U regionu nema nezavisnih javnih servisa: Glavni problem su finansije - Vijesti.me
BORBA ZA KONTROLU NE ČUDI

U regionu nema nezavisnih javnih servisa: Glavni problem su finansije

Stručnjaci smatraju da bi idealno bilo da građani javne sevise plaćaju direkno, što je u ovdašnjim uslovima skoro nemoguće

RTCG, TVCG
RTCG, TVCG (Foto: Arhiva "Vijesti")

U regionu ne postoji Javni servis nezavisan od džavne vlasti, a ta pojava je rjetkost i u svijetu, kazali su „Vijestima“ medijski stručnjaci, zbog toga ne čudi borba crnogorske vladajuće koalicije da Radio-televiziju Crne Gore (RTCG) prisilno vrati pod svoju kontrolu.

Posljednjih nekoliko mjeseci 2017. godine svjedočili smo razrješenju članova Savjeta RTCG, koji su doprinijeli čupanju Javnog servisa iz ruku vladajuće koalicije, ali i dovođenju bivših partisjkih funkcionera u to tijelo.

Tu, međutim, nije kraj, jer je na meti Skupštine još pet članova Savjeta, zbog neprijavljivanja imovinskog kartona, a već je najavljen i zahtjev za smjenu generalne direktorice RTCG Andrijane Kadije.

Crnogorski slobodni novinar i medisjki analitičar Dragoljub Duško Vuković, takođe, smatra da je RTCG, kada se fokusiramo na informisanje, bila do nedavno „uglavnom propagandni servis vlasti i to one izvršne“.

Duško Vuković
Duško Vuković(Foto: Luka Zeković)

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković i predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Slaviša Lekić tvrde da su javni servisi u njihovim državama servisi aktuelnih vlasti, kakav je bio i RTCG prije Kadije.

Komunikološkinja i medisjki ekspert iz Bosne i Hercegovine Semina Ajvaz smatra da ni njihovi javni sevisi nijesu potpuno nezavisni od tamošnjih vladajućih struktura.

Ajvaz je kazala da javnim servisima BiH nedostaje „strukturalne koherentnosti i finansijske nezavisnosti“ kako ne bi bio izložen potencijalnim ekonomskim i političkim pritiscima. „Ukoliko javnosti medijske sadržaje kreiraju i prezentiraju priučeni stručnjaci iz oblasti novinarstva, a da pri tom sama medijska kuća nije u stabilnoj finansijskoj situaciji, onda je to dobitna kombinacija za političke uticaje“, kazala je Ajvaz „Vijestima“.

Svi su saglasni da je glavni problem neobjektivnosti finansijske prirode, jer svaki javni servis sa vladom svoje države potpisuje ugovor o finansiranju, zbog čega je, smatraju, gotovo nemoguće da budu objektivni i nezavisni ili da se odupru uticaju aktuelne vlasti. Sa druge strane, javni servisi  imaju najveću pokrivenost u državi (frekvencija je dostupna gotovo svim ekranima u državi), zbog čega vlast želi isti pod svojom kontrolom kako bi plasirala informacije koje želi najvećem broju građana.

Vuković smatra da je nezavisnost javnih servisa u regionu samo „zadatost koja se povremeno i incidentno ispunjava“. „Prirodno je što onaj ko ima moć želi da kontroliše medije, jer time kontroliše komunikaciju unutar jednog društva i prevenira slanje i primanje nepoželjnih medijskih poruka. Crnogorsko i druga društva u regionu pružaju, nažalost, slab otpor takvom djelanju vlasti“, ocijenio je Vuković.

Lekić je „Vijestima“ rekao da javni servis mora biti usmjeren ka evropskim standardima, odnosno da se na prvom mjestu mora odgovoriti potrebama građana, a ne elita.

Leković, sa druge strane, tvrdi da je uloga javnog medijskog servisa da, poštujući Ustav i zakone, omogući građanima pravovremene, sveobuhvatne informacije u ispravnom kontekstu koje će im pomoći da „kvalifikovano donose odluke bez uticaja sa pozicija političke moći“. Istovremeno je, smatra, uloga javnog medijskog servisa da omogući građanima one edukativne, kulturne i druge sadržaje koji nisu zanimljivi komercijalnim medijima čiji je temeljni cilj profit. Ocijenio je da Hrvatska radio-televizija (HRT) ne ispunjava ulogu javnog medijskog servisa jer nije nikada prestao biti "državna" radio-televizija.

Saša Leković
Saša Leković(Foto: Facebook)

„U vrijeme vlade lijeve koalicije predvođene SDP-om i premijerom Milanovićem (Zoranom) dodatno je omogućen uticaj politike na rad HRT-a izmjenama zakona, a tokom kasnije vlade desne koalicije predvođene HDZ-om, taj je uticaj politike maksimalno zloupotrijebljen. Instalirano je poslovno i programsko vođstvo koje guši profesionalizam, poltronski se ponaša prema vlasti te cenzuriše i šikanira vlastite novinare, a u program ne pušta one koji bi mogli kompetentno dovesti u pitanje takvo ponašanje“, smatra Leković. Kada je riječ o radio-televizijama Srbije (RTS) i Vojvodine (RTV), Lekić tvrdi da su ti javni servisi „izrasli u spomenik poslušničkog - uvlakačkog novinarstva.“

„Ne znam da li su ljudi danas zreliji ili ostrašćeniji ali dobar broj novinara i medijskih stručnjaka vjeruje da je RTS, recimo, bio objektivniji u eri Slobodana Miloševića, odnosno da se tu i tamo mogla čak provući neka informacija od javnog značaja, a koja ne ide na ruku vlasti. Ovo što danas rade direktor Dragan Bujošević  i glavni i odgovorni urednik Nenad Lj. Stefanović, nije samo na njihovu već na bruku cijele novinarske profesije u Srbiji“, kazao je Lekić „Vijestima“.

On tvrdi da ovdje odavno nemamo nezavisne, profesionalne i kredibilne javne servise koji će omogućiti nepristrasno i objektivno suočavanje sa objektivnim problemima i konfliktima u društvu. Istog mišljenja je i Leković. Tvrdi da u regiji javni servisi nijesu oslobođeni političkih pritisaka.

Ajvaz i Vuković smatraju da javni servis mora biti finansiran na način koji ga čini ekonomsko održivim, a da izvori istovremeno ne dolaze od vlasti. „Idealno bi bilo da ga građani plaćaju direktno (takse), ali se to u ovdašnjim uslovima pokazuje skoro nemogućim. Takođe, oni koji upravljaju javnim medijskim servisom ne smije biti klijentelistički povezani sa bilo kojim centrom moći i moraju imati naglašeno razvijen osjećaj za javni interes i opšte dobro“, smatra Vuković. HRT godišnje raspolaže sa oko 180 miliona eura, budžet  RTS-a obično iznosi oko 90 miliona, dok BHRT i RTCG godišnje troše po 18 miliona, od čega crnogorski javni servis šest miliona troši na digitalizaciju.

BBC  je rijedak primjer nezavisnog javnog servisa, tvrdi Lekić

Javni servis bi po definiciji morao biti nezavisan od dnevno-političkih igara, ali ne postoji idealna situacija, saglasni su eksperti. Smatraju da je najbliži primjer „idealnom“ javnom servisu britanski  BBC .

„Kad je Margaret Tačer (bivša britanska premijerka) jednom zagrmjela što novinari vojsku nazivaju 'britanske trupe' umjesto 'naši momci', iz redakcije  BBC -ja stigao je odgovor da u njihovim radničkim smjernicama piše: 'Treba da izbjegavamo izraz 'naš' kada hoćemo da kažemo da je nešto britansko. Mi nismo Britanija, mi smo  BBC .' E, ali to je  BBC “, naveo je Lekić primjer nezavisnosti britanskog javnog servisa. 

BBC finansije najviše crpi iz produkcije filmova i serija i prodaje širom svijeta

Međutim,  BBC  finansije najviše crpi iz produkcije filmova i serija i prodaje istih širom svijeta, dok vrlo malo novca dobija iz britanskih džravnih mehanizama.

Prema finansijskom izvještaju za 2016. godinu od taksi u Britaniji zaradili su nešto više od tri miliona funti, dok su na kraju godine uspjeli da uštede oko 722 miliona funti. Produkcija njihove poznate dokumentarna serija o planeti zemlji „Planeth Earth“ koštala je  BBC  oko osam miliona funti, dok su od nje zaradili nešto više od 130 miliona funti.

Prema istraživanju Rojtersa iz 2015. godine,  BBC  dominira među elektronskim medijima po gledanosti i povjerenju, ali i na marketinškom tržištu.

U istraživanju se navodi da u Britaniji postoji drugačiji problem –  BBC  je nelojalna konkurencija na britanskom marketinškom tržištu komercijalnim elektronskim medijima, jer pored taksi koje plaćaju građani, taj javni servis uzima najveći dio oglašivačkog kolača.

Zato, navodi se u izvještaju, postoji inicijativa komercijalnih televizija zabrane  BBC -ju da se takmiči na britanskom marketinškom tržištu, s obzirom da je svjetski medijski gigant.

Ovaj članak je napravljen u okviru partnerstva sa Monitoringom Balkana i Kavkaza (Osservatorio Balcani e Caucaso) za potrebe Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), a koji sufinansira Evropska komisija.
Sadržaj ovog članka je isključivo odgovornost “Vijesti”, i ni na koji način se ne može interpretirati kao stav Evropske unije.

Evropska komisija disclaimer
Evropska komisija disclaimer