Saradnja pravosudnih organa Crne Gore i država regiona u procesuiranju ratnih zločina i zaštiti svjedoka je dobra, ali se mora raditi na njenom unaprjeđivanju, ocijenjeno je na regionalnom okruglom stolu.
U Podgorici se i danas održava Regionalni okrugli sto „Suzbijanje nekažnjivosti za ratne zločine“, koji organizuju Akcija za ljudska prava i Vrhovno državno tužilaštvo.
Sudija Vrhovnog suda Hrvatske, Marin Mrčela, ukazao je na rezultate brojnih istraživanja koja su pokazala da su svjedoci najčešći i najnepouzdaniji dokaz.
On je rekao da su oni najčešće nevoljni, sumnjičavi i neprijateljski nastrojeni pogotovo kada u sudu u Srbiji ili Crnoj Gori morate ispitati hrvatske svjedoke. „To zahtjeva posebnu pripremu i sudija i svjedoka“.
Kako je naveo, problem je pronalaženje i procjena potrebe zaštite svjedoka.
„Jedinica za zaštitu svjedoka, koja postoji i u Crnoj Gori, je nama pružila veliku pomoć u rješavanju tog problema“, kazao je Mrčela.
On smatra da bez pomoći nevladinih organizacija, kojima, kako je rekao, svjedoci vjeruju više nego policiji, nema djelotvornog suđenja u ratnim zločinima.
Prema njegovim riječima, međunarodna saradnja se nekada bolje uspostavlja ako između država ne postoje ugovori o saradnji.
„Veoma su značajne ambasade i treba ih koristiti ambasade, jer bez njihove pomoći ne bi bilo uspješne saradnje“, dodao je Mrčela.
On je rekao da smještaj i redovnih i „ugroženih“ svjedoka do dolaska na sud bitan, kao i uloga Odjeljenja za podršku svjedocima, koje postoji u svim državama regiona.
„Svjedok ne treba da misli da nakon završetka rasprave o njemu više niko ne vodi računa. Osigurava im se izlazak iz suda, kao i zaštita izvan njega“, objasnio je Mrčela.
On je kazao da svaka država regiona, osim Crne Gore, ima unakrsno ispitivanje sa sugestivnim pitanjima, u kojem je važno uspostaviti odnos ispitivača i svjedoka.
Kako je rekao, postoji problem sa anonimnim svjedocima. „Svaki okrivljeni, pa i onaj optužen za ratne zločine mora imati neka prava, pa i za njega važi pretpostavka nevinosti“.
Dodao je da u Hrvatskoj važe drugi standardi koji se vežu za praksu Evropskog suda za ljudska prava.
„Dvije stvari su važne. Evropski sud ne voli kada se presude temelje na anonimnim svjedocima i konfrontacijsko pravo okrivljenog, kojeg u Ustavu Crne Gore nema“, kazao je Mrčela.
Zamjenica Glavnog državnog tužioca Hrvatske, Jasmina Dolmagić, ukazala je da je hrvatsko Tužilaštvo 2006. godine potpisalo sporazum o razmjeni dokaza sa Vrhovnim državnim tužilaštvom Crne Gore i Tužilaštvom za ratne zločine Srbije, a sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine (BiH) 2013.
„Ako počinilac ima prebivalište u jednoj državi, a dokazi su u drugoj, oni se dostavljaju državi u kojoj ima prebivalište“, objasnila je Dolmagić.
Ona je kazala da tužitelji trebaju prepoznati šta je u svakom predmetu korisnije, svrsishodnije i da li treba da se radi po sporazumu ili po međunarodnoj pravnoj pomoći (MPP).
„Mislim da mi, kad razmatramo kako jedni drugima dostavljati predmet zavisno od njegove faze i stanja, moramo procijeniti da li ga treba ustupiti po MPP ili sporazumu. To zavisi od kvaliteta dokaza“, zaključila je Dolmagić.
Zamjenik Tužioca za ratne zločine Srbije, Bruno Vekarić, kazao je da slučaj Štrpci pokazatelj da je saradnja sa Crnom Gorom i BiH dobra.
Kako je naveo, protokoli o ustupanju dokazima su postali prečica za komunikaciju.
„Došli smo do te vrste povjerenja da jedni drugima dajemo informacije u tolerantoj mjeri, a to se kasnije isprati papirom koji zadovoljava formu“, kazao je Vekarić.
On je rekao da su u ovoj godini sa Hrvatskom razmijenjena 173 predmeta, BiH 57, a Crnom Gorom 14.
Zamjenica Glavnog tužioca Tužilaštva BiH, Gordana Tadić, kazala je da među tužilaštvima regiona postoji povjerenje.
„Saradnja sa Crnom Gorom je dobra, ali ima još posla, jer postoje predmeti koji bi mogli biti ustupljeni“, ocijenila je Tadić.
Specijalni tužilac Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, Lidija Vukčević, rekla je da su svi zaključeni sporazumi sa tužilaštvima u okruženju dali velike rezultate.
„Kada je u pitanju postupak koji je već pokrenut u drugoj državi onda je bolje koristiti mehanizme ustupanja predmeta“, ocijenila je Vukčević.
Konferencije, sastanci i seminari, kako je navela, pomažu tužiocima u saradnju jer ih koriste da razmijene podatke za konkretne predmete.
Ona je ukazala da je Vrhovno državno tužilaštvo 2007. godine zaključilo sporazum sa Haškim tribunalom, na osnovu kojeg su im dostupni određeni podaci u njemu.
„Nemamo oficire u vezi, jer Crna Gora ima mali broj predmeta, četiri procesuirana i par koji se nalaze u fazi izviđaja, ali imamo kontakt osobu koja ima šifru i koja može da uđe u bazu podataka Haškog tribunala i pristupi nekim dokumentima“, kazala je Vukčević.
Bonus video:
