„Dobra je mnogo, ali je malo onih koji ga čine“, kaže stara izeka. Ako je tako, onda je red da se o dobroti malobrojnih češće govori.
Todor Bjelica, u narodu poznatiji po nadimku Todo, prije skoro 130 godina u Donjim Crkvicama, najudaljenijem nikšićkom selu, sagradio je tri velike zadužbine – čatrnju nad „živim“ izvorom, Bogojavljensku crkvu i školu. Ono što još veći značaj daje ovom dobrotvoru je činjenica da je kao doseljenik iz Korita kraj Gacka prodao više od polovine imanja i uz dobrovoljne priloge mještana, serdara Todora Mujičića, Luke Rogača i Sava Glušca, podigao tri pomenute zadužbine i to prije nego svoju kuću.
Znao je Todo da u bezvodnom kraju nema života zato je prva njegova investicija bila čatrnja koju je napravio 1882. godine. Dvije godine kasnije nikla je Bogojavljenska crkva, koja je obnovljena 1996. godine, dok je 1886. podigao školu. Da bi sve bilo završeno kako treba, Todor nije samo organizovao gradnju nego je i sam radio.
Prvo sagradio čatrnju, jer je znao koliko je Crkvicama voda potrebna, Foto: Ivan Petrušić
„Znao je Todo da bez vode, vjere i znanja nema ni napretka“, kažu Crkvičani, koji sa ponosom čuvaju sjećanje na ovog dobrotvora.
„Posjedovao je kult dobročinitelja i zaštitnika pravednih u vremenu neposredno poslije pada turske vlasti, nakon tek izvojevanih pobjeda dotad porobljenog naroda. Od njega su ljudi tražili pomoć, savjet, blagoslov, oslobođenje od straha i klonuća, vraćanje energije i svježine. Njegovo neimarstvo vezano je za nadu da time podstakne prosvjetu i neugasivi plamen kulture i vjere, duhovnosti i simbole vječnog trajanja“, kazao je prilikom osvještavanja obnovljenog hrama Todov praunuk prof. dr Jevrem Bjelica.
Todo je u narodu bio poznat kao iscjelitelj, prosvjetitelj i prorok.
„Intuicijom je naslućivao i predviđao događaje, proricao prilike i sudbine. Bio je pobožni isposnik i mučenik, staložen, smiren i promišljen, jake volje i morala“, zapisao je pokojni Jevrem Bjelica.
Njegov najstariji živi predak, praunuk osamdesetpetogodišnji Stevan Bjelica, Jevremov brat, o čuvenom pretku zna iz priča, jer ga ni njihov otac Jovan nije zapamtio.
“Umro je Todo mlad, od 60 godina, tako da o njemu znam iz priča koje mi je pričao otac. Bio je Todo duhovit čovjek, uvijek spreman da pomogne i stalno su kod njega dolazili ljudi od nevolje. Došao jednom čovjek iz Vasojevića koji je danima putovao do Crkvica i morao da pravi konake da bi stigao. Cijelo selo se posvađalo, zakrvili se i on došao da vidi može li Todo uraditi da se izmire. Kazao on Todu da je sve počelo zbog nekog prstena i od toga ko ga je ukrao. Savjetovao njega Todo da se vrati u selo, zakolje najveću krmaču i kada je raspore u žuči će naći prsten. Poručio mu je da vrate prsten onome čiji je i da će se selo izmiriti. Tako je i bilo”, ispričao je “Vijestima” Stevan jedu od priča koju je čuo o svom pretku, i dodao da bi o Todu mogao danima da priča, jer toliko je proročanstava i dobročinstava vezano za njega.
“Jednom je uglednom domaćinu sa Kovača, koji je imao dobro potomstvo, kazao da pripazi na jednog sina, jer će nastupiti teška vremena, a on će uraditi stvari koje ne treba. Nije taj čovjek vjerovao da njegov sin može stvoriti probleme. Ali u čuvenoj bici sa Austrougarima na Troglavu Crkvičani su sakrili top, a sin ovog čovjeka je rekao neprijatelju gdje se top nalazi. Njegova izdaja je i u pjesme opjevana”, kazao je Stevan.
Todo je predvidio i rođenje unuka Jovana, Stevanovog oca, kao i da će Crkvice postati varošica.
“Nažalost, nije dočekao otvaranje škole koju je napravio. Umro je na proljeće 1897. godine, a škola je otvorena na jesen”, zaključi najstariji Todov potomak.
Todo je imao dva sina Filipa i Kostadina i tri kćerke. Kostadin, koji je umro u Americi, se nije ženio, dok je od Filipa, narodnog poslanika na Cetinju koji je širio očeve prosvjetiteljske ideje i brinuo o radu škole u Crkvicama, ostao sin Jovan (prethodno mu je dvoje djece umrlo od španjolice – zarazne bolesti disajnih organa). Jovan je imao četiri sina i dvije kćerke. Danas je živo dvoje najstarijih – Stevan i dvije godina mlađa sestra.
Nažalost, niko od porodice nema sačuvanu fotografiju čovjeka koji je prvo napravio zadužbine, pa sopstvenu kuću. Ali, da se ne bi zaboravila djela čovjeka oko čijih zadužbina se okupljao narod iz više crnogorskih i hercegovačkih mjesta, prilikom obnavljanja crkve iznad vrata je postavljena mermerna ploča na kojoj su uklesani stihovi pjesnika Radovana Bećirovića:
“Što napravi tri velika djela / crkvu, školu i vječitu vodu / da mu živi ime u narodu”.
Dobročinitelj završio i u zatvoru
Prema predanju, a kako je Dragutin Bjelica zabilježio u knjizi o „Bjelicama“, Todu se u snu predskazalo da je sveštenik, pa se, iako u poznim godinama, nakon kraćeg podučavanja svešteničkim dužnostima, zapopio.
Svešteničku dužnost je obavljao u crkvi u Crkvicama, ali ne zadugo. Njegovo dobročiniteljstvo i veliki ugled koji je imao u oputno-rudinskim selima nije odgovarao zlobnim i zavisnim ljudima koji su o njemu širili laži kod nikšićkih kapetana i vlasti na Cetinju.
“Pored toga, knjaz Nikola je bio ljut na Toda, jer je ovaj kazao da će oslabiti loza Petrovića. Dospio je Todo i u zatvor, što ga je mnogo pogodilo. Pogotovo kada je vidio da je u zatvoru zajedno sa čovjekom koji je ubijao i činio mnoga zlodjela. Ovaj mu se čak i narugao i kazao – ‘Ja ubijao ljude, a ti pravio bogomolje i sada zajedno ležimo u zatvor.’
Intervenisili su za Toda mnogi, između ostalih i njegov pašenog serdar Todor Mujičić, i knjaz Nikola ga je brzo pustio, dao mu trista talira i buruntiju (odobrenje) da ima pravo raditi o svom trošku, a da ga niko ne dira”, priča Stevan.
Galerija
Bonus video:
