Institut besplatne pravne pomoći je nedovoljno iskorišćen u slučajevima nasilja zbog loše informisanosti građana, a neophodno je i bolje promovisati podršku službi za zaštitu žrtava/oštećenih, čiji je značaj podjednako važan u tim predmetima, jer se odražava na efikasnost postupka.
To je poručeno na konferenciji “Besplatna pravna pomoć u funkciji zaštite od nasilja u porodici” koju je organizovao SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz Podgorice, u okviru projekta „Siromaštvo ne smije biti prepreka pristupu pravdi“, a koji ta organizacija sprovodi uz podršku Ministarstva pravde.
Direktorica SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja, Biljana Zeković, navela je da je neinformisanost građana o mogućnostima besplatne pravne pomoći jedan od suštinskih razloga zbog kojih je nedovoljno iskorišćena, a koji, kako je ocijenila, predstavlja dobar instrument podrške žrtvama nasilja.
„Bilo nam je važno da saznamo kakvi su stavovi svih aktera koji čine lanac podrške, odnosno službenika policije, centara za socijalni rad, zaposlenih u pravosuđu i u službi za besplatnu pravnu pomoć, kao i u službi za zaštitu svjedoka oštećenih. Imajući u vidu da se pokazalo da je ključni razlog zbog čega je nivo podrške kroz pravnu pomoć neinformisanost korisnika, uradili smo intervjue i anketne upitnike među zaposlenima u ovim institucijama“, pojasnila je Zeković.
Ona je saopštila da je ta organizacija uradila studiju koja sadrži sve prikupljene podatke koji se tiču zakonodavstva, kao i rezultate svih anketnih upitnika.
„Na osnovu dobijenih informacija, izrađen je predlog praktičnih politika sa preporukama za poboljšanje. Istovremeno, u cilju povećanja stepena informisanosti, razumijevanja i znanja, izrađen je i informator o mogućnostima pravne pomoći i zaštite u oblasti nasilja u porodici u okviru postojećih službi pri sudovima“, rekla je Zeković.
Ona je ocijenila da je izuzetno mali broj predmeta u periodu od 2016. zaključno sa 2018. godine, u kojima je obezbjeđena besplatna pravna pomoć.
„Ako je u jednoj godini bilo pet predmeta besplatne pravne pomoći više, u odnosu na prethodnu, da li se i u kojoj mjeri to može tretirati kao povećanje? Kada su u pitanju žrtve nasilja, čime smo se mi bavili, zabrinjavajuće je da je u 2016. bio identičan broj predmeta besplatne pravne pomoći za te žrtve, kao i u 2018. U 2016 smo imali 27, a u 2018. godini 28 predmeta“, istakla je Zeković.
Ona je kazala da je za očekivati da institut besplatne pravne pomoći, uzimajući u obzir njegov značaj, vremenom dobija više korisnika, ali da je ipak, taj institut nedovoljno iskorišćen.
„Upečatljiv je podatak, kada je Osnovni sud u Podgorici, u pitanju da je od 2016. zaključno sa 2018. godinom ukupno bilo 3.218 predmeta u prekršaju i 161 predmet koji je tretiran kao krivično djelo. Besplatna pravna pomoć je, za tri godine, pružena 11 puta u prekršaju i 17 kod krivičnog djela, odnosno ukupno 28 na teritoriji Podgorice. Navela sam Podgoricu jer, kada se analizira statistika na nivou Crne Gore, minimum 60 odsto djela porodičnog nasilja počinjena su u Podgorici“, pojasnila je Zeković.
Ona je istakla da su službe za zaštitu svjedoka/oštećenih jednako značajne kao besplatna pravna pomoć, apelujući da je neophodna bolja promocija takvog vida podrške.
„Klijentica se može obratiti ovoj službi, prije odlaska u policiju, prvog kontakta sa sudom, a zaposleni u toj Službi su dužni da je informišu o postupku i proceduri koja je čeka na sudu. Kada žrtva nasilja dobije adektvane informacije i biva ohrabrena u toj Službi, daleko bolje i kvalitetnije će se obraditi postupak u policiji, jer će znati na šta da fokusira svoju izjavu, a nakon toga će biti i kvalitetniji i bolji postupak kod pravosudnih organa“, zaključila je Zeković.
Generalna direktorka Direktorata za organizaciju pravosuđa, krivično zakonodavstvo i nadzor u Ministarstvu pravde, Marijana Laković Drašković, ocijenila je da je efikasna pravna zaštita osnov demokratskog društva, koja proizilazi iz vladavine prava i prava na pravično suđenje, a koje je garantovano brojnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima čija je potpisnica Crna Gora.
„U demokratskim društvima, pravo na pravnu pomoć garantovano je svima, međutim imajući u vidu da svi nisu u mogućnosti da snose troškove, država ima obavezu da obezbijedi besplatnu pravnu pomoć ili pomoć sa smanjenim troškovima. Stoga Ustav Crne Gore propisujue da se pravo i sloboda ostvaruju na osnovu Ustav i propratnih međunarodnih sporova, te da svako ima pravo na pravnu pomoć“, rekla je Laković Drašković.
Ona je ocijenila da su, donošenjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći koji se primjenjuje od 2012. godine, stvoreni normativni uslovi za ostvarivanje tog prava.
„Sa tim je predviđeno da se ostvarivanje i korišćenje besplatne pravne pomoći mora obezbijediti bez diskriminacije. Izmjenama Zakona 2015. godine, značajno je unaprijeđen, a posebno time što je žrtvama nasilja u porodici i Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici omogućeno da budu prepoznati kao privilegovani korisnici prava na besplatnu pravnu pomoć, na isti način kao i žrtve krivičnog djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici“, navela je Laković Drašković.
Nakon sedam godina implementacije Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, ona je kazala da se može konstatovati da je sistem besplatne pravne pomoći funkcionalan i da doprinosi ostvarivanju prava na pravično suđenje, na pristup sudu najranjivijih grupa.
„Međutim, kako je dosadašnja primjena Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći pokazala, postoje određeni nedostaci koje je neophodno ukloniti kako bi se osigurao efikasan i djelotvoran pristup pravdi. Unapređenje sistema besplatne pravne pomoći jedan je od opetartivnih ciljeva nove Strategije reforme pravosuđa 2019.-2022. i pratećeg Akacionog plana, koji je Vlada donijela u septembru ove godine“, saopštila je Laković Drašković.
Ona je ocijenila da su projektom „Siromaštvo ne smije biti prepreka pristupu pravdi“ koji realizuje SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz Podgorice ostvareni planirani ciljevi i da će u narednom periodu biti vidljivi pozitivni efekti, a koji će se, kako je navela, ogledati u poboljšanju kvaliteta pravne zaštite, kroz dostupnosti besplatne pravne pomći i podrške žrtvama nasilja u porodici u pravosudnim organima.
Psihološkinja u SOS telefonu za žene i djecu žrtve nasilja, Nikolina Boljević je, predstavljajući rezultate istraživanja, pojasnila da je ono sprovedeno među zaposlenima u pravosudnom sistemu, policiji, centrima za socijalni rad, Službama besplatne pravne pomoći i Službama za zaštitu svjedoka oštećenih.
„Na pitanje da li imate informacije o postojanju Službe za zaštitu svjedoka/oštećenog, koja obuhvata podršku žrtvama nasilja u porodici u krivičnom i prekršajnom postupku, preko dvije trećine ispitanika je odgovorilo da ne poznaje njene uloge i nadležnosti. Svaki treći ispitanik posjeduje neophodne informacije o imenu i kontaktu nadležne osobe u Službi“, saopštila je Boljević.
Ona je kazala da je 22,2 odsto ispitanika uputilo žrtvu u Službu za zaštitu svjedoka/oštećenih, dok tu mogućnost, kako je navela, nikad nije koristilo više od 75 odsto njih.
„Uloge i nadležnosti Službe za zaštitu svjedoka/oštećenih u potpunosti ne poznaje čak 70 odsto ispitanih službenika, a ostalima 30 odsto su jasne. Kada smo pitali ispitanike o postojanju Službe za zaštitu svjedoka/oštećenih, informaciju o postojanju Službe nema 66,7 odsto, dok 33,3% je kazalo da imaju informacije, ali jedna trećina onih koji znaju da Služba postoji, nema kontakte osobe zadužene za njena sprovođenja“, navela je Boljević.
Ona je navela da je većina ispitanih službenika stava da zadatak svih subjekata koji dolaze u kontakt sa žrtvom, informisanje i upućivanje klijenata na njihovu podršku službe za zaštitu svjedoka/oštećenih.
„Na pitanje da li službenici imaju informaciju o postojanju Službe za zaštitu svjedoka/oštećenih u predmetima nasilja u porodici u okviru njihove institucije, tek 46,7 odsto ispitanika je kazalo da ima informaciju, dok njih 53,3 odsto nije znalo da li navedena služba postoji“, kazala je Boljević.
Rezultati upitnika za predstavnike tužilaštva i sudova pokazali su, saopštila je Boljević, da više od 65 odsto njih smatra da je predmeta besplatne prave pomoći malo u odnosu na broj procesuiranih slučajeva porodičnog nasilja, a da je više od 60 odsto njih navelo neinformisanost građana, kao ključnu prepreku za ostvarivanje te vrste pomoći.
Boljević je navela da je ta organizacija sprovela i intervjue se deset korisnica besplatne pravne pomoći.
„Kao prvi način informisanja o mogućnostima besplatne pravne pomoći i o Službi za zaštitu svjedoka/oštećenih navele su ženske nevladine organizacije, zatim policija, centri za socijalni rad. Korisnice jesu djelimično zadovoljene uslugama advokata, koji im pružaju besplatnu pravnu pomoć, ali su navele da su im advokati koji su im dodjeljivani u tom procesu, a koji su afirmisani, bili manje pristupačni, dok su oni na početku profesionalni karijere bili dostupniji“, saopštila je Boljević.
Ona je poručila da materijalni status ne smije biti prepreka u borbi protiv nasilja.
Sudija u Višem sudu u Podgorici, Zoran Radović, ocijenio je da je najvažniji događaj u borbi protiv porodičnog nasilja bilo donošenje Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
“Kada je u pitanju zaštita žrtava nasilja u porodici i besplatna pravna pomoć, onda je važno istaći donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, čija je primjena počela 2012. godine. Od tada, u osnovnim sudovima sa preko deset sudija, imamo organizovane službe besplatne pravne pomoći, a u sudovima sa do deset sudija imamo referate za besplatnu pravnu pomoć”, pojasnio je Radović.
On je istakao da su bitne izmjene tog Zakona, usvojene 2015. godine koje su omogućile, kako je kazao, omogućavanje besplatne pravne pomoći širem krugu žrtava porodičnog nasilja.
“Proširena je mogućnost za dobijanje besplatne pravne pomoći, na žrtve prekršajnih oblika nasilja u porodici. Postoje dvije osnovne kategorije osoba koje mogu iskoristiti pravo na besplatnu pravnu pomoć”, rekao je Radović.
On je pojasnio da dvije kategorije korisnika besplatne pravne pomoći podrazumijevaju osobe slabog imovnog stanja i pripadnike ranjivih kategorija.
“Među licima slabog imovnog stanja postoje oni čije se imovno stanje ne utvrđuje od strane nadležnog organa za besplatnu pravnu pomoć, već je neoboriva pretpostavka da se radi o licima slabog imovnog stanja, a to su korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice. Drugu kategoriju čine djeca bez roditeljskog staranja, lica sa invaliditetom, žrtve krivičnog djela nasilje u porodici I prekršajnih oblika, kao i žrtve trgovinom ljudima”, naveo je Radović.
Ključne preporuke sa ove konferencije u vezi daljeg jačanja instituta besplatne pravne pomoći su da se obezbijedi kontinuirano informisanje javnosti o mogućnostima besplatne pravne pomoći, da se pružaocima pravne pomoći, uključujući i advokate, obezbijede dodatne obavezne obuke u oblastima rodno zasnovanog nasilja, posebno nasilja u porodici; Poseban akcenat je dat na jačanje saradnje i komunikacije sa Advokatskom komorom i razmatranje mogućnost formiranja liste advokata koji su specijalizovani za ovu vrstu sporova;
Bonus video:
