Rijeke Nikšića uništene

NVO „Geografija za sve” uradila analizu faktora koji utiču na zagađenje vodenih tokova na prostoru Nikšićkog polja
7509 pregleda 12 komentar(a)
Deponije najveći problem, Foto: Privatna arhiva
Deponije najveći problem, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 24.07.2019. 10:54h

Ako nastavimo da zanemarujemo rijeke u Nikšićkom polju, životna sredina bi mogla biti brzo uništena, a sve to će imati za posljedicu narušavanje zdravlja ljudi.

To je za “Vijesti” rekao geograf Ivan Mijanović, jedan od osnivača NVO „Geografija za sve“, koja je uradila analizu faktora koji utiču na zagađenje rijeka na prostoru Nikšićkog polja.

“Nismo sigurni da već i danas nema posljedica po zdravlje ljudi, jer već decenijama stanje u kojem se nalaze vodeni tokovi ostaje isto i ništa se ne radi da se ono promijeni”, ističe Mijanović.

Razlog za analizu je, navodi on, to što nadležne službe kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, ne posjeduju katastar zagađivača, te što se na prostoru Crne Gore ne radi dovoljan broj uzorkovanja kvaliteta vode u riječnim tokovima.

“Tako da se ne može sagledati stvarna slika u kakvom se stanju nalaze rijeke u našoj zemlji, kada je reč o njihovom nivou zagađenja“, precizira Mijanović.

Istraživanje je sprovedeno od aprila do jula i obuhvatilo je vodene tokove Vidrovana, Sušice, Rastovca, Zete, Bistrice, Gračanice, Mrkošnice, Trebješka i Studenačka vrela.

“Terenskim istraživanjem ustanovili smo 188 faktora koji utiču na zagađenje vode, a najviše ih je koji utiču na rijeke Bistricu, 59, Zetu, 40, i Gračanicu, 28. Što se tiče ukupnog broja faktora koji se nalaze na rijeci Gračanici, taj broj treba uzeti uslovno jer je srednji i donji tok ove rijeke toliko devastiran prekomjernom eksploatacijom šljunka i ogromnim prostorom koji je pokriven različitim vrstama otpada”, kazao je Mijanović.

Istraživanje je pokazalo da najdominantniji faktori koji utiču na zagađenje Zete su divlje deponije, komunalne vode i objekti za uzgoj stoke. Mijanović je podsjetio da rijeka Zeta, ali i Bistrica i Gračanica, protiču kroz prigradska naselja koja nijesu priključena na komunalnu infrastrukturu tako da se „najveći dio tih voda direktno emituje u pomenuti riječni tok, bez ikakvog tretmana“.

“Za Zetu treba istaći i činjenicu da se komunalne vode nakon tretmana u kolektoru za prečišćavanje otpadnih voda direktno izlučuju u kanal rijeke tako da dolazi često do zamućivanja vode. Istraživanjem smo ustanovili da se često dešava da se komunalna voda, bez ikakvog tretmana, često ispušta u kanal, što ima velikog uticaj na zagađenje”, kazao je Mijanović.

Slična je, kako je kazao, situacija i sa Bistricom i Gračanicom, samo što, kada je ta rijeka u pitanju, treba dodati i da veliki uticaj na zagađenje imaju i emisije industrijskih otpadnih voda, prije svega Tosčelika i Pivare, kao i negativan antropogeni faktor.

“Pivara posjeduje određene prečišćivače otpadnih voda, ali osim te informacije, šira javnost nije upoznata o kojem tretmanu otpadnih voda i o kojim vodama je riječ.

Gračanica je toliko devastirana antropogenim faktorima da možemo reći da je ovo periodični tok jer najvećim dijelom godine njeno korito je suvo, a samo tokom visokih padavina u toku ima vode. Među faktorima koji dominatno utiču na zagađenje vode rijeke Gračanice najveći uticaj imaju deponija sekundarnog otpada Tosčelika u mjestu Konjev do, eksplotacija šljunka i pretovarna rampa Uniprom Metali”, istakao je Mijanović.

Podsjetio je da je Vlada donijela moratorijum na eksplotaciju šljunka iz riječnih tokova, ali da se on i dalje eksploatiše na prostoru Gračanice, pa je korito rijeke toliko devastirano da ga nikakvim mjerama i tehničkim zahvatima nije moguće vratiti u prvobitno stanje.

GIS analiza prikupljenih podataka pokazala je da su rijeke koje se nalaze u ruralnim predjelima manje zagađene od onih koje protiču kroz urbani dio, kao i da je broj faktora koji utiču na zagađenje sve veći idući od izvorišta ka ušću rijeka, izuzev rijeke Rastovac, gdje je situacija obrnuta.

Pomenuto istraživanje je, prema riječima Mijanovića, značajno iz više aspekata.

“U slučaju zagađenja vode u Nikšićkom polju negativne posljedice imaju u manjoj ili većoj mjeri efekat na čitav prostor sliva Skadarskog jezera, ali i duž Jadranskog mora. Napravili smo presjek i nulto stanje u kojem se nalaze vodeni tokovi na ovom prostoru, tako da u narednom periodu možemo pratiti da li se stanje promijenilo, a ako uspijemo da u saradnji sa prijateljima naše organizacije obezbijedimo sredstva za kupovinu potrebnih instrumenata za analizu vode, bićemo u mogućnosti da tačno odredimo vrste polutanata koje se nalaze u vodi i da li oni tokom posmatranog perioda premašuju dozvoljene parametre”.

Nakon eksplozije u skladištu, nijesu urađena istraživanja

Mijanović je podsjetio da nakon eksplozije skladišta eksploziva u mjestu Vir, koje se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Zete, nijesu vršena nikakva istraživanja u vezi s pitanjem efekta te eksplozije na zagađenje vode, vazduha, zemljišta, biosfere i zdravlje ljudi. Takođe nijesu vršena nikakva istraživanja u vezi s efektima koji imaju ocjedne vode sa regionalne deponije Mislov do, koja se nalazi na prostoru Budoša.

“To je veoma bitno jer je Budoš izgrađen od sedimentnih stijena koje su slabo otporne na površinsko i podzemno hemijsko rastvaranje vode. Ova činjenica nam govori da se atmosferske vode koje se izluče na ovaj prostor, zasićene različitim polutantima, ocjeđuju u podzemlje i na taj način, najverovatnije dolazi do zagađenja podzemnih voda. Istakli bismo još jednu stavku o kojoj se odavno ne govori u našoj javnosti, a to je da su na prostoru današnjeg Tosčelika, tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka, zakopane velike količine katrana, o čijem efektu na rijeke Bistricu, Gračanicu i Zetu, zadnji put je pisano i istraživao Dragoljub D. Rondović devedesetih godina prošlog vijeka. Koliki je štetni efekat katrana na podzemne i nadzemne tokove danas, mi nemamo nikakav uvid”, naveo je on.

Bonus video: