Roditelji učenika šestog razreda protestovali su juče nakon otkrića da se u čitanci, u jednom štivu prevedenom sa njemačkog jezika, nalazi i riječ "sranje".
Za razliku od roditelja koji smatraju da pominjanje riječi nije u skladu sa školskim programom i lijepim vaspitanjem, urednica za maternji jezik i književnost u Zavodu za udžbenike Nađa Durković smatra da se može tumačiti kao autorska sloboda.
Roditelji čija su imena poznata redakciji "Vijesti" i smatraju da bi takve riječi morale biti cenzurisane ili zamijenjene prikladnijim za jedanaestogodišnjake.
Priča "Ja samo hoću da znam zašto je sve tako nepravedno", odlomak je iz romana "Tresnuću vas! Branila se Ema", Elizabete Celer. Priču za udžbenik prevela je Piroška Matić.
Sporni odlomak iz romana Elizabete Celer, zastupljen u Čitanci za 6. razred osnovne škole
“Velika literatura po svojoj prirodi je subverzivna. 'Šminkerska' literatura za djecu, koja je do sada bila zastupljena, u evropskom školstvu je odavno prevaziđena, a mi pratimo nove trendove", rekla je Durković
U priči su opisane dileme i problemi učenice Eme, koja ima 12 godina, "piše pjesme, odlična je učenica, voli da čita, posebno leksikone, voli da postavlja nemoguća pitanja, ali i da protivurječi nastavnici vjeronauke".
Sporni dio priče počinje bezazlenom dječjom igrom u učionici u momentu dolaska nastavnica u razred.
"Eva je u drugom delu učionice. Sedi na stolu i čisto iz zabave udari Franca u nogu. Ovaj bocnu laktom Filipa do sebe. Filip mu vrati. Eva udari Oguta i nasmeja se. Tek tako. Nije ni primetila da je gospođa Vicigman u učionici.
Ona, međutim, prilazi Evi i viknu na nju: 'Dosta! Opet navaljuješ na druge?!
Uvek sam ja kriva', viknu Eva. 'Pravo sranje. Eva udari nogom o pod'".
Istakavši da je Celer “značajan evropski autor i pisac bestselera”, Durković je kazala da djeca svakodnevno čuju tu riječ.
“Velika literatura po svojoj prirodi je subverzivna. 'Šminkerska' literatura za djecu, koja je do sada bila zastupljena, u evropskom školstvu je odavno prevaziđena, a mi pratimo nove trendove", rekla je Durković.
Poštujući orginalni tekst i autore, romana i udžbenika, roditelji smatraju da bi prevod, ako nije cenzurisan, trebalo makar da bude zamijenjen prikladnijim izrazom.
“Plašimo se da bi čitanke sa uličnim žargonom obrazovale djecu na nov način, a roditelji dobili uličare. Smatramo da ne treba afirmisati ulični žargon na račun književnog jezika.
Narodni jezik je bogat lokalizmima i arhaizmima i to bogatstvo jezika treba sačuvati, ali moramo biti oprezni jer miks sa uličnim žargonom izgleda zastrašujuće. Od školskog programa zaista očekujem malo više ozbiljnosti.
Do sada se lijepo ponašanje i izražavanje iznosilo iz kuće, međutim, kako to i održati kada nas čitanke uče drukčije", smatra jedan od roditelja.
Novović: Preispitati umjetničke slobode namijenjene djeci
Bez obzira što djeca van škole u svakodnevnoj komunikaciji koriste sleng, pedagog Radoje Novović smatra da bi trebalo preispitati umjetničke slobode namijenjene djeci u uzrastu od 11 godina.
"Djeca koriste takve riječi u slengu i to se u njihovom uzrastu smatra 'in' obrascem ponašanja, ali ako se takav rječnik koristi i u udžbenicima i obrazovnom programu to može biti ulaznica za slobodno ponašanje u kasnijem cjelokupnom životu mladih ljudi.
Škola mora biti apsolutni primjer u svim segmentima obrazovanja, emotivnom, socijalnom, edukativnom", rekao je Novović “Vijestima”.
Galerija
Bonus video:
