Najniža školarina na Univerzitetu Crne Gore iznosi 500 eura za jednu školsku godinu, što je suma koja je samo malo niža od prosječne plate u državi.
Iako taj iznos za prosječne studente i njihove roditelje nije mali, on je i dalje najjeftinija varijanta studiranja. Školarina na godišnjem nivou na Univerzitetu Mediteran košta i do 1500 eura. Olakšavajuća je mogućnost, međutim, ta što se iznos može platiti u dvije mjesečne ili u deset jednakih rata, dok se kod gotovinskog plaćanja odobrava popust u iznosu od 20 odsto.
I dok su cijene studiranja na domaćim univerzitetima paprene za crnogorski standard, cijena studiranja u Rimu na godišnjem nivou iznosi 500 eura po semestru
Beograd papreno skup
Za razliku od crnogorskih, školarine na državnim fakultetima u Beogradu iznose od 1500 do čak 3000 eura za godinu. Tamošnji privatni fakulteti su nešto skuplji i iznose do 3600 eura i u tu cijenu nijesu uračunati dodatni troškovi stanovanja.
I dok su cijene studiranja na domaćim univerzitetima paprene za crnogorski standard, cijena studiranja u Rimu na godišnjem nivou iznosi 500 eura po semestru. Ali, plaćanjem školarine na nekom od prestižnih domaćih ili stranih fakulteta ne prestaju i sve obaveze studenata, a samim tim i njihovih roditelja, jer cijena studiranja za sobom povlači i troškove smještaja, ishrane, plaćanje režija.
Budžet opterećuje i literatura
Budžet roditelja, čija se djeca odluče na studije u nekoj od zemalja Evropske unije dodatno opterećuju i troškovi prilično skupe literature, koja se ne smije fotokopirati, jer se moraju kupovati originali, po cijeni od 15 do 50 eura. Za udoban smještaj potrebno je izdvojiti 1.000 eura, a ukoliko se na sve to dodaju i troškovi avionskog prevoza, roditeljima zaista nije lako. Tako cijena povratne avionske karte na relaciji Podgorica-Rim iznosi 250 eura.
Borka Terzić, koja je na studije u glavni grad došla sa Žabljaka, ističe kako za osnovne mjesečne potrebe mora izdvojiti najmanje od 250 do 300 eura, dok samo kopije literature za jednu studentsku godinu koštaju i do 150 eura. Međutim, kako ističe, olakšavajuća okolnost je što stan dijeli sa dvije cimerke.
Njen kolega, Plavljanin Bejto Šahmanović, živi u svom stanu u Podgorici, što mu je, kako navodi, olakšavajuća okolnost, jer ne bi imao sredstava za plaćanje ionako skupih kirija u Podgorici. Iako živi u svom stanu, za mjesečne troškove neophodno mu je najmanje 300 eura.
Istčući da je crnogorski državljanin i da ne plaća školarinu na Medicinskom fakultetu, Bjelopoljka Đula Erović kazala je “Vijestima” da ne prima stipendiju, jer smatra da bi trebalo da je primaju oni kojima je, sa finansijske strane, neophodnija.
"Moram se sama starati o obrocima, nabavci namirnica i plaćanju računa, iako me roditelji i dalje finansiraju. No, sve mi to ne bi teško palo da me, kada se vratim sa fakulteta, ne čeka prazan stan, bez ijedne drage osobe i tople riječi dobrodošlice" jada se Đula.
Nije fer što studenti sa privatnih fakulteta nemaju pravo na dom
Student Univerziteta Mediteran Mladen Jovanović nezadovoljan je što literatura nije uračunata u cijenu školarine, a nezgodno je, kaže, i to što studenti sa privatnih fakulteta nemaju pravo na dom i menzu.
"Prinuđeni smo da plaćamo privatni smještaj, koji nije uopšte povoljan" kazao je Jovanović, napominjući kako mu vrlo malo novca ostaje za izlazak. Nije lako, kaže, jer jedva 'potkrpi' i troškove koje je u obavezi da plati, dok su u malo povoljnijoj situaciji oni koji primaju studentski kredit.
Prinuđeni smo da plaćamo privatni smještaj, koji nije uopšte povoljan" kazao je Jovanović, napominjući kako mu vrlo malo novca ostaje za izlazak
"Jednosoban stan iznajmljujem za 300 eura, a udaljen je na oko 25 minuta hoda od centra grada. Sreća je što sam pronašla cimerku, pa dijelimo troškove stanovanja", kaže studentkinja arhitekture Milena Miljanić, navodeći da joj dodatni trošak predstavlja i povratna vozna karta koja iznosi oko 42 eura.
Tri plate za godinu
Ukoliko se u obzir uzmu svi neophodni troškovi za plaćanje školarine, bilo da je riječ o univerzitetima u zemlji ili u inostranstvu, najteže je, ipak, roditeljima, jer su želje jedno, a mogućnosti nešto sasvim drugo.
"Moja kćerka studira engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i svaki dan putuje. Plaća kartu koja sa studentskim popustom iznosi 1,5 eura u jednom pravcu, što nije mali iznos. Školarina iznosi 500 eura, a da ne govorim o dodatnim troškovima za knjige i kopirnicu. Nekada se dešava da joj moram platiti i privatni čas i to je odmah još 10 eura više", kazala je “Vijestima” Svetlana Lakić.
Žaleći se na izuzetno visoke cijene rječnika, ona je kazala kako najjeftiniji košta 20 eura. Dodatna literatura joj, kako kaže, predstavlja i dodatnu glavobolju.
"U principu, moramo izdvojiti 1.500 eura godišnje. Jedina olakšavajuća okolnost je što se školarina može platiti u dvije rate. Za nedjeljni džeparac možemo joj izdvojiti najviše 20 eura. Teško je, iako radimo i suprug i ja", kaže Svetlana.
Bonus video:
