Crnogorsko šumsko blago koriste ljudi kojima to najmanje pripada i koji, u većini slučajeva, ne znaju ništa o šumama, ali imaju mogućnost da za vrlo kratko vrijeme zarade velike pare, navode sagovornici "Vijesti", upućeni u tu problematiku.
Oni tvrde da bi poslovna logika koja se svodi na princip "kako prevariti državu i doći do trupca", uz enormni izvoz drveta, posebno u Albaniju i na Kosovo, ukoliko se nešto hitno ne preduzme, mogla dovesti do toga da Crna Gora ostane bez prihoda iz te oblasti, ali i bez najkvalitetnije šume.
Jedan od rijetkih koji je prvi javno, prije mnogo godina, upotrebljavao termin “šumarska mafija”, bio je posljednji direktor nekadašnjeg šumskog giganta "Gornjeg Ibra" Hasan Kurtagić. On je tada tvrdio i da su pojedinci shvatili da se u uslovima tranzicije može uraditi mnogo toga nezakonitog, a da to nikada neće biti sankcionisano.
Drveće, međutim, nestaje i zbog toga što koncesionari, iako su obavezni, izbjegavaju sanitarnu sječu i ne pošumljavaju posječene i opožarene površine, iz prostog razloga što to ne donosi dobit.
U Izvještaju o zdravstvenom stanju šuma za 2015. godinu ustanovljena je pojava potkornjaka. Najveće prenamnoženje štetnih insekata sipaca potkornjaka registrovano je u šumama na području Pljevalja. Ono je posljedica požara iz 2007. i 2012. godine, velikih sniježnih padavina i olujnih vjetrova u 2010. godini, kao i ekstremne suše tokom 2012. godine. Pored toga, činjenica da sanitarne sječe u šumama jednim dijelom izostaju, predstavljaju dodatan razlog pojave potkornjaka.
U izvještaju o radu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ocijenjeno je da je na Ljubišnji, koncesionom području kompanije "Vektra Jakić" Dragana Brkovića već osušeno 100.000 kubika, uglavnom smrče."
Doznaka sanitara kao i realizacija (preventivne mjere) sječa i brzo izvlačenje iz šume su izvršeni u procentu oko 63 odsto, pa je realizaciju ovih postupaka potrebno unaprijediti, s obzirom da izostanak preventivnih mjera znači širenje zaraze i prenamnoženje štetnih insekata, što može dovesti do masovnog sušenja šuma. Takav je primjer u gazdinskoj jedinici “Ljubišnja“ na koncesionom području „Vektre - Jakić“, gdje se procjenjuje da ima još 50.000 kubika sanitarnog drveta zahvaćenog sušenjem, koje količine nijesu doznačene, a što ide u prilog činjenici da je zdravstveno stanje šuma u Ljubišnji veoma ugroženo", navodi se u Izvještaju o stanju šuma.
Nakon požara iz 2012. godine, kada je u državnim šumama uništeno skoro sedam odsto ukupne površine šuma u Crnoj Gori, Vlada je 2013. usvojila Plan sanacije šuma degradiranih šumskim požarima.
Realizacija Plana sanacije se odvijala kroz dvije faze: prva faza je sječa opožarenih stabala i njihovo uklanjanje sa požarišta, dok se druga faza realizovala pošumljavanjem opožarenih površina, na kojima nije došlo do prirodnog podmlađivanja matičnom vrstom šumskog drveća. U većini područnih jedinica drvnu masu je potrebno doznačiti na površini od 1.155,76 ha, radi se o drvnoj masi koja je proteklom periodu izgubila tehničku vrijednost, koja je izložena truljenju i napadu štetnih insekata, sa posljedicama širih razmjera. Ključni zaključak je da realizacija ove drvne mase "nema komercijalne svrhe, ali je prijeko potrebna sa aspekta zaštite i održivog gazdovanja šumama".
"Isto tako se može konstatovati da postoje dva značajna problema koji uslovljavaju reakcije nadležnih službi, korisnika šuma u državnoj svojini i vlasnika privatnih šuma. Ti problemi se odnose na pojavu sušenja šuma na prostoru opštine Pljevlja, kao i na činjenicu da je ostala značajna količina opožarene drvne mase koja nije uklonjena realizacijom Plana sanacije šuma degradiranih 2012. godine. Procjenjuje se da se oko 20 odsto šumskih sastojina nalazi u raznim fazama degradacije, pa je ključni zadatak eliminisanje ključnih uzročnika degradacije. Sadašnji status je da nema interesovanja za prodaju, a interes sa aspekta zaštite je da se to drvo ukloni iz šume", piše u Izvještaju.
Iz NVO "Breznica" više puta su upozoravali na pogubnost načina, na koji "Vektra Jakić" gazduje pljevaljskim državnim šumama. Istraživanja te NVO su pokazala da na području Ljubišnje, gdje se nalazi najkvalitetnija šuma, višegodišnja nebriga, izostanak sanitarne sječe i zaštite od požara i drugih zaštitnih mjera, uzima svoj danak. "Strašno je danas pogledati Ljubišnju, čija šumska bogatstva nestaju, gdje se najkvalitenija stabla suše i gdje se bolest bez ikakve kontrole širi. Sve to zbog koncesionara, koji ne izvršava svoje obaveze", kazao je predsjednik "Breznice" Milorad Mitrović.
Uz koncesiju na tri decenije i povlaštene cijene drveta, od oko 13 eura, kompanija je preuzela obavezu da obavlja pošumljavanje, izgradnju i održavanje šumskih puteva, kao i da štiti šumu od požara i šumskih bolesti
Uz koncesiju na tri decenije i povlaštene cijene drveta, od oko 13 eura, kompanija je preuzela obavezu da obavlja pošumljavanje, izgradnju i održavanje šumskih puteva, kao i da štiti šumu od požara i šumskih bolesti.
Prema Mitrovićevim riječima, sječena su samo kvalitetna stabla, odnosno šumski odjeli gdje je kvalitetna građa i gdje je lako privući balvane do puta, to jest, gdje je bilo lako vršiti eksploataciju.
"Kada smo na poziv mještana prvi put izašli na teren 2012. godine da pregledamo šume Ljubišnje, tadašnja istraživanja su pokazala da ima oko deset hiljada kubika suvog drveta. Za četiri godine broj oboljelih stabala se za deset puta uvećao", kazo je Mitrović.
Iz Direktorata za šumarstvo Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja na tvrdnje Mitrovića ranije su saopštili da nije tačno da koncesionari sa područja Pljevalja nijesu uradili ništa po pitanju sanitarne sječe u šumama na tom području.
"Dosad je izvršena sječa 39.000 kubnih metara sanitara, najviše od strane koncesionara "Vektre Jakić", "Bambis Stolarija", ali i ostalih firmi koje su korisnici šuma. Nije tačno da Uprava za šume Ministarstva poljoprivrede nije uradila ništa povodom problema sušenja šuma. Na području Pljevalja označila je 59.000m3 osušene ili oštećene drvne mase. Takođe, izrađeni su izvođački projekti za sječu i uklanjanje predmetne drvne mase. Koncesionari su završili dvije trećine posla koji realizuju po cijenama koncesionih naknada, iako po ugovoru nemaju obavezu na to. Pljevaljske šume nijesu u velikoj opasnosti od zarazne bolesti koja je uzrok sušenja šuma. To je izuzetna pojava i nijedna šumska vrsta na našim prostorima nije izložena bilo kakvoj vrsti zarazne bolesti. Posljednjih godina u većem dijelu Evrope zabilježeno je više desetina miliona kubika sušenja šuma, uglavnom četinara", piše u odgovoru Direktorata.
Bivši v.d. direktora Uprave za šume Mirsad Nurković kazao je da je „najveća štetočina u državnim šumama sam sistem upravljanja šumama".
„Šume se koriste na način koji je prevaziđen, što je štetno po šume, državu, odnosno budžet, kao i za drvoprerađivače”, kazao je Nurković ranije za Monitor.
On je ocijenio da sve zanima samo jedno - kako da se dođe do trupca.
"U posljednjih pet, šest godina Uprava za šume ne ostvaruje prihode ni na nivou potrošnje. Prihodi od koncesija i drugih naknada za korišćenje šuma jedva ili nedovoljno pokrivaju troškove Uprave za šume”, tvrdi Nurković.
On je rekao da je tokom kratkog službovanja u Upravi za šume ustanovio da godinama 2013, 2014, 2015. niko koncesionarima nije obračunavao naknadu za doznaku i žigosanje stabala, koja treba da iznosi 10 odsto od koncesionog ugovora.
„Imamo pet miliona nenaplaćenih koncesija za korišćenje šuma i dva miliona neobračunatih i nenaplaćenih naknada”, kazao je on.
Kao jednu od važnih posljedica načina na koji se koriste crnogorske šume Nurković vidi to što umjesto da u tom sektoru radi deset hiljada ljudi, on trenutno zapošljava oko 1.200.
,,S druge strane, evidentirani prihodi, koji su niži od realnih, su 28 miliona eura, što jasno pokazuje da neko ostvaruje ekstraprofit".
Nurković objašnjava kako se procjenjuje da oko 50 odsto posječene drvne mase ne ulazi u formalne privredne tokove, već su u zoni sive ekonomije, te da se, takođe, veliki dio zaposlenih u drvopreradi nalazi u zoni sivog tržišta rada.
Veliki, nekada državni, drvoprerađivači su ugašeni, dok "mali" drvoprerađivači, koji su to radili decenijama, sada su prinuđeni da zatvore svoje pilane, ili da rade za privilegovane koncesionare za sitne pare. Kakva je situacija na terenu govori slučaj privatnog preduzetnika iz Berana Radomira Anđića, koji se tim poslom bavi već 25 godina i došao je u situaciju da mora da odustane. On je 2011. godine kod Investiciono-razvojnog fonda podigao kredit od pedeset hiljada eura u namjeri da u pilani proširi proizvodnju i uposli nove radnike. On je ljetos morao da zatvori pilanu, jer su, kako tvrdi, svih ovih godina pristup državnim šumama imala samo privilegovana lica i privilegovani koncesionari. Za razliku od njega većina "malih" drvoprerađivača ne smije da priča javno. Nezvanično, svi potvrđuju postojanje šumarske mafije. Oni kažu da je računica jasna: povlašćenim koncesionarima čamove šume se dodjeljuju za 12 do 15 eura po kubiku. Na sječu i vuču potrošiće još toliko. Cijena kubika neobrađenih trupaca, prije svega na Kosovu, a potom i u Albaniji i Srbiji, iznosi 110 eura. Privatnici tvrde da je na Kosovu izgrađeno toliko industrijskih pogona za preradu drveta, kao da je u pitanju zemlja najbogatija šumom, mada šume na Kosovu nema.
„Šumarska mafija u Crnoj Gori ne samo da postoji, nego bi na njenom primjeru, kako je organizovana da joj se ne uđe u trag, mogla da se uči i sicilijanska. O mafiji na Siciliji sve znamo. Znaju se i imena. O šumarskoj mafiji u Crnoj Gori ništa se ne zna. Zna možda nekoliko ljudi, a oni su loši svjedoci, i dobro je da živu glavu izvuku" , kaže jedan čovjek od struke. On tvrdi da je šumarska mafija, u smislu u kojem se danas o njoj može govoriti, nastala odvajanjem šumarstva od drvoprerade 1990. godine i da se opasno razvila.
,,U to kolo uvezani su i pojedinci iz politike, finansijke policije, javne policije, carine, šumskih uprava po gradovima“, kaže ovaj čovjek. Privilegovani u šumarstvu, objašnjava on dalje, dobijaju na panju najbolja odjeljenja za po deset eura po kubiku, a mogu odmah da ih prodaju po sedamdeset, i to nerijetko i rade. Kurtagić je kazao kako je i stečaj u 'Gornji Ibar' uveo „moćni šumarski lobi da bi spriječio privatizaciju".
„'Gornji Ibar' je 1989. preradio 72.000 kubika čamovine, a nakon mog dolaska za direktora mogli smo obezbijediti samo minimum sirovina. Brojke sve govore. Prve godine mog dolaska imali smo 12.000 oblovine, iduće dvije godine, uz moje veliko angažovanje i izvozne aranžmane, po dvadesetak hiljada kubika, da bi u 2001. godini ta količina pala na desetak hiljada, a u 2002. samo na 6.000 kubika trupaca, i to truleži. Možete misliti gdje je završavala ona razlika od 70 do šest hiljada kubika. U privatnim džepovima”, kaže Kurtagić. On tvrdi da se "ljudi su vidjeli svoju ličnu istorijsku poziciju da mogu postati bogati preko noći i obezbijediti svoju pra, pra, praunučad".
"Iako više nijesam u tom poslu, pratim ovu oblast i koliko ja vidim ništa se nije promijenilo osim što su metode pljačke perfidnije”, kaže Kurtagić. Sagovornici "Vijesti" upućuju na ispitivanje imovine ljudima iz šumarske struke.
"Neki su bili vrlo siromašni prije nego što su preuzeli poslove u šumarstvu. Danas su među najbogatijim ljudima u Crnoj Gori", kazao je jedan od nekadašnjih radnika u šumarstvu, koji je prinuđen da za sitne pare radi za privilegovanog koncesionara.
DRI: Uprava za šume je nezakonito smanjivala koncesije
Državna revizorska institucija (DRI) ustanovila je prošle i pretprošle godine nepravilnosti u naplati koncesija za korištenje šuma. DRI je, između ostalog, konstatovala smanjenja iznosa za plaćanje koncesije mimo zakonskih propisa i procedura i neraskidanje ugovora zbog neispunjenja uslova ili gomilanja velikih dugova za koncesije. "Koncesionu naknadu "Vektre Jakić" za 2007. godinu Uprava za šume obračunala je tako da je javni prihod umanjen za blizu 350 hiljada eura, u 2008. godini na sličan način otišlo je skoro 380 hiljada. Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO "Vektra Jakić" Pljevlja u periodu 2007-2012. godine neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409“, navodi se u izvještajuDRI. U narednom izvještaju konstatovali su da je mimo procedure i bez potrebne dokumentacije od 2013. do 2015. koncesija tom preduzeću smanjena za 897 hiljada eura, a u 2015. je skoro prepolovljena sa više od milion na 583 hiljade.
Pelengić: Nema mafije, sve što radim je legalno >>>
Bonus video:
