Varšava danas: Socijalističke slike u evropskom ramu

U prijestonici, gdje vožnja biciklom i organska ishrana postaju stvar prestiža, sve se češće obilazi fabrički krug između čijih sivih fasada su razbacane tezge pune boja prirode
157 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 29.09.2013. 20:05h

Stotinak metara od ostataka zidova varšavskog geta, u prijestonici Poljske svake subote slave se evropski trendovi zdravog života. Hiljade Varšavljana jednom nedjeljno okuplja se u hangarima stare fabrike kuhinjskog pribora, gdje grupa ekoloških entuzijasta organizuje „Eko bazar“, na kome se prodaje zdrava hrana iz cijele Poljske.

U milionskoj prijestonici, gdje vožnja biciklom i organska ishrana postaju stvar prestiža, Varšavljani sve češće obilaze fabrički krug između čijih sivih fasada su razbacane tezge pune boja prirode.

„Varšava je postala veliki evropski grad i ljudi su promijenili svijest o životu. Sve je više onih koji na posao radije idu biciklom, a umjesto smrznute hrane jedu heljdinu kašu. Oni dolaze na pijacu jer žele da budu moderni, sreću istomišljenike i kući nose skuplju ali zdravu hranu“, priča Joana Žukulinska, jedna od organizatora ekološke pijace.

Prepuna pijaca u krugu napuštene fabrike i moderno pozorište u jednoj od fabričkih hala, potvrđuju da Varšava sliku o socijalističkoj prošlosti sve jače gura u evropski ram. Poljaci ne kriju ponos dok pokazuju oblakodere „Varšav sitija“ i tržne centre sa ogromnim reklamama svjetskih brendova, zbog kojih panorama njihovog grada podsjeća na američke megalopolise. Iako je gotovo pola vijeka bila dio istočnog bloka, Varšava se danas ne razlikuje od većine evropskih gradova koji nisu osjetili sovjetsku čizmu. Gradom dominiraju zastakljeni oblakoderi, automobili iz sovjetskog perioda su na parkinzima izloženi kao muzejski eksponati, a „Starbaks“ i „Mekdonalds“ odavno su u starom jezgru Varšave.

Eko bazar u Varšavi

Da se tragovi prošlosti, ipak, teško brišu potvrđuje socijalsitička arhitektura brojnih zgrada u centru, sa upečatljivom Palatom kulture i nauke koja dominira panoramom grada. Neboder od 42 sprata koji je Staljin izgradio u porušenoj Varšavi još je najviša zgrada u prijestonici Poljske, a zbog spoja kominističke i renesansne arhitekture Varšavljani ga i dalje zovu „San pijanog poslastičara“. Dok se oko Staljinovog monumenta grade neboderi, nekadašnje zgrade socijalističkih saveza dobijaju nove vlasnike. Kada pričaju o suočavanju sa komunističkom zaostavštinom, Varšavljani rado pominju Univerzitetsku biblioteku na obali Visle. Novcem od izdavanja nekadašnje centrale Komunističke partije, napravljena je moderna biblioteka od stakla i čelika, na čijem se krovu nalazi park sa predivnim pogledom na grad.

„Ono što su drugi gradili ne mora se rušiti, čak i kada vam se ne sviđaju graditelji. Ružna zgrada u centru dobila je nove vlasnike, a studenti imaju biblioteku koja je nekadašnju periferiju Varšave pretvorila u elitni dio grada“, priča Anžej, student prava dok pokazuje nove zgrade sa preskupim stanovima u blizini biblioteke.

Moderne zgrade na obali rijeke i skupocjeni automobili na ulicama, potvrđuju da presvlačenjem grada u evropske haljine, život Varšavi postaje sve skuplji. Prosječna plata u administraciji je 800 do hiljadu eura, dok profesori u školama zarađuju 500. Visoke plate su u informacionoj tehnologiji, gdje se zarađuje u prosjeku 2.500 eura, dok su najbolje plaćeni poslovi u bankarskom sektoru gdje su plate i do četiri hiljade eura. S druge strane, cijene u prodavnicama su slične onim u Crnoj Gori, ali je prosječna kirija za dvosobni stan u centru 500 eura, uz dodatno plaćanje računa. Sudski tumač i prevodilac Elžbieta Ćirlić tvrdi da je zbog toga sve više ljudi koji su Varšavu dolaze samo da bi radili. Najmanje million Poljaka od ponedjeljka do petka radi u prijestonici, a onda se vikendom vraća u unutrašnjost gdje je život jeftiniji. Oni zajedno žive u iznajmljenim stanovima na periferiji i hranu donose od kuće. Varšavljani ih nazivaju “teglama”.

“Oni u Varšavu dolaze samo da rade i od kuće donose hranu u teglama. Troše malo, kupuju samo ono što moraju i zarađeni novac nose kućama. To nisu samo ljudi koji rade građevinske poslove već su i administraciji ”, priča Elžbieta.

Ipak, umjesto o „teglama“ Varšavljani radije pričaju o tome kako su deceniju nakon ulaska u Evropsku uniju sa obje noge na zemlji, jer Poljska u vrijeme svjetske ekonomske krize nije bila u recesiji. Mnogi sa sjetom govore o danima kada je hiljade Njemaca prelazilo granicu sa Poljskom u potrazi za poslom. Ne kriju nadu da njihova zemlja na evropskoj mapi neće biti poznata samo kao poprište sukoba velikih. Teško istorijsko nasljeđe Drugog svjetskog rata i kumunističke vlasti, prema mišljenju ekonomiste Mareka Korovajčika, mogao bi biti glavni adut za jačanje Poljske. Navika da teško žive, podsjeća on, Poljacima je pomogla tokom ekonomskog udara sa Vol strita.

„Živimo u tranziciji decenijama i navikli smo na nelogične situacije. Dok se ostatak Evrope čudio ekonomskoj krizi, mi smo pokazali kreativnost jer ljudi sa istoka se najbolje snalaze u teškim vremenima“, priča Korovajčik.

Rođendan u sjenci Aušvica

Za većinu Poljaka, ostaci koncentracionog logora Aušvic su, uz nacističko bombardovanje Varšave, i danas jedna od najbolnijih uspomena. To ne krije Marta iz Krakova, koja ostaje u automobilu dok ekipa novinara iz Crne Gore sa stotinama turista ulazi u nekadašnju fabriku smrti.

Iako se brojni Poljaci i danas teško suočavaju sa mjestom u kojem su izgubili najbliže, Aušvic godišnje posjeti više od million turista. Dok između bodljikave žice prolaze turisti sa bocama koka-kole u rukama, muzejski radnik Rišar Domašik tvrdi da mnogi nijesu svjesni značaja mjesta koje posjećuju.

I danas jedna od najbolnijih uspomena za Poljake: Aušvic

“Ovdje su ljudi umirali i patili svakog minuta, a mi hodamo po njihovoj krvi i suzama. Zato ne bi bilo čudo da hodamo bosi iz poštovanja prema njihovoj žrtvi. Mnogi mi kažu da im Aušvic djeluje gotovo normalno i da ih ništa ne plaši, a ja ih podsjetim da je ovdje počinjeno zlo koje i danas širi užas po svijetu”, priča Rišar gotovo teatarskim tonom, pokazujući ostatke tri tone ženske kose od koje su nacisti pravili platno za vojsku.

Ipak, stotinak turista koji se odmaraju u restoranu preko puta Aušvica, potvrđuju da su i mjesta ljudske patnje u 21. vijeku samo turistička atrakcija. Kada je turistički vodič završio čitanje menija preko razglasa, stotinjak gostiju je na portugalskom horski zapjevalo “Happy birthday to you”, dok se sijeda bakica sa malom tortom u rukama suznih očiju zahvaljivala na čestitkama.

Šopenove klupe i papina krempita

Iako ne kriju da su tokom istorijskih sukoba sa Njemcima, Rusima i Šveđanima imali hrabrih vojskovođa, Varšavljani radije pominju slavne Poljake koji su obilježili svjetsku istoriju.

Sudeći prema brojnim tablama na kućama gdje je živio, Frederik Šopen je najomiljenija ličnost u poljskoj istoriji.

Osim upečatljivog spomenika u ogromnom gradskom parku na kojem se kraj vještačkog jezera ljeti svira Šopenova muzika, zaostavština poznatog kompozitora vidljiva je svuda po gradu. Ispred kuća u kojima je živio nalaze se mermerne klupe, koje služe za odmor uz slušanje Šopenove muzike sa posebnih zvučnika na njima.

Univerzitetska biblioteka u Varšavi

Uz slavnog kompozitora u životu običnih Poljaka značajno mjesto ima i papa Jovan Pavle Drugi, zbog čega se na mjestu gdje je održao prvu misu kao poglavar Katoličke crkve nalazi veliki krst dok su table sa njegovim imenom na zgradama koje je posjetio i blagoslovio.

Koliki značaj imaju papine riječi potvrdio je svojevremeno i drastičan rast podrške EU, nakon njegove poruke da je u Evropi budućnost Poljske. “Kada je tokom mise u rodnim Vadovicama pričao da je u jednoj poslastičari kao dijete jeo najbolju krempitu, to mjesto je brzo postalo turistička atrakcija. Vlasnik poslastičarnice i danas pravi 'papinu krempitu', a stvar je prestiža probati je iako nije baš jeftina”, priča Elžbeta Ćirlić.

Bonus video: