Pomorci dugo čekaju na kadeturu

U kadrovskim službama pomorskih kompanija bude i po 300 prijava
1102 pregleda 5 komentar(a)
paluba, brod, Foto: Privatna arhiva
paluba, brod, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 21.08.2017. 18:57h

Za razliku od svojih kolega na kopnu, koji nakon diplome manje-više mogu da biraju gdje će da odrade pripravnički staž, i to o trošku države, mladi ljudi koji završe pomorski fakultet tek tada se suočavaju sa najtežim ispitom - kadeturom.

Odraditi ovih 12 mjeseci obavezne prakse na palubi ili pod njom postaje skoro nemoguća misija. Zbog propasti domaće kargo flote dvadesetak puta je manje pozicija na koje su budući crnogorski oficiri trgovačke mornarice mogli računati, jer se u praksi na svaki brod primaju po dva kadeta-nautičara i dva asistenta-mašinca.

Baranin Danilo Milić (23), koji se početkom ljeta iskrcao sa kargo broda “Budva” Barske plovidbe tvrdi da je veoma teško kadetima da se ukrcaju na teretne brodove.

Za ukrcaj na brodove Barske plovidbe i Crnogorske plovidbe, prave se liste čekanja, a u kadrovskim službama kompanija na njima bude i po 300 prijava.

Kod stranih kompanija je još teže "upasti" kao kadet, jer one imaju prije svega obavezu da krcaju svoje stipendiste, kao što je uostalom nekada u Baru to radila i “Prekookeanska plovidba” koja je stipendirala najbolje učenike pomorskih smjerova gimnazije.

"Vrlo je teško ukrcati se na kadeturu, imao sam veliku sreću da poslije diplome nisam mnogo čekao, prvo sam na feribotu 'Sveti Stefan II' odradio tri mjeseca, koliko nalažu propisi za brodove kratke linije, a potom, nakon pauze od mjesec dana, takođe na brodu Barske plovidbe, balkeru 'Budva' na dugoj liniji odradio još deset mjeseci”, kaže Milić.

Milić je kući došao sa sjajnim karakteristikama od zapovjednika “Budve”.

U prethodnih mjesec i po dana nije se razdvajao od knjige - položio je neophodne ispite u Lučkoj kapetaniji i stekao čin poručnika, tako da ga na prvom oficirskom ukrcaju čeka zvanje trećeg oficira palube.

"Na kraju gimnazije sam razmišljao i o građevinskom fakultetu, presudilo je što se kroz pomorski oficirski poziv mogu ostvariti normalni prihodi, i to što je ovo najkraći put do sigurnog posla. Od zvanja trećeg oficira kreće put prema, nadam se, karijeri budućeg kapetana. Sada gledam da se što prije ukrcam 'na stranca' i napredujem”, dodaje Milić.

Zahvaljujući na ukazanom povjerenju AD Barska plovidba, a prije svega zapovjednicima kod kojih je bio 13 mjeseci Ivici Pavloviću i Predragu Vešovićuna feribotu, te Pjeru Đoloviću i pokojnom Stanku Ognjenoviču na “Budvi”, Milić navodi da je brod u stvari ploveće preduzeće koje radi non-stop, i da je fama o pomorcima da puno putuju, zarađuju i provode se - samo fama.

"Ima tu samo dijelom istine. Pomorci su prije svega na brodu da bi radili, a na svom radnom mjestu su faktički 24 časa dnevno. Brod ne smije da stane, ne smije da bude štete na teretu niti kašnjenja, jer onda kompanija plaća penale. Dakle, na brodu moraju svi da rade, svi da budu složni. Provoda bude malo, kada se posjete luke i to je to”, kaže Milić.

Na opasku da je među kontinentalcima takođe uvriježeno i da kadeti, kao budući oficiri, imaju lijepe uniforme, Milić se samo nasmijao.

"Kad si kadet, ne skidaš kombinezon! Kadeti, iako najmlađi na brodu, po pravilu ne bi smjeli da rade najviše na palubi, jer su tu da posmatraju i da uče, prvo na palubi šest mjeseci pod okom noštroma - vođe palube, a drugih šest mjeseci na komandnom mostu gdje ih nadgleda ćif - prvi oficir palube. Međutim, kod nekih kompanija je stanje drugačije i tamo kadeti rade i neke poslove koje ne bi trebalo”, ukazuje Milić.

On dodaje i da mu u tih 13 mjeseci nije bilo mnogo naporno, jer je prvo na “Svecu” svaki drugi-treći dan bio u Baru, a na dugoj plovidbi je bio sa kompletnom našom posadom, "uvijek možeš popričati sa nekim od naših ljudi, u drugim kompanijama uglavnom su stranci".

Na "Budvi" obišao svijet, najsrećniji kad je stigao kući

Na palubi "Budve", Milić je obišao Afriku, Tajland, evropske portove, Južnu Ameriku… vozili su rasute terete, mahom hranu-soju, žitarice, rižu, takođe i stočnu hranu i ureu.

"Bilo je nevremena, naročito na Atlantiku, ali ništa strašno, brod sve to trpi. Kad sam nakon feribota stigao na 'Budvu', bilo mi je prvih dan-dva malo čudno, dolazak na dugu liniju je donio malo više adrenalina, ali nije bilo situacija da zažalim što sam se opredijelio za pomorstvo. Posljednjeg dana kadeture bio sam zaista veoma srećan. Iskrcao sam se u Limi u Peruu, odatle avionom krenuo za Tiranu preko Madrida i Rima, i konačno stigao kući. Sve u svemu, bilo je ovo sjajno iskustvo, a svim mladim ljudima koji razmišljaju o ovom pozivu, preporučio bih prije svega da se dobro pokažu na fakultetu, i da imaju što bolje ocjene", kazao je Milić.

Bonus video: