U kući Momčila Erakovića, iz sela Prigradina kod Velimlja, vrijeme kao da je stalo prije pedesetak, ili možda stotinu godina. Kada uđete u kuću dočeka vas stari avan za sječu duvana, pa daska za skidanje čizama i ručna skalamerija za korubanje klasova.
Kada se uđe u dnevnu sobu, s vrata odmah pažnju privuče kamin ukrašen svakojakim alatkama i predmetima iz, Boga pitaj, kojeg vremena.
„Ovo je stara porodična kuća i dosta toga je već bilo ođe. A ja sam samo odlučio da sve to sačuvam od zaborava“, priča Momčilo u čijoj kući se nalazi na desetine starina od kojih nekima, kako i sam prizanje, ni ne zna namjenu.
„Vidjeli su ljudi da sam počeo tako da skupljam ove stare stvari, pa su mi vremenom popunjavali kolekciju. Ove starine mi mnogo znače jer su to praktično uspomene koje bi bilo gre'ota zaboraviti“, kaže Momčilo.
I zbilja, svaka stvar u njegovoj kući uspomena je na neko davno vrijeme koje Momčilo čuva od zaborava kroz svakojake alatke što, ili vise na zidovima, ili zauzimaju poseban kutak u domu.
Pored kamina nešto više od metra visok drveni štap za pravljenje masla.
Iznad, obješene crne makaze koje Momčilo pamti 40 godina. Posebno mu je draga lampa garbitnjača, premazana sivom bojom ne bi li je malo dotjerao.
„Pokojni mi je otac s njom praktično penziju zaradio u banjanskim rudnicima. Znali smo nekad, kad nam nestane struja, da je zapalimo umjesto lampe. Ima joj najmanje 50 godina“, priča Momčilo dok pokazuje potom stare noževe, kremenice, lule, čuture iz ne zna se, kako kaže u šali, kog rata.
U domu koji odiše duhom starog vremena posebno mjesto zauzima i mašina za pređu. Nije u funkciji, ali bi se uz malo popravke i danas na njoj mogla vuna zasukati.
Mali muzej starina Momčilo pokušava da održava koliko je to moguće. Seoski je život težak, zahtjeva puno rada i odricanja, a tu je i četvoro male djece. Ipak, nađe vremena da se i svojoj vrijednoj zbirci starina posveti, održava je i čuva za vrijeme u kom će možda i ona imati neku posebnu vrijednost.
„Današnje generacije mnoge ove stvari uopšte nijesu ni viđele, niti znaju čemu služe. Danas je neko moderno vrijeme, tehnologije, ali ja sam eto sačuvao dio naše tradicije“, objašnjava Momčilo i dodaje da mu ipak ne smeta to što je ljudima tuđa ova materijalna, koliko ona duhovna strana tradicije našeg naroda.
„Ima ljudi koji ne znaju ništa o našoj kulturi. Običaji su zaboravljeni, ljudske vrijednosti, nema humanosti, onog lijepog komšijskog i bratskog odnosa. Sve se to polako gubi“, zaključio je Momčilo.
Galerija
Bonus video:
