Rezač sa Lima reže profit u Beogradu - Vijesti.me
RADNICI UPOZORAVAJU

Rezač sa Lima reže profit u Beogradu

Dio radnika beranske fabrike papira “Nova Beranka” optužio je vlasnika te kompanije, beogradskog biznismena crnogorskog porijekla Radoja Gomilanovića, da iznosi iz fabrike opremu.

berankaaa_1
berankaaa_1 (Foto: Foto: Tufik SOFTIĆ)

Oni su na zboru  u fabrici, zatražili da Gomilanović dođe i saopšti im kakve su mu namjere kada je sudbina te kompanije u pitanju.

„Ja imam saznanja da je iz fabrike 11. januara iznijet rezač papira. Navodno je ustupljen na korišćenje beranskom biznismenu u Beogradu. Mene zanima kako je prošao carinu i ko je za to dao dozvolu. Tražim od pravnog zastupnika iz sindikata da vidi ima li potrebe da o tome obavijesti tužioca“, rekao je radnik Vesko Premović.

Najveći dio radnika koji su prisustvovali zboru bio je iznenađen saznanjem da je rezač iznesen iz kruga kompanije, i podržao predlog da se Gomilanović pozove za desetak dana na novi zbor.

SDP još prije više mjeseci je podnio prijavu državnom tužiocu

Potpredsjednik beranske Opštine Radivoje Merdović (SDP) još prije više mjeseci je podnio prijavu državnom tužiocu u kojoj je izrazio sumnju „da je u ovoj firmi u toku postupak otuđenja dijela opreme, mašina i alata, sumnjivo proglašenih kao otpad, odnosno sekundarne sirovine“ i zatražio da se utvrdi da li u tome ima „nezakonite prodaje, zloupotrebe službenog položaja, falsifikovanja službenih isprava i zloupotreba u privatizaciji“.

„Ja ne znam da li je nešto po toj prijavi preduzeto, odnosno nemam nikakvu povratnu informaciju. Još jednom izražavam sumnju da se olako krčmi imovina koju su generacije stvarale. Pojedini privatnici i kupci fabrika u Beranama pokazali su se dobri samo kao nakupci sekundarnih sirovina“, kazao je Merdović za “Vijesti”.

Nekada najveća kompanija u ovom gradu, koja je zapošljavala dvije hiljade ljudi, prva je žrtva antibirokratske revolucije. Zatvorena je uprkos proračunima kanadskih stručnjaka da bi s manjim brojem uposlenih mogla optimalno da radi.

Tada je, uglavnom, i opljačkana od temelja do krova, i njen celulozni dio ugašen za sva vremena. Onda je Milo Đukanović pred izbore 1997. godine otvorio papirni blok i zaposlio oko 200 radnika.

Nije dugo radila. Sredinom 2004. uvedena je u klasični stečaj i ekspresno prodata. Imovina knjigovodstveno vrijedna 12 miliona eura, ustupljena je beogradskom preduzeću “Tigoimpeks” zvanično za 999.573 eura. Tu cijenu predložio je vlasnik “Tigoimpeksa”, Radoje Gomilanović.

Gomilanović, koji je i sam bio jedan od obezbijeđenih povjerilaca, do cijene je došao tako što je sabrao svoja i potraživanja ostalih obezbijeđenih povjerilaca, administrativne troškove stečaja i djelimično prioritetna potraživanja. Zatim je, kada mu je fabrika prodata, istog trenutka zatražio reprogram dugovanja od povjerilaca.

Reprogram je, prvo, dobio od Vlade Crne Gore, odnosno Ministarstva finansija, obavezujući se da će polovinu tog iznosa da uloži u investicije u cilju pokretanja proizvodnje, a pola da vrati, za šta do danas nema potvrde da je učinjeno.

Gomilanoviću je u susret izašla i kompanija Lovćen osiguranje, koja se odrekla duga od 56 hiljada eura. Kada se odbije suma od oko 250 hiljada eura, koju je od fabrike potraživao sam Gomilanović, dolazi se do odgovora na pitanje kako je preko žiro-računa kompanije u stečaju prošlo svega 200.000 do 300.000 eura, što je bilo u suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom, koji je u članu 2 predvidio da, ukoliko u roku od 45 dana kupac ne isplati iznos od 999.573 eura preko žiro-računa prodavca, „ugovor će se smatrati automatski raskinutim, sa posljedicama kao da nije ni zaključivan“.

Za šest i po godina fabrika papira u vlasništvu Radoja Gomilanovića proizvela je svega dvije hiljade tona papira, što bi značilo da je u kontinuitetu radila svega mjesec-dva.

Pred novogodišnje praznike uslijedila je odluka Privrednog suda u Bijelom Polju da poslije šest godina, na žalbu beogradskog preduzeća “Sineks”, poništi privatizaciju beranske fabrike papira. Sada se čeka odgovor Apelacionog suda.

U “Novoj Beranci”, kako je u privrednom registru prekrštena nakon privatizacije, i dalje se na platnom spisku vodi 136 radnika. Oni od Gomilanovića potražuju još plate za 2010. godinu i povezivanje radnog staža. Traže, prije svega, odgovor na pitanje šta namjerava da uradi s kompanijom?

Iz fabrike je 11. januara iznijet rezač papira. Navodno je ustupljen na korišćenje beranskom biznismenu u Beogradu. Zanima me kako je prošao carinu i ko je za to dao dozvolu, rekao je na zboru radnik Vesko Premović

Gomilanović: Izdao sam da ne kupi rđu

Beogradski biznismen Radoje Gomilanović je u telefonskom razgovoru rekao “Vijestima” da nije iz fabrike prodao ništa što ugrožava proces proizvodnje. On je potvrdio da je rezač iznesen, ali tvrdi da je „samo ustupljen na revers“.

„Rezač je, uostalom, bitan u procesu proizvodnje ofset papira, ali ne i nekih drugih vrsta na koje računamo. Što se drugih prodatih djelova imovine tiče, smatram da ništa što nije u procesu proizvodnje ne treba da ’kupi’ koroziju“, kazao je Gomilanović.

On je dodao da nije odustao od pokretanja proizvodnje, “čekajući da prođu vremena krize”. „Čekanje najviše pogađa mene, jer u međuvremenu moram da namirujem radnike koji ne rade“, rekao je Gomilanović.

Komentarišući prijavu potpredsjednika Opštine, on se zapitao kakvog osnova ima za to „kada je to privatna imovina, jedan kroz jedan“. Na pitanje da li je upoznat da je Privredni sud poništio privatizaciju, Gomilanović je rekao da očekuje da će Apelacioni sud tu odluku poništiti.

Novi zbor radnika 3. februara

Radinci su odlučili da se ponovo okupe 3. februara i na skup pozovu poslodavca, a tada će tražiti isplatu dvanaest zaostalih plata iz 2010. godine, doprinose i staž. Predsjednik sindikata “Nove Beranke”, Nebojša Babović, rekao je da je “sindikalna organizacija te fabrike uložila napore kako bi bio ostvaren minimum obaveza od prestanka rada fabrike do danas”.

“U periodu dok je tekla proizvodnja primali smo redovno lične dohotke i topli obrok. Međutim, od kada je rukovodstvo kompanije nemoćno da obezbijedi nastavak proizvodnje i dalji angažman radnika, zaposleni su ostali u radnom odnosu, bez angažovanja. Poslodavac je tri godine pokušavao da iznađe mogućnost kontinuirane proizvodnje, ali to nije uspio, što je uslovilo i izostanak isplate zarada.

Kako je ostao u obavezi da isplati 40 ličnih dohodaka, na osnovu dogovora o vansudskom poravnanju od 20. 03. 2010. godine, uspio je do sada da isplati 28 zaostalih zarada, zaključno sa 31. septembrom 2009. godine i doprinose zaključno sa 2008. godinom. Prema vansudskom poravnanju, ostali su neisplaćeni doprinosi i porezi po osnovu Zakona o radu, kao i 12 neto zarada koje trenutno potražujemo”, rekao je Babović.

Gomilanović je prošle godine, po osnovu raspisanog tendera i odabira najpovoljnijeg ponuđača, prodao dio pokretne imovine preduzeća i od tog novca izmirio radnicima dio dugovanja i doprinosa. Kako je tada rečeno iz “Nove Beranke”, prodata je pokretna imovina koja nije neophodna za eventualno pokretanje proizvodnje u toj fabrici.