Kada je prije nekoliko godina pedesetpetogodišnji Gojko Đurđić prolazio preko Trebjese, nije ni slutio da će jedna obična obrasla uvala, pored staze kojom je šetao, danas biti pravi mali izletnički raj.
Sjeća se, kako kaže, rupe koja ga je u tom trenutku podsjetila na Šavnik, odakle je rodom...
Ubrzo je okupio prijatelje, i za sve ljubitelje prirode, druženja i rekreacije, stvorio kutak koji se zove upravo - Šavnik.
“Kad sam vidio ovo mjesto, osjetio sam neku čar, neku ljepotu prema njemu. To je sve bilo obraslo, kao mala prašuma, pa smo krčili i micali suve grane, a onda, malo-pomalo, počeli da pravimo i sprave za vježbanje i ovu kućicu da se sklonimo ako nas uhvati kiša”, priča sa ponosom Gojko, dok se u pozadini miješaju miris mesa sa roštilja, jeka gusala i zvuci harmonike.
“Ovdje su dobrodošli svi”, nastavlja Gojko, “nije bitno koliko godina imate, čime se bavite i odakle dolazite. Ovdje se svi družimo, pjevamo, opuštamo. Jutros nas je posjetio jedan Amerikanac, popio rakiju, pojeo ćevap i vratio se puna srca na svadbu, tu na motelu”, priča Gojko, već pomalo zadihan od uzbuđenja što može da kaže nešto o ljepoti koju je sa prijateljima stvorio.
Gusle i harmonika
Njegov prijatelj, Mikonja Jovović, dodaje da su sve svojim rukama pravili, provodili mjesece i mjesece kultivišući jedan kutak šume, bez kojeg sada ne mogu, kaže, nijedan dan da zamisle.
“Tu je bila pustara, nije se moglo proći. Kad smo to očistili napravili smo klackalicu, pa ’tarzanku’, pa smo onda posadili bukve i breze. Sad svako jutro izlazimo tu, družimo se, i uz čašicu rakije razgovaramo”, priča Mikonja.
"Jutros nas je posjetio jedan Amerikanac, popio rakiju, pojeo ćevap i vratio se puna srca na svadbu, tu na motelu”
U Šavnik, koji se nalazi na vrhu Trebjese, dolazi se sa svih strana, iako zvanično postoji ulaz u taj “šumski gradić” u kojem ćete zateći na desetine sprava za vježbanje, ljuljaške, klupe, sve od drveta i sve stvoreno mukotrpnim radom nikšićkih entuzijasta. Zamišljen kao odmaralište za penzionere, Šavnik je ubrzo postao mjesto na koje rado dolaze svi - i djeca, i odrasli, i radnici, i biznismeni...
Druženje u Šavniku često protiče uz zvuke gusala Miša Popovića i harmonikaša Brana Dabovića. Svi pjevaju, svi se vesele, a kad od pjevanja u stomaku zakrči, uzima se pauza i svi u red kod roštiljdžije Miša Baltića.
“Na meniju je uglavnom ćevap, biftek, slanina, bubrezi, a malo se i popije. U ovim teškim vremenima to je pravi ventil”, kaže Baltić.
Doživotni sponzor
Vlasnik firme “Luxor” Srđa Grbović, prisjeća se da nije mogao ostati ravnodušan kad je vidio sa koliko su ljubavi i posvećenosti Gojko i njegovi prijatelji gradili to mjesto. Tada im je ponudio svu pomoć, a za uzvrat je dobio titulu “doživotnog sponzora”.
“Kažu mi da sam dobio nezahvalnu ulogu, ali ja smatram da je za mene čast što mogu da pomognem, jer sam i sam ljubitelj Trebjese, planine, šume, tako da ovdje provodim dosta vremena”, objašnjava kroz osmijeh Grbović.
On dodaje da je “druženje i sa poznatima i sa nepoznatima najljepša strana ove priče”. “Svi smo mi, zapravo, ovdje sponzori”, nastavlja Grbović.
”Žene donesu kolače, neko flašu rakije, neko meso, jer svi oni vole da ovdje provedu vrijeme - u Trebjesi, koja je na desetak minuta od centra grada”, objašnjava Grbović, kojem, kako kaže, svaki dan počinje u Šavniku.
Galerija
Bonus video:
