U Ulcinju ostvario dubrovačke snove

Za pet dana zarađena plata u fotografskoj radnji u Baru nije mogla da zadovolji želju Cufa Like da muzički obrazuje djecu
290 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 18.01.2015. 20:37h

Cijelog života živi s muzikom i za muziku. Ona je za njega smisao, jezik bogova i jezik koji se ne mora prevoditi nigdje na planeti. Davno je odabrao taj put još kada mu je šezdestih godina prošlog vijeka Ćamil Gorana na privatnim časovima crtao note u sveskama.

Nastavio je u Dubrovniku gdje je pohađao srednju muzičku školu, shvativši da su ostali đaci u prednosti jer su imali osnovno muzičko obrazovanje. Tako se rodila ideja koju je trebalo sprovesti u djelo. I on je to uradio- zahvaljujući njemu Ulcinj danas ima osnovnu muzičku školu sa zavidnom reputacijom ne samo u državi već u Evropi.

“Zamislite veselje ili film bez muzike. Kako bi to bilo prazno”, kaže profesor muzičke kulture Cufo Lika, koji je srednju muzičku školu završio u Dubrovniku, a muzičku akademiju u Ljubljani i Prištini gdje je i diplomirao. Njegov bezgranični entuzijazam krajem prošlog vijeka ostavio je čvrst pečat u novijoj istoriji razvoja Ulcinja. Zato i ne čudi što se na konkurs za direktora Škole za osnovno muzičko obrazovanje Ulcinj, nije prijavio niko osim Cufa.

Čovjek koji je stvorio školu, bio na njenom čelu od osnivanja i otićiće tako u penziju kao direktor ustanove kojoj je nesebično darovao sebe.

“Ideju o osnivanju muzičke škole u Ulcinju, pokušali smo da realizujemo 1982. godine kada je na osnovu elaborata, koje je izradio profesor Radonja Vučeković, osnovana komisija koja je trebalo da utvrdi sve detalje da bi projekat počeo. U toj komisiji bio sam i ja kao profesor u srednjoj školi u Ulcinju, gdje sam mijenjao kolegu koji je bio na odsluženju vojnog roka. Predložio sam da školu otvorimo u barakama pored policije koje su tu i danas”, sjeća se Lika projekta ministarstva koji je propao.

Ideja koja je ujedinila odbornike u Skupštini

Cufo je potom ostao bez posla u školi i odlučio da se posveti privatnom biznisu, jer se njegova porodica tradicionalno bavila fotografijom.

Otvorio je malu radnju u Baru i počeo dobro da zarađuje.

“Za četiri ili pet dana, mogao sam da zaradim profesorsku platu, ali nijesam bio zadovoljan. Moj život pripadao je drugom svijetu, pripadao je muzici”, prisjeća se dana provedenih u Baru.

Početkom devedestih godina prošlog vijeka Cufo je počeo da honorarno radi u muzičkoj školi u Baru, ali „to opet nije bilo to“.

“Moja kćerka putovala je svakog dana iz Ulcinja u Bar gdje je pohađala muzičku školu. Ponovo sam počeo da razmišljam o mojoj ideji i snu o školi u Ulcinju. Pošao sam kod Vučekovića i on mi je kazao da ne mogu školu otvoriti u Ulcinju jer nijesmo imali ni prostor, ni instrumente ni kadra. Ali mi je rekao da možemo početi kao područno odjeljenje muzičke škole iz Bara”, sjeća se Cufo trenutka koji mu je promijenio život i trasirao put ka potpunom duhovnom zadovoljstvu.

Nije čekao, odmah je pošao kod tadašnjeg predsjednika Opštine Mehmeta Bardhija i predstavio mu svoj plan. Bardhi je imao sluha, ali i odbornici - jednoglasno su donijeli odluku o osnivanju muzičke škole.

Dodijelili su i jednu prostoriju u biblioteci za potrebe škole, a bivši predsjednik Opštine Batko Đakonović urgirao je kod resornog ministra.

Muzička škola u Ulcinju počela je da radi kao područno odjeljenje škole u Baru 1995. godine. Imala je piano, koji je na aukciji u Valdanosu kupio Lika, gitaru i harmoniku. Tako je počela priča koja traje...

Na prvom prijemnom ispitu primljena su 43 učenika.

Proslava u maju: Ulcinj

“Nabavili smo tablu i stolice. Pomogao nam je tadašnji direktor biblioteke Fadilj Kroma. Ja sam predavao klavir i solfeđo, a na odsjecima za gitaru i harmoniku bili su profesori iz Bara”, priča Cufo kako je sve počelo.

Svojim novcem kupio prvih sedam violina

Prvu adaptaciju prostorije pomogli su donatori, a posebno mještanin Ibrahim Mila koji je onda izdvojio 20 hiljada maraka.

U prostorijama u kojima je i danas, škola je počela da radi 2001. godine kada je počela da funkcioniše nezavisno od škole u Baru. Te prostorije adaptirali su ministrarstvo i donatori. Sa ministarstvom je zaključen ugovor o neplaćanju zakupa na deset godina, a plan je bio da se međuvremenu kod Opštine izdejstvuje dobijanje zemljišta za izgradnju škole. Do toga nije došlo jer nijesu postojali planovi tako da je škola i danas podstanar Doma kulture. Cufo je međuvremenu radio svoj posao i nabavljao ali i sam kupovao instrumente. Pisao je gradonačelniku njemačkog Wufrata i upoznao ga sa problemima u školi.

“Znao sam da daje donacije za škole. Poslije tog pisma, dobili smo instrumente u vrijednosti od 30 hiljada eura. Stigao nam je i koncertni klavir „Jamaha“ na šta smo posebno ponosni”, kaže Cufo.

Kod prijatelja u Beogradu, svojim novcem kupio je sedam violina, a školi ustupio i svoje četiri harmonike. Stigao je i još jedan piano iz Amerike kao poklon sugrađanina. Škola je počela da se širi i sa tri odsjeka došla na sedam. Učenici prve generacije imali su uspješne karijere i diplomirali na muzičkim akademijama u državi i regionu. Vratili su se na posao u matičnu školu i sve je bilo manje potrebe za kadrom sa strane.

U godinu u kojoj slavi jubilej, 20 godina postojanja, škola je ušla sa skoro 300 učenika i 26 zaposlenih, računajući vannastavno osoblje i spoljne saradnike.

“Jubilej ćemo proslaviti krajem maja ili početkom juna svečanim koncertom kome će prisustvovati svi naši prijatelji koji su doprinijeli da danas imamo ovo što imamo”, kaže Cufo.

Đulijin sopran čuli su svi veći gradovi Evrope

Pored ostalih, profesori u školi u kojoj su ponikli danas su i Fatima Katana, Laureta Paljoka, Jelena Knežević i Đulija Pelingu. Prve tri su profesorice klavira dok je Pelingu najzvučnije ime koje je iznjedrila ulcinjska škola. Sjajnog soprana mogli su da čuju svi veći gradovi regiona i Evrope.

“Imamo brojna odličja sa takmičenja u državi i Evropi”, kaže Cufo i dodaje da je muzička škola danas nosilac svih važnijih kulturnih dešavanja u gradu.

Galerija

Bonus video: