afirmiše kao turistička destinacija, te da se zaštite kulturno nasljeđe, tradicija i arheološka nalazišta na Sinjajevini...

Bonus video: