Rijeke koristimo kao kanale za otpad - Vijesti.me
EKOLOŠKA INSPEKCIJA ISPITUJE DA LI JE U MORAČI ZAVRŠILA KAUSTIČNA (ŽIVA) SODA IZ KAP-A

Rijeke koristimo kao kanale za otpad

“Rijeke koje gravitiraju Podgorici ne služe za boravak i odmor u prirodnom okruženju nego kao vodeni kanal za bacanje svega nepotrebnog, a to najbolje govori o civilizacijskom stupnju i razvoju svijesti u društvu”, kaže Nataša Kovačević

Bazen crvenog mulja pored KAP-a
Bazen crvenog mulja pored KAP-a (Foto: Luka Zeković)

Ekološka inspekcija ispituje da li je u Morači završila kaustična (živa) soda iz Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), a inspekcijskim nadzorom obavljenim 25. februara utvrđeno je da se izvjesna količina lužine ulila u kanal otpadnih voda te firme. Iz Uprave za inspekcijske poslove očekuju rezultate analiza vode iz kanala za otpadne vode, te mjerenja pH vrijednosti voda sa pet pozicija.

Izvršna direktorica Grin houma Nataša Kovačević kaže da u svijetu zatvaraju fabrike aluminijuma u mnogo boljem tehnološkom stanju od KAP, koji dodatno nije pribavio integrisanu dozvolu za kontrolu i sprečavanje zagađivanja.

“Riječ je o najnazadnijim i dotrajalim postrojenjima koja se koriste u procesu proizvodnje aluminijuma i ako ekološka inspekcija ne uvede zabranu vršenja djelatnosti do pribavljanja integrisanih dozvola, osavremenjivanja proizvodnje i sanacije zemljišta, vazduha i voda, možemo očekivati ubrzo još ovakvih havarija, vjerovatno sa još pogubnijim posljedicama”, kaže Kovačević.

Ona kaže da nije prvi put da se iz zastarjelih i nedovoljno obezbijeđenih proizvodnih pogona KAP izlivaju visokoopasne materije za zdravlje i okolinu čovjeka.

“Podsjetimo na havarije iz 2009. godine kada su u Moraču ispuštene dvije tone kaustične sode u nekoliko serija oko čega je vođen i sudski postupak bez adekvatnog ishoda. Izlivanje sode i lužina iz proizvodnje u uslovima niskog vodostaja izaziva pomor ribe, odumiranje biljnog i životinjskog svijeta, i dok je usljed klimatskih prilika proljećni vodostaj Morače na niskom nivou, dotle ne postoji valjana procjena šteta koju zagađivač treba da sanira. Kontinuiranim havarijama koje se dešavaju u KAP se mora stati na kraj”, kaže Kovačević.

Ona ukazuje i da su među glavnim izvorima zagađenja rijeka u Zetskoj ravnici komunalne otpadne vode, uglavnom opterećene organskim materijalom, sa teritorije Podgorice i Danilovgrada koje se ulivaju u Moraču i Zetu.

“Najveću količinu industrijskih otpadnih voda izbacuje KAP u rijeku Moraču, kroz proizvodnju koja iza sebe ostavlja čvrsti otpad, otpadne vode i crveni mulj, dok je jedan ozbiljan broj manjih i loše kontrolisanih farmi-zagađivača prisutan duž rijeke Zete. Dodatno je evidentan problem divljih deponija i odlagališta smeća na kojima se odlaže građevinski otpad, čvrsti komunalni otpad, kabasti otpad, šut, materijal od plastike, otpadne gume i slično. Ova odlagališta se vrlo često nalaze na obali ili u samom riječnom koritu nanoseći ogromne količine plastičnog i drugog otpada u Skadarsko jezero, čije stanje u niskom vodostaju kada isplivaju tone plastike na obalnoj vegetaciji, stijenama i površini vode, čini da se zgražavamo i stidimo kao građani. Slično je stanje i sa samim rijekama, ako posjetite Ribnicu na kojoj je Podgorica podignuta ili kanjon Cijevne kao spomenik prirode - u svakom momentu naći ćete nebrojeno mnogo plastičnih kesa i njihovih ostataka. Rijeke koje gravitiraju Podgorici ne služe za boravak i odmor u prirodnom okruženju nego kao vodeni kanal za bacanje svega nepotrebnog, a to najbolje govori o civilizacijskom stupnju i razvoju svijesti u društvu”, kaže Kovačević.

Nataša KovačevićNataša Kovačević

Ona ukazuje i na problem da se u Podgorici u zimskim mjesecima, kada vremenski uslovi visokog pritiska usporavaju cirkulaciju vazduha, zagađujuće čestice zadržavaju duže u atmosferi i dolazi do prekoračenja vrijednosti PM 10 čestica.

“Glavni uzroci aerozagađenja su industrija, saobraćaj, domaćinstva.

U decembru prošle godine vazduh u glavnom gradu je bio van dozvoljenih koncentracija čak 18 dana. Tih osamnaest dana izmjerene koncentracije PM10 čestica tokom decembra su bile iznad dozvoljenih 50 mikrograma po metru kubnom. Najveća odstupanja od graničnih vrijednosti zabilježena su posljednja četiri dana prošle godine zbog nedovoljne količine padavina i odsustva vjetra.

PM10 su među najopasnijim polutantima u vazduhu, one prilikom udisanja napadaju ljudski respiratorni sistem, utiču na njegovu otpornost i deponuju se u najdubljim djelovima pluća.

Povećanje kontrole vazduha ispuštenog iz postrojenja raznih industrija, i potencijalno uvođenje penala za sve koji prekorače zakonske limite.

Morača, BotunMali koncesionari šljunka na Morači u Botunu

Jedan od koraka bi bio poboljšanje gradskog prevoza što bi za posljedicu trebalo da ima povećanje broja korisnika i smanjenje broja automobila. Trebalo bi i izgraditi postrojenja čija će uloga biti prečišćavanje vazduha npr. uklanjanje određenih komponenti, to bi moglo biti postrojenje za odsumporavanje vazduha”, kaže Kovačević.

Kovačević ukazuje i da društvo nema objedinjeni registar glavnih zagađivača u zetskoj dolini.

Mještanin Botuna prijavio incident

Ekološka inspekcija izašla je na lice mjesta po pozivu mještanina sela Botun, koji je prijavio izlivanje sode u kanal otpadnih voda. Direktor Glinice obavijestio je ekološkog inspektora da je u trenutku rezanja horizontalne cijevi dužine oko 20 metara istekla izvjesna količina lužine iz cijevi i ulila se u slivnik atmosferske kanalizacije, pa onda dalje u kanal otpadnih voda KAP-a. Nakon toga je voda u kanalu otpadnih voda pobijelila, a pehametar na kanalu je pokazivao pH 9,4. Po izjavi direktora Glinice radilo se o manjoj količini lužine, a zamućenje na kanalu nije dugo trajalo. Ekološki inspektor je obišao lokaciju na kojoj se vrši rezanje opreme – pogon uparavanja fabrike Glinice, koja ne radi od 2009. godine, i na jednom mjestu pronašao tragove curenja lužine iz cjevovoda i naložio da se sanira taj prostor.

Spriječiti dalju eksploataciju pijeska

Kada je riječ o ugroženosti Morače, prvobitno zbog neadekvatnog kolektora, nekontrolisane eksploatacije pijeska, Kovačevićeva kaže da je riječ o višedecenijskim pritiscima i kompletnoj nebrizi za očuvanje prirodnog stanja Morače, koje je sve ozbiljnije, sa degradacijama koje su odavno vidljive golim okom.

“Eksploatacija pijeska u donjem toku Morače je kompletno promijenila izgled i korito rijeke i ona se mora hitno obustaviti. Argumentacija o nanosu sedimenata i potrebnom vađenju za dobrobit rijeke je toliko smiješna i vrijeđa inteligenciju građana.

Insitucije moraju da pokažu mnogo jaču volju za intenzivnije sprovođenja zakona o vodama i skupa mjera za zaštitu voda od zagađenja i poboljšanja hidrološkog i ekološkog statusa rijeka. Preduslov za prve korake u poboljšanju stanja rijeka je bolja organizacija kontrole kvaliteta voda, učestalija mjerenja i kontinuirani monitoring. Jedna od najboljih mogućnosti je izrada i implementacija akcionog plana za poboljšanje ekološkog statusa svake pojedinačne rijeke”, kaže Kovačević.