Neizvjesna sudbina fabrike "Zora"

Crnogorska Vlada nije bila spremna da u beskraj pokriva gubitke koje je ova kompanija pravila, i koji u ovom trenutku, iznose i do milion eura.
74 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 21.01.2011. 19:02h

Sudbina „Zore“, jedine fabrike dugotrajnog mlijeka u državi, ostala je neizvjesna i nakon nedavne posjete Beranama novog ministra poljoprivrede Tarzana Miloševića.

Ministar je vrlo jasno rekao da u ovoj kompaniji neće biti ponovo pokrenuta traka dugotrajnog mlijeka, već paleta novih proizvoda, jogurta, pavlake i sira. On je objasnio da je za proizvodnju dugotrajnog mlijeka neophodno pronaći strateškog partnera koji bi ušao u proces privatizacije.

Prema saznanjima “Vijesti”, ministar je iza zatvorenih vrata saopštio da mu je veoma jasno da je sa postojećom tehnologijom i mašinama u „Zori“, bez velikih investicija, skoro nemoguće organizovati ponovo proizvodnju dugotrajnog mlijeka.

Trebalo se orjentisati na "tetra pak"

Time je samo potvrđeno ono što je u Beranama bilo jasno još kada je ova fabrika pravljena milionskim sredstvima međunarodne donacije. Tada su strani konsultanti koje je predvodio Škotlanđanin Tomas Hodž, koji je kasnije pred crnogorskim sudovima u odsustvu osuđen na godinu zatvora zbog pljačke, odlučili da instaliraju opremu austrijske marke “kombi blok”.

„To je bila najveća greška. To je skupa i komplikovana tehnologija. Trebalo se orijentisati na 'tetra pak', kao mnogo povoljniju varijantu. U regionu nema nijedne fabrike mlijeka i sokova osim 'Zore' koja radi sa 'kombi blokom'. Svi rade sa 'tetra pakom', za koji su djelovi jeftiniji i mnogo su pristupačniji. Ljudi u neznanju 'tetra pak' obično vezuju samo za ambalažu. Riječ je o dvije različite tehnologije i firme“, objašnjava jedan od inženjera koji je radio u “Zori”.

Jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori bila je donacija Vlade Luksemburga i predstavljala je dio šireg projekta pod nazivom MEDNEM – Razvoj mljekrstva na sjeveroistoku Crne Gore. To je trebalo da bude stimulans za povratak crnogorskih azilanata iz te razvijene zapadnoevropske zemlje

Prema njegovim riječima, drugi problem, osim izbora tehnologije, bio je još tragičniji, a to je uvoz polovne umjesto nove opreme.

„Tada su na račun nove opreme uvezene mašine stare i do trideset godina. Neke su morale biti vraćene, jer nijesu mogle ni da se remontuju. To je bio čisti kriminal. Sve je to još pod velom tajne, ali se zna da je opremu uvozila holandska firma VM Inženjering“, rekao je taj inženjer.

Otišli donatori, došli problemi

Oni rijetki koji su se usudili da ranije nešto o tome progovore, našli su se na udaru poslovodstva koje je predvodio Hodž. Zato su svi stručnjaci napustili ovu fabriku, a za najmanje kvarove na komplikovanim mašinama dovođeni su stranci.

Tako je bilo i kada je Škotlanđanin smijenjen sa čela projekta i sve se moglo tolerisati, dok je posao finansiran od sredstava donacije.

Ali, onog trenutka kada su donatori poslije uloženih, kako je saopšteno, 10 miliona eura, otišli i fabriku poklonili Vladi Crne Gore, počeli su problemi.

Crnogorska Vlada nije bila spremna da u beskraj pokriva gubitke koje je ova kompanija pravila, i koji u ovom trenutku, iznose i do milion eura. “Zora” se našla u situaciji da je zbog prvog ozbiljnijeg kvara na jednoj od glavnih mašina još prije godinu morala prekinuti proizvodnju i od tada ne radi.

Prvi tender za prodaju prije dvije godine nije uspio, jer nije bilo zainteresovanih kupaca

Jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori bila je donacija Vlade Luksemburga i predstavljala je dio šireg projekta pod nazivom MEDNEM – Razvoj mljekrstva na sjeveroistoku Crne Gore.

To je trebalo da bude stimulans za povratak crnogorskih azilanata iz te razvijene zapadnoevropske zemlje, kojih je bilo najviše sa područja Bihora.

Na osnovu lažnih podataka o broju muznih grla u Beranama i regionu, fabrika je projektovana za dnevnu proizvodnju od 50 hiljada litara, ili osam hiljada litara na sat, ali se ispostavilo da u jeku sezone fabrika ne može otkupiti više od 17 hiljada litara.

Mljekara “Zora” je od početka postavljena na loše noge, a za malverzacije koje su pratile njeno otvaranje do sada se na tapetu našao samo Škotlanđanin Tomas Hohž, iako je jasno da bez domaće logistike taj stranac nije mogao sve sam uraditi.

To, naravno, ne znači da je slučaj zaboravljen. Policija je jednom prije nekoliko godina preispitivala finansijsko poslovanje “Zore”. Možda je sazrelo vrijeme da se čitav projekat MEDNEM stavi pod policijsku lupu.

Ko će sad da kupi

Većinski vlasnik „Zore“ već nekoliko godina je crnogorska Vlada sa 99,5 procenata, dok je preostalih zanemarljivih pola procenta podijeljeno na više udruženja stočara iz regiona. Ministar Milošević je iz Berana poslao poruku da je Vlada spremna da proda 51 odsto akcija.

Prvi tender za prodaju prije dvije godine nije uspio, jer nije bilo zainteresovanih kupaca. Sve dok se ne pronađe novi partner, traka dugotrajnog mlijeka u ovoj fabrici će mirovati, a pokretanje nekih novih linija biće dovoljno, tek da se uposle i umire nezadovoljni radnici.

Javnosti je malo poznato da je u vrijeme izgradnje “Zore”, u Beranama već postojala fabrika mlijeka koju je od nove dijelila samo ograda. Stara fabrika je privatizovana kroz proces masovne vaučerske privatizacije, i odmah zatvorena - otvaranjem nove.

Bonus video: