Kasne mjere izolacije u Sjedinjenim Američkim Državama dovele su do toga da broj oboljelih od koronavirusa rapidno raste, kaže arhitektica Sunčica Milošević, Nikšićanka koja živi i radi u Čikagu.
Ona ističe da je ponosna na Crnu Goru što jako rano i na vrijeme reagovala.
“Znam da je ljudima sigurno teško i dosadno da sjede kući, ali ako svi budu strpljivi i miruju, vjerujem da će se Crna Gora brzo izvući i biti primjer svima u svijetu”, rekla je Milošević “Vijestima”.
Svjesna je, kako kaže, da će sve ovo proći, ali misli da će put ekonomskog oporavka, i života uopšte, u svim zemljama pogođenim koronavirusom trajati mnogo duže nego što zvaničnici najavljuju.
“Ali, moramo misliti pozitivno, biti maksimalno odgovorni, poštovati pravila i dati sve od sebe da širenje koronavirusa usporimo, i nadam se, i zaustavimo. Sa nestrpljenjem, kao i svi uostalom, čekam da počnu da stižu vijesti o manjem broju zaraženih. Vjerujem da ćemo nakon ovoga život mnogo više cijeniti. Kao što moja baba, koja je jako pozitivna osoba, kaže: ‘Ne tuguj za neko neizvjesno sjutra, nego cijeni i budi zadovoljan onim što imaš danas’. Jedva čekam da dođem u Crnu Goru, u moj Nikšić, da sa bakom sjednem negdje na kafu i pričamo o tome kako je ovo sve prošlo”, kaže Milošević.
SAD su postale novo središte pandemije koronavirusom, a žarište zaraze u SAD-u je država Njujork, dok su potencijalne velike opasnosti Čikago, Detroit i Nju Orleans.
“Pošto su u Čikagu kasnili sa mjerama samoizolacije broj zaraženih svakoga dana rapidno raste. Nažalost, bojim se da će taj broj još više rasti jer ljudi u početku nijesu ozbiljno shvatali situaciju. Čak je i gradonačelnica bila ljuta što građani umjesto da budu kući, šetaju parkovima, rekreiraju se. Zato je i dobro što su prije nekoliko dana zatvoreni parkovi i izletišta. Mediji javljaju da će u Čikagu McCormick Place pretvoriti u privremenu bolnicu, što zvuči strašno jer je riječ o zgradi gdje se održavaju događaji poput sajma automobila”, ističe Milošević.
Dodaje da ne rade škole, restorani i kafići. Rad je dozvoljen samo restoranima koji imaju dostavu hrane, prehrambenim prodavnicama, apotekama, fabrikama koje se bave proizvodnjom stvari neophodnih za život. Putovanja su, za sada, dozvoljena.
“U prodavnicama je u početku bio haos, a ljudi su, u panici, kupovali i stvarali ogromne zalihe. Taj strah je vladao petnaestak dana jer Amerikanci do sada nikada nisu osjetili i vidjeli da u prodavnicama nešto nema da se kupi. Sada se već sve polako vratilo u normalu - ima hrane i osnovnih stvari jer su ljudi shvatili da se to i dalje proizvodi i da mogu otići u kupovinu. Međutim, i dalje se vidi da neke stvari kao mlijeko, osnovni ljekovi, plastične rukavice, su ili prodate ili pri samom kraju”, navodi Milošević.
Ekonomija, kaže, već trpi štetu, a veliki broj je onih koji su ostali bez posla i traže državnu pomoć. Mnogima smanjuju plate kako bi na taj način smanjili broj onih koji će dobiti otkaz.
“Vlada će slati neku vrstu monetarne pomoći porodicama i pojedincima kojima je plata ispod minimuma. Mislim da nas čeka jako dug put do kraja i da će ovo, makar u Americi, trajati sigurno još dva-tri mjeseca”, smatra Milošević.
Pošto zbog novonastale situacije radi od kuće, a kako posla ima dosta, ističe da su joj upravo rad i fokusiranost na projekte pomogli da se, nakon početnog šoka, navikne na novi način života.
U početku joj je prihvatanje realnosti teško palo.
“Moja majka živi u predgrađu Čikaga, sa bratom, a ja sa cimerkom, dvadesttrogodišnjom djevojkom iz Beograda, u centru Čikaga. Nijesam željela da cimerku u ovim trenucima samu ostavim i odem kod majke i brata, jer sigurno da joj nije svejedno daleko od roditelja, svoje zemlje, a prisutan je i strah. Preko dana pratimo vijesti iz Amerike, a tokom noći iz Crne Gore i Srbije. Možda me malo posao spasio, jer moram da se fokusiram da ne pogriješim. Riječ je projektima gradnje osnovnih i srednjih škola za državu Ohajo”, navodi Milošević.
Sa majkom se nije gledala duže od dvije sedmice i to joj posebno teško pada jer je navikla da često budu zajedno.
“Tada je brata i mene poljubila i rekla ako se situacija iskomplikuje da kući neće dolaziti 30-40 dana, jer je takav protokol na poslu, a mi da ne izlazimo vani. Sa sobom stalno nosi torbu sa osnovnim stvarima, u slučaju da bude morala da ostane u bolnici”, kaže arhitektica koja je u Americi, gdje je i magistrirala, upisala doktorske studije.
“Kako će biti u Crnoj Gori, ako je u SAD ovako”
Milošević navodi da su Amerikanci razočarani što se kasnilo sa mjerama zaštite od širenja koronavirusa, a još više činjenicom da je zdravstveni sistem u velikim problemima.
“U bolnicama je, kao i u cijelom svijetu, manjak opreme, kreveta, raspiratora, i veliki je strah kako ćemo sve ovo prebroditi. Na televiziji javljaju da ako se ovako nastavi moraće da primaju samo one koji imaju veće šanse da ozdrave i prežive. Kada to čujem onda me tek uhvati strah i pomislim kako li će biti kod nas u Crnoj Gori, ako je ovdje ovako. Ali, osjećam se nekako spokojnije kada vidim kakve su sve mjere u Crnoj Gori preduzete”, navodi Milošević.
Bonus video:
