Pljevljanka Svetlana Ana Popčetović vlasnica je patenta koji, kako tvrdi, Crnoj Gori može donijeti zaradu od najmanje sedam i po milijardi eura.
Dobitnik je brojnih nagrada za svoj pronalazak van Crne Gore, ali u svojoj državi njen trud još nije adekvatno vrednovan.
Svetlana je pronašla zamjenu za prirodno plodno zemljište, čiji su glavni sastojci sedimentna stijena laporac, ugalj, strugotina i još dvadesetak drugih sastojaka.
Taj proizvod, tvrdi ona, ekološki degradiranim prostorima omogućava uspostavljanje poljoprivredne i šumske proizvodnje u vegetacionom periodu koji slijedi nakon nanošenja.
“Nikome do sada nije palo na pamet da napravi kompletnu zemlju, koja će biti zamjena za prirodno plodno zemljište. Ja sam na ideju došla tražeći rješenje kako da se nadoknadi nedostajući sloj zemlje na degradiranim površinama. Došla sam na ideju da samo od prirodnih materijala napravim zemljište bez ikakve hemije, kako je to i godinama priroda stvarala. Pomiješala sam više od 24 sastojka i dobila ovaj proizvod koji sam patentirala. Isprobala svoj pronalazak tako što sam pratila rast biljaka na prirodnom zemljištu i na zemljištu koji sam proizvela. Značajno je bolji ponik bio u mojoj smješi, nego u prirodnom zemljištu”, kaže Popčetović.
Ona radi kao inženjer pejzažne arhitekture u Rudniku uglja, na poslovima rekultivacije zemljišta.
Osim finansijske koristi koji bi država imala od njenog pronalaska, tvrdi da bi se time riješili i mnogi ekološki problemi, s obzirom na to da bi se za proizvodnju koristile brojne deponije laporca i drugog materijala.
“Mi smo jako siromašni, nedostaju pare a imamo nešto što mnogo vrijedi u predjelima gdje nema zemlje. Umjesto da očistimo te deponije kroz proizvodnju zamjene za prirodno zemljište, mi ništa po tom pitanju ne preduzimamo. Oko 150 miliona tona odloženog laporca koji bi bio problematični za proizvodnju cementa mogli bi da pretvorimo u zemljište koje bi izvozili. Jedini problem je nedostatak zakonodavstva, s obzirom na to da niko nikad nije prevozio zemlju preko granice”, ističe Popčetović.
Ona tvrdi da tržište za njen proizvod ne bi bio problem, jer se mnoge zemlje bliskog istoka i Afrike suočavaju sa problemom nedostatka plodnog zemljišta.
“Kada proizvodite zemlju, možete da projektujete njenu plodnost, prema klimatskim uslovima. Na ovom zemljištu kome nije potrebna nikakva prihrana, mogu da se gaje sve vrste, kao i na prirodnom zemljištu. Njegovova prednost je što može da se briketira za razliku do prirodnog. Kada bi se proizvodilo, to bi bili oblici koji se lako uklapaju. Može lako da se tovari u kontejnere i izvozi u druge države. Ovaj proizvod možete da proizvedete i da čekate kupca, jer u takvom stanju zadržava plodnost i preko deset godina. Površina koja planira da se obradi samo se poploča ovom zemljom i doda se sjeme. Kada zemljište počne da rađa, ona gubi svoju kompaktnost. Ova moja smješta je djevičanski čisto zemljište za razliku od prirodnog koje je na razne načine zagađeno”, kaže Svetlana koja je svoj patent prijavila i Svjetskoj patentnoj organizaciji, ali je zbog nedostatka novca za njegovo održavanje morala da se povuče. Tražila je i od države da stane iza njenog projekta i uplati Svjetskoj patentnoj organizaciji 44.000 eura i na taj način stekne pravo da dobije 40 odsto od zarade ako bilo ko krene u svijetu u proizvodnju ovog proizvoda. Nije naišla na razumijevanje odgovornih, ali Svetlana i dalje ne odustaje od svoje inovacije, iako godišnje za održavanje patenta izdvaja značajnu svotu novca.
Popčetović ističe da je prije nekoliko godina zloupotrijebljen njen patent prilikom rekultivacije deponije na Maljevcu u Pljevljima, ali to nije uspjela da dokaže na sudu
“Ministar Gvozdenovića mi je odgovorio da za ove svrhe nisu predviđena sredstva u budžeti i da ne bi trebalo favorizovati domaće pronalazače, što je evropska praksa. Svaka država je bogatija ako poštuje intelektualni kapital. Jedna ideja može da promijeni mnogo toga a ja vjerujem da je moja ideja dobra”, istakla je Svetlana. Za svoju ideju ne nailazi ni kod ljudi koji se preko 30 godina bave analizom zemljišta, uprkos činjenici da je radila i brojne hemijske analize kako bi dokazala da njena smješa nije dodatak, već zamjena za prirodno zemljište.
Popčetović ističe da je prije nekoliko godina zloupotrijebljen njen patent prilikom rekultivacije deponije na Maljevcu u Pljevljima, ali to nije uspjela da dokaže na sudu, s obzirom na to da je u tom predmetu angažovan vještak poljoprivredne struke iako se radilo o povredi patentnog prava.
Upitila je žalbu Ustavnom sudu, ali odgovor ni nakon tri godine nije dobila iako bi ovi predmeti, tvrdi ona, trebalo po zakonu da se rješavaju po hitnom postupku i po službenoj dužnosti.
“Imam želju i ideju da nastavim da razvijam ovaj projekat, ali nemam uslova. Niko nije htio sa nom da priča o ovome. Ja sam svoja prava zaštitila, ali Crnogorci nisu. Sada svako u svijetu može da proizvodi ovaj patent ali ne i u Crnoj Gori”, ističe Popčetović.
Bonus video:
