Mikina crnogorska zastava vijori na Ist Riveru - Vijesti.me
Čuvari tradicije

Mikina crnogorska zastava vijori na Ist Riveru

Radmila sa ponosom ističe da izrađuje nošnje svih naroda i narodnosti koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji

Mika rakočević
Mika rakočević (Foto: Beća Čoković)

Bjelopoljka Radmila-Mika Rakočević (67) pune tri i po decenije izrađuje narodne nošnje i s pravom se može reći da je „vjerni čuvar te tradicije“.

U kućnoj radinosti “Rakočević“ zlatnim rukama Radmile i njenih saradnica, sa zlatom, čojom i svilom rade se džama - dani, dušanke, čošne dimije, dolaktice, ćemeri, zubuni, crnogorski grbovi i zastave.

U tom poslu susretala sam se sa našim ljudima iz dijaspore i kroz taj kontakt izrodila se ideja da počnem da se bavim izradom crnogorske narodne nošnje.
Radi se originalna crnogorska nošnja kakva se na cetinjskom knjaževskom i kraljevskom dvoru nosila, bez imitacija i improvizacija, vjerna dvorskim i muzejskim eksponatima.

Radmila sa ponosom ističe da izrađuje nošnje svih naroda i narodnosti koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji, ali prioritet daje nacionalnoj narodnoj nošnji.

“Prije nego sam se počela baviti izradom narodnih nošnji i etnosuvenira, punih šest godina sam radila kao fotograf u studiju svog supruga Batrića koji je doajen tog zanata ne samo u Crnoj Gori nego i izvan njenih granica. U tom poslu susretala sam se sa našim ljudima iz dijaspore i kroz taj kontakt izrodila se ideja da počnem da se bavim izradom crnogorske narodne nošnje. Tome je, svakako, doprinijelo i interesovanje naših ljudi koji i u tuđini znaju da cijene nacionalno bogatstvo i kulturnu baštinu svog zavičaja”, priča Radmila.

Porodično čuvaju stare vrijednosti

Kaže da je prepoznala ideju da treba očuvati tu tradiciju, te je sa suprugom Batrićem pošla u potragu za starim majstorima u izradi narodne nošnje.

“Prvi razgovori sa njima skoro da su me obeshrabrili, ali, neki unutrašnji prkos mi je govorio da treba pokušati, uraditi i ono što je u početku izgledalo kao nemoguća misija. Govorili su mi u nastojanju da me odvrate, da izrada narodne nošnje nije posao za žene, što me je još više iritiralo i natjeralo da se okušam u tom starom zanatu”, priča Radmila.

Prisjeća se, kada je 80-ih godina prošlog vijeka zajedno sa Batrićem posjetila tadašnjeg predsjednika Prijestonice Cetinje Jovana Markuša i upoznala ga sa idejom izrade crnogorske nošnje.

Ova naša radinost je jedino nasljeđe u državi, našta je porodica ponosna. Imam odlične saradnike i posao postepeno prenosim na nasljednike.
“Gospodin Markuš je dozvolio ulazak u muzej i Dvor kralja Nikole da bi snimili ornamente na eksponatima. To je bio moj pionirski poduhvat. Posao mi je išao od ruke, naravno uz puno odricanja. Na kraju kada sve saberem mogu sa ponosom reći da sam uspjela”, ističe Radmila.

Njeno stvaranje, kako navodi, bazirano je na izradi crnogorske nošnje, bokeljske i svih nacionalnih kostima sa prostora bivše Jugoslavije, kao i izradi suvenira koji su veoma traženi.

“Izrađujem grb i zastavu Crne Gore, a jedan primjerak iz moje radionice se vijori i na Ist Riveru u Ujedinjenim nacijama. Iz moje radionice izašli su i eksponati porodice kralja Nikole sa Dvorca na Cetinju. Posvećena sam, prije svega, kvalitetu i tradiciji. Težak je ovo posao. Ova naša radinost je jedino nasljeđe u državi, našta je porodica ponosna. Imam odlične saradnike i posao postepeno prenosim na nasljednike. Već nekoliko godina sa uspjehom menadžera radi kćerka Vesna i očekujem da tim putem krenu i mladi porodični naraštaji”, zaključuje Radmila Rakočević.