Podgoričanka Biserka Boričić, koja je u tragediji na Bioču prije 12 godina izgubila supruga Đorđija Boričića, kazala je da više nema nadu u pravdu u Crnoj Gori i mogućnost da se otkriju pravi krivci.
“Za nas više ne postoji nikakva nada da će se pronaći ko je odgovoran za 47 žrtava i više od 200 povrijeđenih. Pravde za naše porodice nema, a vrlo malo vjerujem institucijama. Samo suđenje je prošlo malo bolje nego državni udar. Imali smo veliki broj dokaza, ali ništa nismo mogli da uradimo. Svi dokazi su prekriveni velom tajne i čudnim putevima nisu stavljani u proceduru. Iza nas je more dopisa Tužilaštvu, pravosuđu, Vladi, svi nas kulturno saslušaju i opet se sve zataška”, priča ona.
U utorak 23. januara navršava se 12 godina od željzničke tragedije, kada je na Bioču 2006. iskočio voz iz šina. Tom prilikom stradalo je 47, a povrijeđeno više od 200 putnika.
Vlada je na sjednici u četvrtak odredila delegaciju koja će položiti vjenac na spomenik. To su vicepremijer Milutin Simović, ministar odbrane Predrag Bošković i ministar saobraćaja Osman Nurković. Predstavnici NVO “Voz neprebola”, koji svake godine insistiraju na obnavljanju postupka za ovu tragediju, i juče su poručili da državno tužilaštvo nema interes da se obnovi istragu, a da država bježi od brige za preživjele putnike i porodice stradalih.
Predsjednik NVO “Voza neprebola” Goran Vojinović, kazao je juče na pres konferenciji da je sudski proces, u kojem je osuđen samo mašinovođa, „sramotan i fingiran“. Mašinovođa je već odslužio kaznu i napustio zatvor.
Biserka Boričić kaže da je tokom 31 godinu života sa suprugom obaviještena u kakvom stanju su pruge i vozovi. Ona navodi da joj je i danas teško kada čuje kako je “sve ispravno”.
“Za sve ove godine niko nikada nije došao da nas obiđe, iz Željeznice, ni drugih institucija. Da nam je neko dobar dan nazvao mi bismo bili srećni. Oni kao da ih je strah da progovore sa nama”, priča Biserka. Umjesto podrške za sve ove godine Biserka je, kaže, trpjela pritiske na Zeljeznici, gdje je i sama radila 31 godinu. “To se dešavalo zato što nisam mogla da ćutim, što sam tražila dokaze, što sam znala u kakvom stanju su naše pruge. Poslije četiri godine pritisaka bila sam prisiljena da se povučem sa radnog mjesta i odem u penziju u 56. godini života, jer je to stanje bilo neizdrživo”, rekla je ona za “Vijesti”.
Biserka Boričić je ispričala da je njen suprug prije tragedije pokušavao da pomogne u otklanjanju kvara. “Đorđije, radnik Željeznice, po struci vozač šinskih vozila, tog kobnog dana se vraćao iz Kolašina, gdje je ostavio šinska vozila. Na Željeznici je proveo 30 godina. Prema pričama očevidaca, moj suprug je više puta od Kolašina pokušavao da pomogne da otklone kvar, zbog kojeg su stajali više puta na putu prema Podgorici”, kaže sagovornica.
Pored svih nepravdi koje je doživjela od tada, kako kaže, je i odluka o naknadi štete u kojoj je za njenog supruga pisalo da je bio putnik, umjesto radnik Željeznice.
“Tražila sam da se to ispravi, a iz Željeznice sam dobila odgovor da su oni te podatke dobili iz Kliničkog centra Crne Gore. Ja se i danas pitam, je li moguće da KC daje podatke gdje je ko radio ili onaj za koga je radio”, navodi.
“Željeznica htjela da je izbaci iz stana koji su dali njenom mužu”
Godinu dana nakon odlaska u penziju, 12. maja 2011. Bosiljka Boričić je, kako kaže, dobila tužbu kojom je Željeznica pokušala da je izbaci iz stana. Taj stan, navodi, dobio je njen suprug a za šta posjeduje rješenje iz 1984. ”Poslije više suđenja, nova garnitura Željeznice je povukla tužbu i stan je bio do skoro u proceduri da ga otkupim. Tek sada, u novembru prošle godine, sam to uspjela. Možete li da zamislite kako sam se osjećala tada i sve ove godine? Taj pokušaj nasilnog oduzimanja stana je bila osveta na pravdi Boga, za moje priče i izjave. Posljedice su osjetila i djeca. Sin je trebalo da počne da radi na željeznici, ali su mu to uskratili”, kaže Boričić.
Tužioci nam povjerili da je za njih gotovo
Vojinović je juče na pres konferenciji podsjetio da je ODT Podgorica odbilo zahtjev za ponavljanje sudskog postupka. „A ono što je nama rečeno u četiri oka, kada smo razgovarali sa Tužilaštvom jeste da ono nema interes da se postupak obnovi. Kakva li je njihova uloga u društvu ako nema interesa da se obnovi nešto što je činjenično i potkrijepljeno. Gospođa Ljiljana Klikovac nam je rekla da ne postoje opipljivi dokazi vezano za nesreću“, objasnio je Vojinović.
Bonus video:
