Rastoder: Odgovornih nema, a Evropa ćuti - Vijesti.me
25 GODINA ZLOČINA

Rastoder: Odgovornih nema, a Evropa ćuti

Iako je Crna Gora tokom rata pružila utočište izbjeglicama, prema riječima funkcionera SDP, istovremno sa ovom „stranom medalje“, postojala je, nažalost, i druga – tamna, odnosno "sramna strana"

godišnjica deportacije muslimana Herceg Novi
godišnjica deportacije muslimana Herceg Novi (Foto: Slavica Kosić)

Najtragičnije je što za očigledni zločin, sa generalno poznatim egzekutorima, prema crnogorskom pravosuđu, nema odgovornih, ocijenio je funkcioner Socijaldemokratske partije Rifat Rastoder, povodom godišnjice od deportacije izbjeglica.

On je kazao da i ovim, kao i bilo kojim povodom u vezi sa ulogom Crne Gore u posljednjoj jugoslovenskoj ratnoj drami, ne može a da ne konstatuje dvije „strane medalje“.

„Činjenica je da je Crna Gora, u tom periodu, bila stjecište izbjeglica sa svih ratom zahvaćenih područja, počev od Slovenije, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine (BiH), nešto manje iz Makedonije, zaključno sa možda i najmasovnijim izbjegličkim egzodusom sa Kosova. Za većinu je Crna Gora bila i, svojevrsni, spas“, kazao je Rastoder agenciji Mina.

Prema njegovim riječima, istovremno sa ovom „stranom medalje“, postojala je, nažalost, i druga – tamna, odnosno "sramna strana."

„Počev od diskriminatorskog odnosa, naročito prema pojedinim grupacijama izbjeglica iz BiH, preko pojedinačnih ubistava, do niza, naravno – protivpravnih, deportacija“, kazao je Rastioder.

Prva deportacija izbjeglica, kaže on, izvršena je decembra 1991. godine. „Tada je, uprkos činjenici da su željeli ostati u Crnoj Gori, na Kosovo deportovana prva grupa svojevremenih izbjeglica iz Albanije“.

Prema raspoloživim podacima, prva deportacija izbjeglica iz BiH izvršena je 15. maja 1992.godine.

„Na taj način što je omogućeno izvjesnom Mišu Stevanoviću, zvanom Šumar, iz Foče, da – uz asistenciju ondašnje crnogorske policije – hapsi i odvozi iz Crne Gore izbjeglice iz BiH. Tako je, ovoga dana, odveo Esa Čengića, Jasmina Hodžića, Muniba Hodžića, Esada Hodžića i Nedžiba Lojo iz Goražda, kao i Enesa Hadžimuhovića i Avda Kamerića iz Foče“, rekao je Rastoder.

Kako je naveo, istog dana su, iz kuće Svetozara Borozana iz Bara, odvedena četiri člana porodice Malika Meholića iz BiH, dok je 19.maja, u selu Kave-Bukovica iz sopstvene kuće, uhapšen a, potom, predat vojsci Republike Srpske, Mujo Korora, samo zbog toga što je imao i kuću i Čajniču.

„Konačno, 25. maja, ondašnjim srpskim policijskim i vojnim formacijama u BiH, predata je grupa od 35 izbjeglica. Dvadeset sedmog maja je deportovano njih 37, itd...“, kazao je Rastoder.

Najtragičnije od svega je, smatra on, to što za očigledni zločin, sa - generalno bar – poznatim egzekutorima, prema crnogorskom pravosuđu, nema odgovornih.

„Zbog svega, nemoguće je odćutati bar čuđenje, gdje su se, ovim povodima, zagubile nadležne evropske i međunarodne institucije“, upozorio je Rastoder.