Ptice su spasle Solanu, red je i da ljudi pomognu - Vijesti.me
"PRVI KORAK JE NAPRAVLJEN I SADA SMO NA NULI"

Ptice su spasle Solanu, red je i da ljudi pomognu

Nakon proglašenja parkom prirode, tek predstoji još teži i odgovorniji zadatak

Raj za ptice: Ulcinjska solana
Raj za ptice: Ulcinjska solana (Foto: CZIP)

Vijest da je Solana proglašena parkom prirode obradovala je mnoge, slavila je i svjetska ornitološka zajednica, ali upućeni kažu da je to tek prvi korak ka zaštiti tog prostora i da pravi posao tek predstoji, te da je pred nadležnima još teži i odgovorniji zadatak.

Odbornici Skupštine opštine Ulcinj u ponedjeljak su glasali za predlog da se Solana, čiji su prvi bazeni izgrađeni 1926. godine, proglasi parkom prirode.

“Konačno je Solana u Ulcinju prepoznata kao lokalitet od značaja na nacionalnom nivou”, prvi su vijest objavili iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), organizacije koja već 15 godina radi na tome.

Ulcinjanin i poslanik u crnogorskoj Skupštini, Dritan Abazović, kazao je da je “nakon na stotinu opstrukcija Vlade, Opštine, tajkunskih i bankarskih lobija, konfuznih državnih institucija”, prva stepenica - konačno pređena.

“Uspjeli smo da proglasimo Solanu parkom prirode, ali mnogo posla je pred nama, rekao bih - znatno težeg i odgovornijeg. Sve dok se na Solanu ne vrati proizvodnja, ljudi koji je kultivišu i čuvaju, nismo učinili mnogo”, smatra on.

Proglašenje parkom prirode, sagovornici “Vijesti”, međutim, vide samo kao trenutni spas. Sa stavom Abazovića saglasni su i ulcinjski novinari Muzafer Čauši i Mustafa Canka.

Čauši je na Fejsbuku istog dana poručio da će se radovati onda kad dobije odgovore na pitanja kao što je pitanje stvarnog vlasnika Solane, da li će on moći da, ako nađe mušteriju “i ne bude skup kao u prethodnim pokušajima”, proda Solanu, odnosno park prirode.

“Može li vlasnik, ovaj ili onaj, da jednog dana kaže ‘parkašima’ ‘gubite se s moje imovine’”? Zašto država ne poništi neuspjelu privatizaciju i vrati Solanu u državno vlasništvo? Koliko će u park preduzeću biti radnika i ko će da ih plaća”, neka su od njegovih pitanja koja su, uglavnom, još bez odgovora.

Canka kaže da su zbog vijesti o proglašenju Solane parkom prirode “u Podgorici odahnuli”, saglasan je da je otvorenih pitanja mnogo, no dodaje da je još više izazova i šansi.

Osnivač CZIP-a, ornitolog Darko Saveljić, svjedoči da zaštitari prirode jesu srećni i da proglašenje Ulcinjske solane parkom prirode znači i otvaranje vrata za neko novo poglavlje.

“Prvi korak je napravljen i sada smo na nuli. Borili smo se da nešto dobije neki pravni okvir, da bismo mogli da sa svima koji su spremni da pomognu Solani, krenemo u unapređivanje njenog stanja. Niko nije htio da investira u nezaštićeno područje”.

Kao jedinu prepreku na tom daljem putu, Saveljić vidi pitanje vlasništva, što problematičnim smatra i Abazović.

“Na Solani prvo moraju biti riješeno imovinsko-pravni odnosi. Zemljište se mora vratiti u vlasništvo države, a onda moramo naći ozbiljnog investitora koji će biti zainteresovan za proizvodnju soli i kultivisanje te ekološke cjeline”, kaže Abazović.

Iako pitanje vlasništva smatra važnim, Saveljić, međutim, dodaje da to “nije i pitanje od krucijalnog značaja”.

Prema njegovim riječima, ko god da je vlasnik Solane, neće moći da traži odštetu od države Crne Gore. Dodatno, kako je rekao, ako Solana i nije u vlasništvu države, to ne bi trebalo da bude problem, jer je “vlasniku nametnut teret ograničenja prava korišćenja svojine”.

“Vjerujem da će zbog toga lako biti ohrabriti donatore. Ornitolozi širom svijeta slavili su proglašenje Solane parkom prirode i vjerujem da sve to može da se iskoristi da od Solane napravimo dobru priču, a u ostvarenju tog cilja mogu pomoći i partneri CZIP-a, organizacije poput ‘Euronatura’, ‘Bird Life’…”

Prvi korak koji bi trebalo preduzeti u daljem procesu zaštite, dodaje Saveljić, jeste da Opština Ulcinj formira preduzeće koje bi se bavilo Solanom.

Nada se da će budući upravljač imati bolji odnos prema tom prostoru od Nacionalnih parkova, koje optužuje da su “dosad sve radili pogrešno”.

I Abazović i on uvjereni su da Opština nema kapaciteta da se bavi Solanom.

“Opština i sama priznaje da nema, ali tamo rade ljudi koji su čitav život posvetili Solani i koji su radili u tom preduzeću, što znači da tamo ipak postoji znanje, samo neki upravljač treba da to znanje upotrijebi”, kaže Saveljić.

Abazović je malo oštriji…

“Opština Ulcinj nema kapacitete da upravlja tim prostorom, Vlada to odlično zna, ali i mi znamo što je njihov ‘mračni plan B’. Kako smo osujetili prvi plan, da tamo niknu stanovi za tržište, i u džepovima tajkuna završi 200 miliona eura, a Solana nestane, tako moramo naći rješenje i za ovaj drugi, koji ima za cilj da ukaže da je zaštita neodrživa, pa da se onda pokrene priča o segmentaciji”, poručuje Abazović i dodaje da će zaštitari, ipak, zahvaljujući međunarodnoj podršci i dobrim kontaktima, tražiti najbolje rješenje.

A rješenje je vratiti fabriku soli i radnike na posao, a Solanu pretvoriti u turistički raj za posmatranje ptica, biciklističke ture i uživanje u prirodi.

“Solana je svjetski aerodrum za ptice, najveći brend grada Ulcinja, ali i Crne Gore. Ona je jedinstvena i neponovljiva. Kao takva, dobrim menadžmentom može zaokupiti pažnju velikog broja posjetilaca koji žele da vide i osjete nesto drugo u odnosu na klasičan boravak na moru”, poručio je Abazović.

Da je Solana brend sama za sebe, smatra i Saveljić. Podsjeća da i Studija zaštite predviđa proizvodnju soli i da je to i najrentabilnije za taj prostor.

“Ulcinjska so bi morala biti brendirana, ona ne smije da se prosipa po putevima. Trebalo bi da se prodaje u avionima ‘Montenegro erlajnsa’ i fri šopovima, kao poklon iz Crne Gore, a ne da kao brend prodajemo pršut koji je od holandskih prasića. Ulcinjska so je izvorno crnogorski proizvod”.

Solanu zamišlja kao samoodrživo preduzeće i samoodrživ ekosistem.

“Kad eksploatišete šumu, to znači da će šuma biti uništena. U slučaju solana poput ove u Ulcinju, eksploatacija i zaštita idu ruku pod ruku. Osim proizvodnje soli na način neškodljiv životnoj sredini, ovdje ima jako puno mogućnosti za zdravstveni turizam, otvaranje dnevnog spa-centra”, kaže on i dodaje i da Studija zaštite jasno definiše da bi slični objekti mogli da postoje isključivo na oko sedam hektara prostora oko lokacije gdje je danas frabrika.

Solana je, zbog svoje izuzetne bioraznolikosti i vrijednog staništa ptica od značaja za EU, eksplicitno navedena u posljednjih pet godišnjih izvještaja o napretku Crne Gore i tražena je odlučna i hitna akcija za zaštitu tog lokaliteta.

Novinar Mustafa Canka podsjeća da je čak i u Izvještaju Evropske komisije iz maja navedeno da ‘odgovornost sada leži na Opštini Ulcinj da preduzme neophodne mjere kako bi se Solana proglasila za zaštićenu oblast’.

“Zahtjev EU je odlukom ulcinjskih vlasti konačno ispunjen, jer njima nije ništa drugo preostalo nego da odluku usvoje. Vruć krompir od ulcinjske soli, na koji se opekla, Vlada je prebacila Opštini Ulcinj. A ona je bila prinuđena da ga uzme u ruke jer EU godinama traži da lokalna zajednica, iako veoma ograničenih nadležnosti, bude uključena u čitav ovaj proces”, podsjeća Canka na dešavanja koja su prethodila nedavnoj odluci da se Solana konačno kako-tako zaštiti.

Podsjetio je i da je razvoj modernog Ulcinja počeo upravo izgradnjom Solane, 30-ih godina prošlog vijeka, i dodao da ona tek “pravim upravljanjem može i treba da bude biser Evrope”.

“Zato pravi i hvale vrijedan posao na revitalizaciji tog jedinstvenog lokaliteta tek treba da počne. Volio bih da smo dostojni i kadri tog pregnuća. Iz svetih knjiga se ljudima poručuje da ‘sve životinje koje po zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete, svjetovi su poput vas’. Ako želimo biti iskreni, kazaćemo da su ptice spasle Solanu. Sada je red da nakon razarajuće privatizacije i umirućeg stečaja, u svom najdubljem interesu, ljudi pomognu i pticama i sebi”, poručuje Canka.

A upravo je takav i slogan koji je pratio proces prije proglašenja Solane parkom prirode, njena zaštita znači dobrobiti za sve. Za so. Za ptice. Za ljude...

Durmitor, Skadarsko jezero i Tara pokazuju da zaštita na papiru često ne važi u praksi

Odluku da se područje Solane konačno stavi pod zaštitu i proglasi za park prirode, pozdravili su i iz MANS-a.

“Smatramo da je to bio jedino mogući ishod višegodišnje borbe domaćeg civilnog sektora, slobodnih medija i međunarodne zajednice sa očiglednom namjerom da se i ovaj dio crnogorske obale urbanizuje na najgori mogući način. Ipak, ova odluka nikako nije poziv na opuštanje jer smo toliko puta imali gorko iskustvo sa Vladinom percepcijom onoga što je zaštićeno i kako se treba odnositi prema tome”, kazao je “Vijestima” Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra te NVO.

Ilustrujući ponašanje države prema prirodnim dobrima, podsjetio je na nelegalnu gradnju u nacionalnim parkovima “Durmitor” i “Skadarsko jezero”, kao i planove koje je, podsjeća on, “zastupala sama Vlada da se te lokacije treba da urbanizuju i privedu namjeni uz punu valorizaciju potencijala”.

“U toku je i devastacija rijeke Tare i pored višemjesečnih upozorenja sa najviših adresa u Briselu da se mora prekinuti sa takvom praskom. Jednom riječju, proglašenje Solane za park prirode je početak nove borbe da se status zaštite zadrži i unaprijedi, a prethodno navedeni primjeri pokazuju da samo proglašenje ne znači automatski i zaštitu lokacije”, poručio je on.

Ipak, kako je dodao, proglašenje Solane za park prirode može da generiše potencijal za razvoj lokalne ekonomije.

“Što bi podrazumijevalo zaista pažljivu procjenu onoga što je moguće planirati na toj lokacije u skladu sa principima održivog razvoja. Brojni su primjeri u svijetu kako su parkovi prirode doprinijeli razvoju lokalne zajednice, a zajedničko svim tim inicijativama su bili posvećenost održivom razvoju i ono što je najvažnije - stroga vladavina prava”.

Hvala, Gudrun

Da Solana konačno dobije neki nivo zaštite, najviše se može zahvaliti velikoj diplomatskoj ofanzivi i naporima nekolicine pojedinaca, amabasadora i političara koji su se iskreno borili protiv “brutalne tranzicijske pljačke” - “jedne od najvećih koje Crna Gora pamti”, kaže Abazović.

A među borcima za Solanu u proteklim godinama, aktivisti i zaštitari prirode mogu najviše da zahvale bivšoj njemačkoj ambasadorki Gudrun Štajnaker, koja je prva među stranim diplomatama pitanje Solane podigla na evropski nivo.

“Da nje nije bilo, ne bismo danas svjedočili ni ovom stepenu zaštite Solane”, uvjereni su sagovornici “Vijesti”.

So iz Ulcinja sadrži minerale koje kupujemo u apotekama

Morska so iz Ulcinjske solane pravi se od najčistije vode Jadranskog mora i proizvodi se od sunca i vjetra. Sadrži 97 odsto natrijum hlorida, a ostalo su magnezijum, cink, brom… sve oni suplementi koje kupujemo u apotekama, podsjeća Darko Saveljić.

Ukazuje na činjenicu da je Slovenija brendirala so kao proizvod, iako je, “njihova so od nečiste vode Jadranskog mora, upola slabijeg kvaliteta”.

“Sada su i kranjska kobasica i svi proizvodi koji sadrže slovenačku so, dobili na cijeni”, kazao je on.

Smatra i da so iz Ulcinja ne bi trebalo da košta 20-30 centi po kilogramu.

“To je so koja je ljekovita. Crna Gora sada uvozi so iz Egipta, Kine, a so može da bude veoma opasna”.

U zaštićenom području i vlasnik mora da se ponaša zaštitarski

Saveljić pitanje vlasništva nad Solanom smatra važnim, ali ne i krucijalnim.

“To pitanje je i dalje otvoreno, ali iako važno, ono nije i od krucijalnog značaja, jer se vlasniku stavlja na teret ograničenje prava korišćenja svojine. Ko god da bude novi ili stari vlasnik Solane, moraće da se ponaša onako kako mu kaže upravljač, odnosno Opština Ulcinj. Jednostavno, to je situacija u kojoj imate sreću ili nesreću da se vaša šuma nalazi u zaštićenom području - takvom šumom ne možete da upravljate, jer postoji teret ograničenja”, kaže on. Dodaje i da, ko god da je vlasnik Solane, ne može da traži ni odštetu od države Crne Gore.

“Jer Zakon o zaštiti prirode kaže da se odšteta daje za ekonomske aktivnosti koje su stečene u trenutku zaštite. Kako na Solani već pet godina nema nikakvih ekonomskih aktivnosti, vlasnik bi morao da dokaže koliki je njegov gubitak uzrokovalo stavljanje prostora pod zaštitu. Pošto na Solani nije bilo ninakvog profita, ne postoji ni osnov da se traži nadoknada za gubitak”.


Vidi sve komentare