Penzionisani policajac Slobodan Pejović tvrdi da nijedan čovjek kojeg je priveo 1992. godine u Herceg Novom nije deportovan iz Crne Gore, već da je svu trojicu pustio iste noći.
Jedini svjedok u ratnom zločinu deportacije izbjeglica iz Crne Gore istakao je da zna ko je je uhapsio braću Rikalo, ali je odbio da otkrije ko je to učinio.
Bilo je oko 50 Muslimana i Srba (privedenih). Njih su ispred zore... transportovali za Bosnu. Ničiji ljudi nijesu pušteni sem ova trojica što sam ih ja priveo
Inače Specijalno tužilaštvo planira da ispita svjedoke koji se pojavljuju u filmu "Heroj našeg doba".
Zna se ko ih je priveo
Radončić je godinama istraživao zločin deportacija i Pejovića najprije prikazao kao heroja koji je spašavao civile, da bi ga posljednjim filmom čak optužio za smrt trojice sinova Vahide Rikalo.
“Što ako se pojavi papir na kojem tačno piše ko je priveo braću Rikalo, a zna se ko ih je priveo. Neću da kažem jer oni upravo to hoće, da me sukobe sa nekima. I Tužilastvo zna ko ih je priveo. Znaju... i za sve druge. Tvdim, trojicu ljudi koje sam priveo, iste noći... sam pustio”, kazao je Pejović, u intervjuu za portal “Slobodna Crna Gora”.
Pejović je kazao da je upozoren da ne jede i ne pije u restoranima, jer “organizovani kriminal” hoće da ga otruje.
Pejović je “strašnom podvalom” nazvao Radončićev pokušaj da predstavi pokojnog policajca Jokića kao osobu koja je spasila smrti trojicu izbjeglica
Svjedokinja rođaka bivšeg šefa?
On tvrdi da je svjedokinja deportacije Radojka Žugić –Fejzić, koja u najnovijem Radončićevom filmu “Heroj našeg doba” optužuje Pejovića da je uhapsio njenog supruga i još dvojicu muškaraca, bliska rođaka ubijenog visokog policijskog funkcionera Gorana Žugića.
“Koji me je 1994. istjerao iz službe. Na njegov zahtjev je Nikola Pejaković (tadašnji ministar unutrašnjih poslova) potpisao rješenje o uklanjaju iz službe... Najnečasnija osoba poslijee autora filma, prema kojem osjećam prezir jer on je sluga Mila Đukanovića i izvođač najprljavijih radova.... je Radojka Žugić –Fejzić”, kazao je Pejović.
Ponovivši priču da je uhapsio a potom pustio trojicu izbjeglica, Pejović navodi da je upravo Žugićkin rođak došao u policiju i kazao: “Kuća mi je puna Turaka”.
“Taj koji je to rekao je njena svojta, a lični prijatelj Dejana Mrdaka, bivšeg načelnika Centra bezbjednosti i krug je zatvoren. Mrdakov prijatelj je danima, mjesecima terorisao čitave Meljine, pucao iz kalašnjikova. Taj čovjek živi u kući Radojke Žugic. Zašto ona ne kaze o kome se radi. A znaju čitave Meljine... Zna Radojka Žugic, zašto 20 godina, a ona ima stan tu, nije došla ni dva puta. Zašto uopšte sa rodbinom i komšijama ne kontaktira”, rekao je Pejović.
Đe su drugi, što se ne jave?
On je “strašnom podvalom” nazvao Radončićev pokušaj da predstavi pokojnog policajca Jokića kao osobu koja je spasila smrti trojicu izbjeglica.
“Pokojni Jokić bio je obični milicioner, on nije mogao doći u moju kancelariju bez mog poziva, a ne da ih je on pustio. Te noći, svi inspektori i sve vođe sektora, bilo nas je oko 20, su privodili... Bilo je oko 50 Muslimana i Srba (privedenih). Njih su ispred zore... transportovali za Bosnu. Ničiji ljudi nijesu pušteni sem ova trojica što sam ih ja priveo. Đe su drugi, što se ne jave. Damjan Turković (pomoćnik za sektor javne bezbjednosti u CB Herceg Novi) je umro 2008. a Jokić 2004., a ja sam prvi opširni intervju o ovim dešavanjima dao 2000. i nikad nikome ta dva čovjeka nijesu ništa rekla. Čak je Turković bio pod istragom i zar nije bilo logično da kaže – nije tačno, te ljude sam ja pustio, a ne Pejović. A nikada me niko od mojih kolega nije demantovao. Tek posle 19 godina pojavi se masa svjedoka”, kazao je Pejović.
Zna se ko je bio nadređen
On je ponovio da je Služba držvane bezbjednosti bila “glavni akter” u deportovanju izbjeglica, što je, kako je naveo, potvrdio i bivši predsjednik Momir Bulatović koji je kazao da je tadašnji načelnik DB-a Boško Bojović svakodnevno obavještavao njega i Đukanovića o akcijama na terenu.
Pejović smatra da je meta napada upravo zato što je za ratni zločin optužio državni vrh.
“Ja sam meta tog napada prvo zbog čiste prošlosti, ali to je manje važno. Njima je puno važnije što u svim mojim svjedočenjima... stalno potenciram, jer ja sam radio sa dokazima i znam šta je dokaz, da mi je te noći pokojni Turković dao depešu u vidu naredbe pokojnog Pavla Bulatovića, a zna se da je Bulatoviću bio nadređeni predsjednik Vlade Milo Đukanović, i da je to dokaz protiv njega i ostalih iz državnog vrha”, kazao je Pejović.
On je istakao da je postojalo 40 depeša, koje su, kako je naveo, pojedinci sakrili “jer im se radi o glavi”.
Bulatović, Đukanović, Pejaković...
On je rekao da će uvijek potvrditi da je vidio depešu, ali da nije siguran da će tako da postupi i deset njegovih kolega.
“U tome je sada problem i o tome su filmovi”, pojasnio je Pejović.
On je ocijenio da je Momir Bulatović najodgovorniji za deportaciju.
“Drugi na ljestvici najodgovornijih je Milo Đukanović, treći, kada već nema Pavla Bulatovića, je njegov zamjenik Nikola Pejaković, četvrti je šef tajne policije Boško Bojović i ostali su marginalci , ne misleći time da ih branim”, kazao je Pejović, dodavši da je, prema njegovim saznanjima, Vrhovni savjet tadašnje Jugoslavije donio odluku o deportaciji.
UDBA neka nagađa šta je pričao sa Slavkom Perovićem
Pejović je otkrio da se ljetos sastao i više sati prijateljski razgovarao sa bivšim predsjednikom Liberalnog saveza Slavkom Perovićem, ocijenivši da je za DB to “događaj godine”. “Našli smo se na jednom mjestu u Herceg Novom... Što smo pricali, ajde neka UDBA nagađa. Zašto ovo pričam – zato kad je UDBA čula da Slavko mene zove, da ćemo se naći, upaljen je alarm... i to im je, mislim, događaj godine... Imam ova saznanja i informacije, jer nije moral toliko poginuo u Crnoj Goro koliko mnogi misle, u svim službama ima časnih i poštenih ljudi. I vidite, ja sam stalno za korak brži od mojih progonitelja. Džaba su njima sve pare ovog svijeta i sve agenture”, istakao je Pejović.
Aco Đukanović htio da ga vrati u Službu
Pejović je kazao da mu je Aco Đukanović prvo nudio da radi za njega, a 2001. godine ponudio da se vrati u službi, ocijenivši da takav postupak brata Mila Đukanovića doživljava dobronamjerno.
“Aco Đukanović... jedna od najjačih ličnosti u Crnoj Gori te 1995. je ovdje, u Herceg Novom, živio stalno, imao jaku korporaciju, zna se šta je radio. On me pozvao da radim kod njega i ja to glat odbijem. Ali, 2001. on dolazi kod mene nepozvan na Orjen, gdje imam vikendicu. Dolazi sa jednom curom, džipom. On meni kaže: 'Śole, vratio sam u službu Husniju Redžepagića, vratio sam Raja Ljumovića, a cilj mi je i tebe da vratim, jer si hrabar i pošten čovjek'. Ja njemu kažem, hvala ti kao prijatelju. Najskrenije sam mu se zahvalio i kazao da neću. Ja mislim da ovo Aco neće demantovati i da je to uradio dobronamjerno”, kazao je Pejović.
Galerija
Bonus video:
