Rok livade nasred Zete: zbog rock&roll-a ili turskog zemana?

Mještani tvrde da naselje nije dobilo ime po rokenrolu, već ga nosi od turskog zemana.
197 pregleda 0 komentar(a)
rok livade, Foto: Vladimir Otašević
rok livade, Foto: Vladimir Otašević
Ažurirano: 04.04.2011. 09:01h

Naselje Rok livade koje se nalazi na prostoru između stadiona Trešnjice u Golubovcima i aerodroma, prvo je u svojim saopštenjima zvanično priznala Elektrodistribucija kad je najavila da će njegovi mještani biti bez struje nekoliko sati zbog remonta dalekovoda.

Mještani Rok livada se žale da im struja nestane kad god zagrmi. Kažu navikli su na zvuk uzlijetanja i slijetanje aviona na obližnjem aerodromu. Mještani tvrde da naselje nije dobilo ime po rokenrolu, već ga nosi od turskog zemana.

Stočarstvo u Rok livadama polako izumire, kažu mještani, kojima je jedini izvor prihoda poljoprivreda. Mještanin Dobrislav-Zeko Vučković tvrdi da na Rok livadama prije 50 godina nije bilo kuća, a da se ograđena imanja nalaze na mjestu nekadašnjih pašnjaka.

"Ranije je bilo ovaca po livadama, ljudi su imali mlijeka i ono se moglo dobro prodati. Sada ga niko ne otkupljuje, tako da sve manje ljudi želi da drži stoku. Ljudi su se ugospodili, sela zamiru i sve je manje đaka. U naselju nemamo prodavnice, već čija domaćica ne peče hleb po njega mora u trgovinu do Golubovaca.

Iz sela đake u školu u Golubovce vozi kombi", rekao je Vučković i dodao da dok nije bilo kuća na Rok livadama mještani Golubovaca su livade zvali “prdopoljana”, aludirajući na to što nije bilo vode za navodnjavanje.

Balijače, Karabež, Gostilj, Šijaci, Rutoše...

Dobrislav ističe da ima dosta naselja u Zeti koja imaju nesvakidašnja imena i da postoje legende koje se prenose sa koljena na koljeno.

"Na primjer Golubovci su po legendi dobili ime jer su nekada postojale pećine u kojima su bili nastanjeni golubovi. Ima takođe mjesta kao što su selo Balije ili Balijače, Karabež, Gostilj, Šijaci, Rutoše i druga naselja", kazao je Vučković.

"U naselju sad ima preko 150 kuća od kojih su većinu pravili Golubovčani, ali i pridošlice iz raznih krajeva Crne Gore i Albanije"

On je naglasio da je najstarija crkva u zeti Nikolj crkva, koja je bila u sastavu Zetske episkopije čije je sjedište bilo u Vranjini. Ni najstariji mještani Rok livada ne znaju kako je mjesto dobilo ime, samo kažu da datira iz vremena dok su Turci vladali.

Jelena Vučinić, koja ima oko 90 godina, najstarija je mještanka naselja, kaže njen komšija Draško Anđušić.

"Vučinićka je najstarija mještanka Rok livada, a ni ona ne pamti kako je naselje dobilo ime. Niko ne bi rekao da ima 89 godina jer je prilično vitalna i mogla bi da pješači po nekoliko kilometara dnevno" naveo je Anđušić, ističući da je Jelena veoma inteligentna i da bi da upiše fakultet lako mogla diplomirati.

U naselju sad ima preko 150 kuća od kojih su većinu pravili Golubovčani, ali i pridošlice iz raznih krajeva Crne Gore i Albanije.

"Pored ljudi iz zetskih krajeva došlo je dosta njih sa sjevera Crne Gore, ima i Albanaca. Lokva Stanislavačka i ova polja su za vrijeme NATO bombardovanja bila puna kasetnih bombi. Nekada se zemlja jeftino davala. Bilo je slučajeva da neko proda tri rala za konja", istakao je Anđušić.

Sa mobilnim u lov na krapa

Za mještane naselja oko Skadarskog jezera jedan od izvora prihoda bila je prodaja ribe, sve do početka lovnog zabrana. Draško Anđušić kaže da su neki mještani Rok livada ranije redovno išli u lov, a od kad je zabran stupio na snagu svega par puta su pojedini rizikovali i lovili na jezeru.

"Kako je mrkli mrak čuo sam da ponesu mobilne telefone sa sobom koje koriste za osvjetljenje"

"Balakpazar je u vrijeme Turaka bio mjesto gdje se prodavala riba i stoka, to je bila pijaca. Sada je to mjesto duboko pod vodom, jer je Skadarsko jezero koje je za vrijeme Krstaških ratova bilo baruština, u 19. vijeku nakon poplava naraslo, tako da se sad samo prenosi sa koljena na koljeno šta je nekad postojalo na tom mjestu.

Mještani donjih sela, koja se nalaze uz Skadarsko jezero, ranije su živjeli od lova ribe, a sada ne znam kako se snalaze. Znam da iako važi zabran na Skadarskom se pomalo lovi riba. U kasne sate neki mještani idu po ribu, kad je zafali za hranu, jer se više ne lovi za prodaju.

Kako je mrkli mrak čuo sam da ponesu mobilne telefone sa sobom koje koriste za osvjetljenje", rekao je Anđušić.

Najplodnija zemlja u Berislavcima

Pored poljoprivrede kao glavnog zanimanja mještana u Zeti, Dobrislav Vučković kaže da je i šverc cvjetao prije desetak godina.

"Bio je jedan čovjek iz Berislavaca koji je otišao do Istanbula za boljim životom, kad ga je neko tamo pitao zašto je otišao iz tog kraja kad je mogao dobro živjeti, on je rekao da je pobjegao od vjetra, zbog kojeg ni cigaru nije mogao pripaliti"

"Od poljoprivrede se može živjeti ako je godina berićetna, sve što rodi to se i proda. Prije deset godina je bilo i stočarstva ali i šverca, koji je cvjetao na granici sa Albanijom. Sad već koliko znam toga nema, narod je valjda pošteniji", naveo je Vučković.

Dobrislav kaže da se najbolja rakija u Zeti može naći u drevnom naselju Rake, za koje su mještani pravili stihove.

"Iz Rutoša piće pitko, Balijače biće (sve boli kad se čovjek napije), a nema Raka do carskih vrata", recitovao je Vučković i dodao da je najbolja zemlja za sadnju u Berislavcima.

"Bio je jedan čovjek iz Berislavaca koji je otišao do Istanbula za boljim životom, kad ga je neko tamo pitao zašto je otišao iz tog kraja kad je mogao dobro živjeti, on je rekao da je pobjegao od vjetra, zbog kojeg ni cigaru nije mogao pripaliti", kazao je Vučković.

Bonus video: