Iako je prošlo više od deceniju do rekonstrukcije kuće vojvode Gavra Vukovića, koja je trebalo da postane stjecište kulturnih i diplomatskih dešavanja na sjeveru Crne Gore, ovo građevinsko zdanje, opšta je ocjena, nije privedeno svojoj pravoj namjeni, niti je racionalno valorizovano.
Književnik iz Berana Milovan Korać, koji je bio direktor Centra za kulturu u vrijeme kada je vojvodina kuća rekonstruisana, prisjeća se da je projektom bilo predviđeno da se kuća prilagodi sistemu internet i klasične biblioteke u kojoj bi posjetilac aktivno mogao da se upozna sa duhovnim stvaralaštvom ovog kraja.
Zaboravili na dio projekta
"Takav projekat je iziskivao stvaranje infrastrukture, i to je urađeno adaptacijom objekta. Međutim, nije se imalo sluha da se realizuje već osmišljeni duhovni projekat pod nazivom "Spomen kuća vojvode Gavra Vukovića". Kuća je svedena na galerijski prostor i praktično otvara svoja vrata za posjetioce samo od izložbe do izložbe" priča Korać.
On kaže da je time praktično "onemogućen rad na izučavanju, praćenju i produkciji duhovnog stvaralaštva svih stanovnika beranskog kraja, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost".
"U vrijeme kada sam bio direktor i jednima i drugima je nuđeno rješenje za potpunu valorizaciju kuće, čija adaptacija nije bila nimalo jeftina. Jednostavno, nije bilo dobre volje lokalnih čelnika"
"Gornje Polimlje je intelektualno prednjačilo čitave dvije stotine godina. Sav taj intelektualni i duhovni potencijal i stvaralaštvo trebalo je da nađe svoje mjesto u ovoj spomen-kući", rekao je Korać.
On naglašava da razumijevanja za ovu ideju nije bilo ni kod bivših, ni kod aktuelnih lokalnih vlasti.
"U vrijeme kada sam bio direktor i jednima i drugima je nuđeno rješenje za potpunu valorizaciju kuće, čija adaptacija nije bila nimalo jeftina. Jednostavno, nije bilo dobre volje lokalnih čelnika", priča Korać.
MIP imao planove
Neki drugi kulturni poslenici prisjećaju se čak i toga da je Ministarstvo inostranih poslova svojevremeno ponudilo da finansira sve poslove i radnike, a da za uzvrat ovo zdanje samo s vremena na vrijeme koristi kao rezidenciju, za sastanke na visokom nivou.
"Onako kako je bila sređena i rekonstruisana ona je bila zaista toga vrijedna, pogotovo u svjetlu činjenice ko je bio njen vlasnik, odnosno da je vojvoda Gavro bio prvi ministar inostranih poslova u Vladi kralja Nikole", kaže direktor Polimskog muzeja, arheolog Predrag Lutovac.
U kući vojvode Gavra više se ne održava ni Ljetnja škola za mlade diplomate
Vojvoda Gavro je kuću u strogom centru Berana, kako se vjeruje, napravio u starosti. Nema tačnog dokumenta koji govori precizno o tome kada je izgrađena, ali se pretpostavlja da bi to moglo biti između 1890. i 1900. godine.
Koristio je, kažu, kredit skopske Hipotekame banke, i po tom osnovu se prije Drugog svjetskog rata u njoj i nalazila filijala te banke. Površine je 250 kvadrata, zidana je od kamena i, prema mišljenju stručnjaka, predstavlja jedini profani spomenik sa odlikama secesije u Gornjem Polimlju. Njen arhitekta ostao je nepoznat.
Obnova koštala 250.000 eura
Kuća je rekonstruisana krajem devedesetih godina sada već prošlog vijeka, po projektu Slobodana Slovinića. Država je prethodno odvojila značajna sredstva da se stambeno zbrinu socijalno ugrožene porodice koje su u njoj do tada stanovale. Sama gradnja, kako je saopštavano, koštala je oko 250 hiljada eura.
U aprilu 2001. svečano ju je otvorio tadašnji ministar inostranih poslova Crne Gore Branko Lukovac. Orkestri, specijalno dovedeni za tu priliku iz Podgorice odsvirali su koju notu i otišli, a prstiju na jednoj ruci je previše da bi se prebrojale značajnije manifestacije koje su od tada u njoj organizovane. Ne računajući likovne izložbe i rijetke manje skupove.
"U prizemlju je u jednom dijelu galerija, a u drugom radna spomen-soba vojvode Gavra. Tu su izložene neke autentične stvari iz tog vremena. Ministarstvo kulture je otkupilo sablju Gavrovog oca, vojvode Miljana Vukova".
"Spratni dio kuće urađen je kao rezidencijalni prostor sa finom svečanom salom, kancelarijom, sanitarnim čvorom i kuhinjom. U podrumu zgrade trebalo je da bude smješten depo za umjetnine, ali je sada tu prebačena sva opštinska arhiva", kaže direktor Polimskog muzeja.
Još se ne zna vlasnik
On ističe da do danas nije određen precizno korisnik kuće, ali daje zakonom predviđeno da bi to morao biti muzej.
"Zakon je jasan, spomen-kućama upravljaju muzeji na čijim se teritorijama nalaze. U ovom slučaju to je Polimski muzej. Međutim, Opština nikada nije donijela takvu odluku, tako da se ni danas precizno ne zna u čijoj je nadležnosti kuća vojvode Gavra", priča Lutovac, naglašavajući da ustanova na čijem je čelu ima jasan plan i viziju kako bi kuću stavila u funkciju i privela namjeni.
Nezadovoljni su i obični građani koji svakodnevno pored nje prolaze i uglavnom znaju kako izgleda spolja. Kapija je bila zaključana i ovih dana dok smo pokušavali da napravimo neku fotografiju unutar zdanja. I sve se češće u Beranama postavlja pitanje čija je kuća vojvode Gavra?
Nema ni Ljetnje škole za diplomate
U kući vojvode Gavra više se ne održava ni Ljetnja škola za mlade diplomate. Ideju za ustanovljavanje ove škole saopštio je upravo u Beranama bivši ministar Milan Roćen, u julu 2007. godine, prilikom obilježavanja 155. godišnjice rođenja vojvode Gavra Vukovića.
On je tada kazao da je sa vršiocem dužnosti stalnog predstavnika UNDP Geretom Tankosićem Helijem, dogovorio da se zajednički osmisli projekat, uključujući i njegovo finansiranje, "da se u kući vojvode Gavra Vukovića organizuje Ljetnja škola za mlade diplomate iz zemalja Jugoistočne Evrope".
Već 2010. godine, međutim, kuća vojvode Gavra Vukovića i Berane poslužili su samo za svečano otvaranje dok se sve drugo, smještaj i predavanja, odvijalo u elitnom kolašinskom hotelu "Bjanka"
Tako je i bilo. Već u julu naredne godine u Beranama je otvorena prva Ljetnja škola za mlade diplomate, uz učešće tridesetak polaznika, a sve aktivnosti realizovane su u Beranama. I godinu kasnije škola se odvijala u Beranama, uprkos povećanju broja zemalja koje su uputile svoje predstavnike.
Već 2010. godine, međutim, kuća vojvode Gavra Vukovića i Berane poslužili su samo za svečano otvaranje dok se sve drugo, smještaj i predavanja, odvijalo u elitnom kolašinskom hotelu "Bjanka".
Bilo je očigledno da je, pored smještajnih kapaciteta, bila presudna i blizina Podgorice za organizatore i predavače koji bi u taj grad dolazili nakratko, i mnogo lakše i brže nego da se škola održava u Beranama.
Tako je škola izgubila prvobitni smisao, a građani Berana ogorčeni su činjenicom da se iz ovog grada polako sele sve važnije institucije, pa čak i Ljetnja diplomatska škola.
Galerija
Bonus video:
