Među beskućnicima i vlasnici stanova? - Vijesti.me
PEJAKOVIĆ TVRDI DA JE ON JEDINI BESKUĆNIK U PRIHVATILIŠTU

Među beskućnicima i vlasnici stanova?

Korisnik prihvatilišta na Koniku Goran Pejaković tvrdi da su neki njegovi cimeri stambeno obezbijeđeni, iz Centra za socijalni rad ne vide ništa sporno

goran Pejaković
goran Pejaković (Foto: Milica Đurović)

U Prihvatilištu za beskućnike u Vardarskoj ulici na Koniku navodno borave i osobe koje nijesu socijalno ugrožene, koje imaju porodice i nekretnine u svom vlasništvu.

Iz Centra za socijalni rad za glavni grad i opštine Golubovci i Tuzi su to indirektno potvrdili, navodeći da u Prihvatilištu mogu biti smještene osobe koje imaju porodicu, stan ili kuću, kad to procijeni stručni tim

Službe za odrasla i stara lica Centra ili kada Centar, nakon sprovedenih stručnih postupaka, donese rješenje o smještaju.

“Procjena se vrši u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti i podzakonskim aktima, a prema pravilima stručnog rada, u situacijama kad su korisnicima usluge ugroženi bezbjednost, život i zdravlje”, kazao je rukovodilac Službe za odrasla i stara lica podgoričkog Centra za socijalni rad Nedim Pepić.

Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti precizirano je da je beskućnik “lice koje nema imovinu, nema mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi moglo namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smješteno u prihvatilištu ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nijesu namijenjena za stanovanje”.

Jedan od četiri korisnika Prihvatilišta za beskućnike Goran Pejaković, kazao je “Vijestima” da je jedini “pravi” beskućnik, jer nema ni porodicu, ni bilo kakva primanja.

“Mislio sam da će to da funkcioniše kao pravo prihvatilište, ali to je izmaklo kontroli. Pored mene ima još trojica korisnika, iako u Podgorici ima barem 30-ak beskućnika koji spavaju na ulici”, kazao je Pejaković.

On je istakao da nadležni, iz nekog razloga, ne žele prave beskućnike u prihvatilištu, iako ih ima dosta u gradu. Njegovi cimeri u prihvatilištu, kako je kazao, imaju porodice, “a pojedini i stan ili porodičnu kuću”.

“To je čista prevara samo da bi imali što više ljudi u kući i da se dignu pare... Nije bitno ko su, što su. Neće prave beskućnike...”, kazao je Pejaković.

“Vijestima” iz Centra za socijalni rad nije konkretno odgovoreno zašto je u kući, koja može da primi 12 osoba, smješteno samo četvoro ljudi.

Pejaković, koji je u prihvatilištu od njegovog otvaranja u aprilu prošle godine, nekoliko mjeseci bio je angažovan kao domar u kući za platu od 200 eura.

“Radio sam od šestog juna 2017. pa do početka aprila ove godine. Dao sam otkaz, jer više nijesam mogao da istrpim...Tu su svaki dan tuče, prijetnje. Čitav komšiluk može da posvjedoči da je to haos živjeti čak i blizu nas, a kamoli u kući”, istakao je Pejaković.

Nakon što je odustao od posla domara, Pejakoviću je ukinuto i socijalno primanje od 67 eura.

“Zamolio bih bilo koga od pravnika da mi besplatno pomogne... da mi država vrati socijalu, jer imam izvještaj da sam radno nesposoban”, kazao je Pejaković.

Smještaj i novac za prihvatilište, kojim koordiniraju Centar za socijalni rad i Crveni krst, obezbjeđuje Glavni grad.

Pepić je kazao da rješenjem Centra u prihvatilište mogu biti smještene osobe ako je procijenjeno da nije u njihovom najboljem interesu ostanak u porodici, kao i osobe koje nijesu u mogućnosti da žive u svojoj kući iz različitih razloga, na primjer, ako je kuća izgorjela u požaru. U prihvatilištu mogu biti smještene osobe uz svoju saglasnost i slobodnu izjavu volje, a broj korisnika se mijenja shodno potrebama.

Pepić je kazao da korisnici ukoliko žele mogu napustiti prihvatilište i prije isteka roka koji je pravilnikom propisan. Pravilnikom je predviđeno da beskućnik ovaj oblik smještaja može koristiti tri mjeseca.

“Takođe, postoji mogućnost ostanka u prihvatilištu, ukoliko za to postoje opravdani razlozi. Značajno je da starijim osobama uvijek ponudimo smještaj u Domu za stara lica, pa ukoliko prihvate, pristupamo postupku smještaja”, naglasio je Pepić.