U kolašinskom selu Trebaljevu, smještenom u dolini Tare, uz magistralu ka Mojkovcu, ne može se čuti priča o lošem standardu, besparici i nedostatku posla. To, za današnje prilike, po svemu netipično selo , sa oko 150 domaćinstava i oko 500 mještana, nema nijednog korisnika socijalne pomoći i gotovo nijedna porodica nije bez poljoprivredne mehanizacije.
Gotovo svi uspiju da, pored toga što dovoljno proizvedu za kućne potrebe, viškove uspješno prodaju. Najčešće na improvizovanim štandovima uz magistralu, ali i renomiranim crnogorskim trgovinskim preduzećima.
Nadaleko čuveni „trebaljevski kromir“, samo je jedna od ratarskih kultura koje se gaje u tom selu. Ove godine, kromir je rekordno rodio, a direktor Zemljoradničke zadruge „Trebaljevo“ Žarko Bulatović, kaže da je i izuzetno važno što nijesu bili prinuđeni da koriste hemijska sredstva, pa su dobili i prvoklasan ekološki proizvod.
„Naše selo je od onih rijetkih iz kojih se ne odlazi i u kojem se dobro živi, prvenstveno, zahvaljujući napornom radu. Nema ovdje besposlenih, svi imaju njive, mehanizaciju i svi uspijevaju da zarade. Moguće da nam u tom pomaže činjenica da smo u dolini Tare, da kroz selo prlazi Jadranska magistrala i pruga Bar- Beograd. Imamo školu, dobru putnu infrastrukturu, kvalitetno elektrosnabdijevanje, nedano je i saniran most”, kaže Bulatović.
Krompir, kaže on, jeste osnovni proizvod, ali Trebaljevci su uspješni i u drugim oblastima poljoprivrede.
Zemljoradnička zadruga koristi svima da se lakše organizuju, nabave, recimo, sjeme za krompir pod povoljnijim uslovima, lakše plasiraju proizvode. Iz Trebaljeva je nekoliko državnih rekordera u proizvodnji krompira I žita. Selo je poznato i po uzgoju kvalitetne pastrmke, farmi od oko 5.000 kokošaka, medu, a prije svega po tome što su prvi spojili poljoljoprivrednu proizvodnju i turizam.
„Darko Bulatović, vlasnik vile “Jelka” i eko-katuna Vranjak je Trebaljevac, koji je taj vid turizma može se reći patentirao. Milivoje Bulatović je poznati uzgajivač žitarica, Pero Novaković, takođe, poznati uzgajivač krompira, Vladeta Bulatović pčelar, Radovan Bulatović ima ribnjake, Tomica Adžić se uspješno bavi živinarstvom, Ranko Bulatović, ugledni poljoprivrednik i vlasnik eko-katuna „Goleš“...”, nabraja direktor ZZ samo neke od Trebaljevaca za koje se čulo i van Kolašina.
U tom selu imaju i kombajn, a počeli su i proizvodnju „silaže“, a krave hranjene tom vrstom hrane daju značajno veće količine mlijeka. U tom selu rijetko ko ima po jednu ili dvije krave. Uglavnom se se drže po tri ili više rasnih grla, što mještane svrstava i među poznate proizvođače nekoliko vrsta sira. Poznati su i po plasteničkoj proizvodnji povrća, ali na njivama imaju i zasade raži i pšenice.
Nemaju mnogo problema Trebaljevci ni sa prodajom onog što proizvedu. Recimo Božidar- Božo Bulatović, koji je ove godine na svojim njivama iskopao preko 20 tona krompira, kaže da će sve prodati ispred kuće pored magistrale.
„Poznat sam po ovoj garaži ispred kuće, gdje godinama prodajem krompir. Sve ću ovdje prodati i nema potreba da igdje drugo mrdnem. To su uglavnom stalne mušterije, koje godinama kupuju kod mene. Baz lažne skromnosti, kvalitet se prepoznaje i teško da će što ostati neprodato”, kaže on.
Trebaljevci svakako mogu koristiti za primjer mnogima koji imaju ambiciju da na selu i od sela dobro žive.
Kako ističu u ZZ „Trebaljevo“, pored rada i dobrih uslova za uspješno bavljenje poljoprivredmom neophodna je i stalna edukacija i pažljivo praćenje novina, koje povećavaju prinose, ali i obezbjeđuju što manje korištenja hemijskih supstanci pri uzgoju povrća i žitarica.
Galerija
Bonus video:
