Kada se prije desetak godina Nikšićanin Dragan Turčinović, po struci mašinski inženjer, penzionisao, shvatio je da je suviše mlad da bi samo odmarao. Želio je, kako kaže, svoju nišu. U “pomoć” mu je priskočila supruga Venera, farmaceut, udružili su znanje, ljubav prema ljekovitom bilju i narodnoj medicini i počeli da se bave proizvodnjom rakija i likera, preradom šumskih plodova i ljekobilja.
“Pošli smo od neke lične potrebe vjerujući u naše trave, narodne recepte i u narodnu medicinu i to se pokazalo opravdanim. Sve je krenulo od srčanika, Pive i naljepnice na kojoj je Prutaš, sa pivske strane”, priča Dragan koji je skoro pa Pivljanin – i supruga i ujčevina su mu iz Pive.
Željeli su Turčinovići da njihova priča ima neku zaokruženu cjelinu, da to bude promocija Crne Gore, a ne samo njihovog gazdinstva. Zato su se odlučili za živopisne naljepnice sa ljepotama Crne Gore i svaki liker i rakija su priča za sebe.
“Te živopisne naljepnice su nam poslužile da dočaramo ljepotu naše zemlje, da ispričamo priču o Crnoj Gori u obliku potkovice. Da počnemo od Ulcinja i završimo sa Kotorom”.
A priča počinje sa likerom od mandarine i fotografijom Ulcinja i stare tvrđave, ide preko lozovače i mosta na Rijeci Crnojevića, jabuke barik (barrique) i Carevog mosta u Nikšiću. Zatim se nastavlja preko likera od drenjina i Lukavice sa Malim i Velikim Žurimom, likerom od šumskih borovnica i šavničko-žabljačkim krajem, dok su u drugoj verziji Ali-pašini izvori u Plavu.
Opet je tu Piva, od koje je sve i počelo, ovoga puta kanjon Sušice i liker od šipuraka, a sve se završava sa Bokokotorskim zalivom i aromatičnim likerom od anisa i cimeta. Pojedine likere krasi slika lijepe plavuše u crnogorskoj nošnji. Riječ je o Draganovoj sestrični, Anđeli Lakićević.
“Nijesmo odmah počeli. Učili smo, čitali knjige, prevodili literaturu. Tek kada smo sve fino proučili krenuli smo sa ovom našom pričom. Ovo radimo za svoju dušu. Sada, kada smo malo ‘stali na noge’ razmišljamo da sve ovo proširimo, da nabavimo dodatnu opremu, uradimo nove proizvode, ponudimo sve to tržištu i od ovoga napravimo crnogorski brend”, samo su neki od planova vrijednih Turčinovića.
Spojili su tradicionalno i moderno i zadovoljni su rezultatom. Venera od šipuraka pravi i kreme, a Dragan je dobro “zagazio” u njene vode – latinskim nazivima odlično “barata”, zna sva ljekovita svojstva, recepture mu leže od ruke. One finese ostavlja ljepšoj polovini.
“Jedini smo u Crnoj Gori osvojili tehnologiju u proizvodnji likera. Potreban je rad koji traži dosta odricanja, ali i zadovoljstva, jer je i kreativan. Želja nam je da iskoristimo sve plodove prirode, ali u potpunosti. Nemate pravo da od organskog bilo šta bacite, ali morate pratiti i savremene tokove, tehnologiju. Nama nema druge nego da uvodimo savremene tehnlogije i da primijenimo na ovo što imamo”.
Iz Novog Sada donijeli pehar, zlato i pet srebrnih medalja
Ove godine Turčinovići su odlučili da, kako reče Dragan, svoje proizvode “provjere” na nekom sajmu. Odlučili su se za novosadski, jedan od najvećih sajmova u Jugoistočnoj Evropi. Na sajmu je učestvovalo više od 1.500 izlagača iz 30 država, a Turčinovići su pokazali da se “uvijek prvi mačići ne bacaju u vodu”.
Predstavili su se sa četiri likera i dvije rakije i vratili se sa jednom zlatnom i pet srebrnih medalja i peharom za kvalitet proizvoda u kategoriji likera, voćne i lozove rakije. Liker od šumske borovnice okitio se zlatom, dok su srebro dobili likeri od anisa i cimeta, mandarine i šipuraka, kao i lozova i jabukova barik rakija.
Nadaju se da će im Novi Sad biti poput srčanika – odskočna daska i već se spremaju za nove sajmove.
Bonus video:
