Industrijski centar, motor privrednog razvoja Crne Gore, grad radničke klase, grad piva, čelika i boema. Sve je to nekad bio Nikšić. I sve to nije bilo baš tako davno. Svega toga sada više nema- ni industrije, ni privrede, ni čelika, ni boema, a ni pivo se sa merakom ne pije otkad nema pravih radnika.
A ljeto je demokratsko, 2014. Surova statistika kaže da je u posljednjih sedam godina broj nezaposlenih dostigao zenit.
Statistički podaci iz juna pokazuju da je broj penzionera i drugih korisnika prava iz Fonda PIO (16.693) uveliko prešao broj zaposlenih (13.749). Nezaposlenih ima 3.732, a korisnika socijalne pomoći 5.332. Broj penzionera, nezaposlenih i korisnika socijalne pomoći je skoro duplo veći od broja zaposlenih.
U posljednje četiri godine broj zaposlenih je smanjen za 3.700. Podaci pokazuju da većina ovih radnika koji su ostali bez posla nije završila na birou rada, jer broj nezaposlenih u posljednje četiri godine ostaje skoro isti- 3,8 do 3,9 hiljada, već su otišli u penziju. Skupština je nekoliko puta proteklih godina mijenjala zakon, pa je radnicima Željezare i Rudnika boksita, kao i podgoričkog KAP-a, omogućila odlazak u penziju ranije, pod povoljnim uslovima. Na primjer, broj zaposlenih u Nikšiću je 2012. u odnosu na godinu ranije smanjen za 2,3 hiljade, dok je broj penzionera istovremeno povećan za dvije hiljade.
Za predsjednika regionalnog centra Unije slobodnih sindikata Aleksu Marojevića, ekonomsko posrtanje grada ogleda se upravo u ovim činjenicama jer jednostavno nema industrije u kojoj je nekad radilo oko 20.000 građana.
„Danas u industriji Nikšića ne radi više od 1.000 radnika. Upravo industrijska proizvodnja trebalo bi da obezbjeđuje najveće zarade i najbolji standard. Nekada, u srećnom vremenu, kada su oko prvog u mjesecu isplaćivane zarade industrijskim radnicima Nikšića, danima su bile gužve u prodavnicama i kafanama. Danas je gužva samo na šalterima pošte, kada penzioneri nakon prijema penzija, požure da prvo plate račune”, kaže Marojević.
Njegov kolega iz Saveza sindikata, Branko Gardašević, ovoj slici dodaje čitav niz ugašenih preduzeća, od Rudnika boksita, Metalca, Tehnostila, Promonta, Nik-oila, UTRO Onogošta, Fabrike konfekcije KONI, do trgovinskih lanaca, što, kako smatra, ima za posljedicu osiromašenje najvećeg broja građana. Tu je i Željezara, nekad gigant od oko 7.000 zaposlenih, sada u rukama Turskog Tosjali holdinga zapošljava tek nešto više od 200 radnika.
“Očekujemo da će Toščelik Nikšić ispuniti preuzetu obavezu da otvori 300 novih radnih mjesta, što bi bilo veoma značajno u ovakvoj situaciji za grad”, smatra Gardašević.
Ovu ružnu sliku on ipak uljepšava, sporadičnim primjerima malih i srednjih preduzeća koja, kako smatra, moraju biti novi motor nikšićke privrede čiji razvitak i dalje uveliko koči teško breme tranzicione prošlosti.
“U tom kontekstu naglašavam da svi stečajni postupci moraju biti ekspeditivnije vođeni, u što kraćim rokovima, kako bi se stvarali uslovi za prevazilaženje privredne krize. Dakle, brže prodaje - promjene vlasnika, pri tome dati prednost zapošljavanju radne snage koja je usljed pokretanja stečaja otpuštena”, ističe Gradašević.
S druge strane, Nikšić je za Marojevića grad praktično bez nade u ekonomski napredak.
Prazni tanjiri kao simbol: Protest radnika Metalca ove godine
“Problem svih problema je što je stara privredna struktura, kroz propale procese privatizacija i pljačke, urušena. Nikšić, imajući u vidu njegov geografski položaj i zaleđe, ne može da živi od turizma, poljoprivrede i uslužnih djelatnosti, a da ne bude osuđen na propadanje ili u najboljem slučaju dugoročnu stagnaciju i puko preživljavanje najvećeg broja njegovih građana. Imajući sve ovo u vidu, nije teško zaključiti da je Nikšić grad bez perspektive, grad bez vizije, grad u kojem će mladi teško moći da izgrade perspektivu rada i života”, rekao je on.
Danas u industriji Nikšića ne radi više od hiljadu radnika, a upravo bi proizvodnja trebalo da obezbijedi najviše zarade i najbolji standard, smatra Marojević
Vlast ima velike planove, šansu vide u prirodnom bogatstvu
Nikšićka lokalna uprava je na nedavno održanoj sjednici skupštine grada, usvojila strateški plan razvoja Nikšića do 2019. godine.
U većem dijelu opozicije su plan od 170 stranica odmah nazvali spiskom lijepih želja lokalnih vlastodržaca...
S druge strane, menadžer opštine Živko Kecojević, istakao je da je većina zacrtanih ciljeva ostvariva, ako ne u krajnjem obliku, onda makar u dijelu izrade projektne dokumentacije.
U planu je, kako piše u ovom opštinskom dokumentu, izgradnja 65 infrastrukturnih objekata, te razvoj privrede i ekonomije. Velike šanse za razvoj u Opštini Nikšić vide u sektorima drvoprerade, poljoprivrede i turizma i, kako stoji, prije svega u eksploataciji prirodnih bogatstava nekadašnjeg industrijskog centra i jednog od najbogatijih gradova na ovim prostorima.
Bonus video:
