O ratnim zločinima "samo koliko mora" - Vijesti.me
EVROPSKA KOMISIJA I NVO VIDE "MRŠAV UČINAK"

O ratnim zločinima "samo koliko mora"

Tužilaštvo saopštilo da Crna Gore ima najbolje rezultate

Dobro se paze: Tea Gorjanc Prelević
Dobro se paze: Tea Gorjanc Prelević (Foto: Savo Prelević)

Nakon što je stigao u Herceg Novi, Osman Bajrović očekivao je da je sebe i porodicu spasio od pošasti bratoubilačkog rata koji je kuljao u susjednim republikama bivše Jugoslavije. Živio je sa suprugom Nadžibom i dvoje djece sve do maja 1992. godine kada je sa još najmanje 60 Bošnjaka deportovan na teritoriju Bosne i Hercegovine. Svi su predati vojsci, sada već osuđenih ratnih zločinaca, generala Ratka Mladića i predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića. Oni su deportovane Bošnjake navodno htjeli razmijeniti kao ratne zarobljenike, međutim, većina ih je stradala u fočanskom logoru. Bajrovići nikada nijesu saznali gdje leže kosti preminulog supruga i oca.

Bajrović i njegovi sunarodnici deportovani su u akciji policije Republike Crne Gore, tada u sastavu Savezne Republike Jugoslavije, kojom je rukovodio Slobodan Milošević. Crnogorski premijer tada je bio Milo Đukanović, aktuelni predsjednik države.

Nakon što su 2007. godine pokrenuli postupak, djeca Osmana Bajrovića - Alen i Adisa, nedavno su u svoju korist dobili prvostepenu presudu Osnovnog suda. Presudom je obavezana država da Bajrovićima isplati oko 43 hiljade eura, zbog onog šta je tokom devedestih učinila njihovom ocu.

Bajrovići i porodice drugih oštećenih su, uglavnom, dobili neki vid nadoknade za pretrpljenu patnju, dok je sam sudski postupak utvrđivanja odgovornosti zbog deportaciji, kako ocjenjuje međunarodna zajednica i domaći stručnjaci, paradigma odnosa Crne Gore prema ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Crne Gore, ili u kojim su učestvovali građani naše države.

“Deportacije, gde je suština utvrđena, da su izbeglice nezakonito hapšene i predavane bosanskim Srbima kao taoci, ali je zauzet stav da to nije ratni zločin jer Crna Gora navodno nije pomagala rat u Bosni i Hercegovini. Takva presuda predstavlja očigledan politički uticaj, posredan ili neposredan, jer pravnog objašnjenja za takav rezon nema”, pojasnila je direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević. Ona tvrdi da je na isti način utvrđena odgovornost kada je riječ o zločinima u Bukovici.

Kazala je da su dosadašnje presude za ratne zločine donesene suprotno međunarodnom humanitarnom pravu, što od 2014. godine Evropska komisija (EK) naglašava u svom izvještaju o napretku.

EK je i u ovogodišnjem izvještaju ponovila istu frazu, a notirala je da crnogorski pravosudni organi i dalje ne bilježe značajniji učinak u kažnjavanju ratnih zločina.

“Crna Gora treba dalje da pojača svoja nastojanja da se bori protiv nekažnjivost za ratne zločine proaktivnim pristupom da djelotvorno istražuje, krivično goni, sudi i kažnjava ratne zločine u skladu sa međunarodnim standardima, te da takvim slučajevima da prioritet. Ta nastojanja treba da prati adekvatna finansijska podrška. Sudske odluke koje su donesene u prošlosti sadrže pravne pogreške i nedostatke u primjeni međunarodnog humanitarnog prava. Optužnice za komandnu odgovornost, saučesništvo i pomaganje i podsticanje još nisu podizane”, navodi se u Izvještaju.

Najbolji u regionu

Nakon objavljivanja dokumenta EK, crnogorski pravosudni organi su se trgli. Podgorički Viši sud osudio je dobrovoljca Vlada Zmajevića na 14 godina zbog zločina počinjenih nad kosovskim civilnim stanovništvom 1999. godine. I Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nedavno je zbog ratnih zločina u Foči saslušalo Nikšićanina Ranka Radulovića, koji se nalazi u istražnom zatvoru zbog sumnji da je bio vođa kriminalne grupe za planiranje više ubistava u Crnoj Gori. 

Iako EK i domaće nevladine organizacije upozoravaju da je učinak pravosudnih organa nedovoljan, glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić tvrdi da imaju najbolje rezultate u regionu kada je riječ o istrazi ratnih zločina.

“Stoji činjenica da, ne samo mi, nego niko do sada, a bilo je ratnih zločina i prije ovih, koji su zaista teški, uključujući i ratne zločine iz Drugog svjetskog rata, nije uspio do kraja to da otkrije, ili nije uspio da riješi sve u jednoj godini. Sigurno da Jevreji nijesu štedjeli ratne zločince, pa ih nijesu uspjeli sve osuditi. Ono što je činjenica jeste da i ovdje u regionu imamo najbolje rezultate”, kazao je Katnić na nedavnoj sjednici Skupštine Crne Gore.
Istakao je da ih je posjetio i glavni haški tužilac Serž Bramerc, čiji je stav, tvrdi Katnić, da najbolje sarađuju sa crnogorskim tužilaštvom.

On je rekao da SDT vodi predistražni postupak sa organima iz Bosne i Hercegovine, kod kojih su dokazi za državljane Crne Gore, i da sarađuju “na potrebnom i zavidnom nivou”.

“Mi vodimo (istragu) bez ikakvog prestanka, veoma uporno i trajno, sve u pravcu utvrđivanja počinilaca krivičnih djela”, kazao je Katnić.

Tako se tvrdi da je Radulović saslušan na osnovu dokaza dostavljenih iz BiH, dok je Zmajević procesuiran i osuđen na osnovu istražnih radnji nadležnih organa Srbije.

Na sličan način su, tvrdi Gorjanc Prelević, istraženi ratni zločini u Morinju (Boka) - gdje je devedesetih formiran logor za ratne zarobljenike sa dubrovačkog ratišta.

“Utvrđena krivična odgovornost u slučaju logora u Morinju je paradigmatična, slučaj su dostavili Hrvati, nije se to moglo zabašuriti, ali je zato odgovornost utvrđena daleko od linije komande i ispod minimuma kazne”, pojasnila je ona.

Smatra da državno tužilaštvo radi “ono što baš mora” da bi se ostalo na liniji evroatlantskih integracija, pazeći se dobro da se niko ne podsjeti da je Đukanović bio premijer za vreme ratovanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

“To je faktor koji bi naivno bilo zanemariti, a koji ne radi u korist istraga zločina iz ‘devedesetih godina. Mislim da su jedini predmeti koji se za sada mogu očekivati oni poput Zmajevića, koji je inače Srbija istražila i dostavila na suđenje Crnoj Gori, koji predstavljaju pojedinačne lične incidente, bez neposredne veze sa državnom politikom iz ratne prošlosti devedesetih”, pojasnila je Gorjanc Prelević.

Iz EK ističu da od 2016. godine nije otvoren nijedan novi slučaj istraga ratnih zločina, a četiri predmeta su ostala u fazi izviđaja u Specijalnom tužilaštvu.

Mršav učinak države

Iako u tužilaštvu tvrde da imamo najbolje rezultate kada je riječ o procesuiranju ratnih zločinaca, saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Tamara Milaš smatra da je “vrlo mršav” učinak Crne Gore u procesima adektavnog suočavanja sa skorijom ratnom prošlošću.

Podsjetila je da ti procesi podrazumijevaju krivičnu pravdu, materijalna obeštećenja, kulturu sjećanja kroz memorijale, postavljanjem spomen- obilježja i ustanovljavanjem dana sjećanja, izvinjenja...

“Efektivan izostanak svega toga pokazuje da crnogorske vlasti nemaju razumijevanja za stradanja koje su žrtve pretrpjele u ratovima devedesetih godina, ali i da postoji jasan politički uticaj koji treba da obesmisli čitav proces a posebno da se izbjegne utvrđivanje bilo kojeg nivoa komandne odgovornosti”, kazala je Milaš “Vijestima”.

Nemaju razumijevanja za žrtve: Tamara Milaš(Foto: Savo Prelević)

Smatra da državne institucije isključivo posvećuju pažnju kulturi sjećanja koja vladajućoj strukturi služi za ubiranje dnevno-političkih poena.

Podsjetila je i da drugi društveni akteri posvećuju pažnju komemoracijama iz svojih političkih i ideoloških agendi.

“Zabrinjavajući je i nastavak trenda odvojenih komemoracija događaja za koje postoje suprotstavljena mišljenja. Tako i kultura sjećanja počinje da se koristi za izazivanje konfrontacije, ali i za pokušaje potiskivanja određenih socio-ekonomskih tema”, istakla je Milaš.

Gorjanc Prelević smatra da je država učinila “šta je baš morala” - podignut je jedan načelan spomenik koji ništa ne otkriva.

Porodice žrtava ratnih zločina svake godine obilježavaju godišnjice deportacija, zločina u Bukovici, zločina u Štrpcima... Država takođe svake godine u tim danima šalje poruke saosjećanja i žala za žrtvama, a njeni predstavnici redovno polažu vijence žrtvama rata. Međutim, nijedan od tih zločina još nije do kraja rasvijetljen.

Milaševa: Sankcionisati tužioce i sudije

Crna Gora mora sankcionisati sve tužioce i sudije koji su činjenjem ili nečinjenjem doveli do toga da i decenijama nakon počinjenih ratnih zločina, na teritoriji Crne Gore ili od strane njenih državljana, Evropska komisija (EK) i dalje apostrofira neadekvatan proces suočavanja sa ratnom prošlošću, smatra Milaševa.

“Gotovo da nemamo praksu analiziranja optužnica koje su pale, uprkos postojanju Strategije o istraživanju ratnih zločina, koja na to obavezuje. A optužnice padaju zbog njihove neizvedenosti, ali i fingiranih sudskih procesa”, ocijenila je.

Rekla je da odgovornost za značajan broj oslobađajućih presuda, i osuđujućih presuda bez utvrđivanja komandne odgovornosti u slučajevima ratnih zločina, treba da snose tužilaštvo i sudovi u Crnoj Gori.

“Radi se o jednom vidu podijeljene odgovornosti, gdje optužnice imaju brojne nedorečenosti, dok sudovi potvrđuju takve optužnice i dozvoljavaju da ovi postupci neprimjereno dugo traju uz česte i neshvatljive procesne propuste, lingvističke greške, pogrešnu primjenu zakonskih normi, nacionalnnih i međunarodnih. Ovako uspostavljena negativna praksa, bez utvrđivanja odgovornosti tužilaca i sudija koji su radili na ovim slučajevima, imenom i prezimenom, služi tome da održi privid da nadležne institucije nešto rade u procesuiranju ratnih zločina, a zapravo to djeluje obeshrabrujuće za uspostavljanje potrebnih rezultata nekažnjivosti ratnih zločina i otežava inače težak proces pomirenja”, kazala je Milaš.

Dovesti željne pravde

Za ostvarivanje boljih rezultata u istragama ratnih zločina neophodno je obezbijediti punu primjenu Strategije o istraživanju ratnih zločina, ostakla je Milaš.

Ona bi se, smatra, trebalo da se primijeni kroz efikasnija istraživanja, gonjenjem, suđenjem i kažnjavanjem u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom i međunarodnim standardima kojima bi se otklonile greške napravljene u prethodnim sudskim kvalikifacijama i presuđivanjima.

Osim toga, neophodno je uspostaviti adekvatne mehanizme zaštite i podrške svjedoka koji su u dosadašnjoj praksi bili izloženi dugim sudskim postupcima, ali i raznim vidovima progona.

Gorjanc Prelević mogućnost boljitka, međutim, ne vidi u sistemskim izmjenama, već u ljudstvu.

“Mislim da bi pomoglo da dođu neki novi, mladi ljudi, kojima je stalo do pravde, i koji bi u tom cilju postupali bez kompromisa, samo savjesno i stručno”, ocijenila je ona.

.

 


Vidi sve komentare