Gornje Polimlje skoro da je ostalo bez vodenica potočara, kojih je nekada bilo na stotine. Odumiranjem sela i raseljevanjem sjevera, umirale su i stare vodenice. Među rijetkima koji su, ipak, odoljeli zubu vremena su tri mlina u selu Trešnjevo, kod Andrijevice, čije kamenje još pokreće voda sa Rakovačkog vrela.
Te vodenice opstale na vrhu sela, na čak hiljadu metara nadmorske visine i danas su vlasništvo bratstava Vulevića, Kastratovića, Mašovića, Lalevića i Stojanovića.
Nekada je, kako pričaju stariji mještani, tu bila i četvrta vodenica, bratstva Čukića, ali se ona odavno urušila i preselila u prošlost.
Seljani tvrde da je upravo Rakovačko vrelo privuklo Trešnjevce da prije nekoliko vjekova nasele taj prostor, da tu formiraju jaka gazdinstva i organizuju život. Pričaju da je to vrelo oduvijek bilo njihova voda života, koja je pokretala mlinove i natapala oranice u prečniku od preko dva kilometra. O tome svjedoči i Milovan Stojanović dok u jednoj od vodenica melje kukuruz. On priča da će se u njegovom domu od ovog brašna i dalje spravljati kačamak i poznata „vasojevićka kolobotnjica“.
“Pored toga što je Rakovačko vrelo vjekovima pokretalo naše vodenice, ono je i izvor života svih mještana. Ono je natapalo naše njive, braneći ih od sušnih godina. Sa njega su se, pomoću tri jaza, navodnjavala imanja u cijelom Trešnjevu, koje danas sa 200 domaćinstava broji oko 600 stanovnika”, kaže Stojanović. Mještani navode da vodenice na Rakovačkom vrelu ni izbliza ne rade kao nekada. Kažu da samo rijetki Trešnjevci dođu da samelju brašno, i da se na prstima mogu prebrojati oni koji su ostali vjerni tradicionalnim djelatnostima. To što danas samo rijetki otvaraju vrata vodenica i čuvaju ih od propadanja i zaborava, ne treba da čudi, jer u selu Trešnjevo trenutno ima čak 97 zatvorenih kuća.
Mještani Trešnjeva ističu da su Rakovačko vrelo i njihove vodenice posjećivali brojni turisti, pisci, putopisci, umjetnici, znani i neznani. Prisjećaju se da je ovdje dolazio i Mihailo Lalić, koji je rođen u susjednom selu Trepča.
“Lalić je ovdje često boravio. Divio se ovoj vodi i pretakao je u svoja književna djela. Tako je Lalić ovjekovječio ovo mjesto i tok ove svete vode koji traje i opominje. On je u svojim djelima nagovijestio ovu tišinu, ukazujući na naše vječite seobe i podjele koje, nažalost, i danas traju”, ističe Mašović.
Trešnjevci ne zaboravljaju ni legende iz minulih vremena, ali i neke novije dogođaje koji opominju da se Rakovačko vrelo ne smije remetiti i narušavati. Neki dogođaji iz prošlosti ukazuju, naime, da je Rakovačko vrelo znalo da se povremeno izgubi u momentu kad bi neko pokušao da naruši njegovu nit i prirodni tok. Legenda kaže da je prije nekoliko vjekova neko zaprljao vrelo i da se ono odmah nakon toga navodno pretvorilo u običnu baru.
“Mještani su zbog toga bili dovedeni u situaciju da se sele, a na kraju su odlučili da pokušaju da pomoć potraže na Cetinju kod vladike Rada. Nakon toga ovdje su pristigla brojna sveštena lica i dva dana vršila službu i molitve nad vrelom. Priča se da je trećeg dana potekla voda kao nekada”, kaže Branko Kastratović.
On naglašava da se nešto slično desilo prije osam godina kada su mještani krenuli da kaptiraju Rakovačko vrelo.
“Grupa mještana je 2008. godine imala namjeru da kaptira Rakovačko vrelo i da ga cijevima povedu u svoje domove. Međutim, čim su krenuli, vrelo se odjednom izubilo. Tek kada se nakon nekoliko mjeseci odustalo od te ideje vrelo se ponovo pojavilo iz zemlje”, tvrdi Kastratović. Po ocjeni mještana Rakovačko vrelo, po mnogo čemu, može da predstavlja turističku atrakciju.
“Ovdje sve kao da je vajano božijom rukom. To znači da ovo mjesto, uz pomoć nadležnih institucija, može da postane turistički biser čitavog kraja. Posebno je interesantno da je voda na izvoru toliko topla da se u njoj čovjek može okupati i kad je najveća zima. Rakovačko vrelo moguće da ima i ljekovita svojstva”, tvrdi Kastratović. Upravo zbog svega toga mještani Trešnjeva i još tri sela pobunili su se nedavno zbog najave gradnje malih elektrana na Gradišnici i Trepačkoj rijeci, u strahu da će bez vode ostati i ovo vrelo, ispod kojeg se nalaze još uvijek funkcionalne tri stare vodenice.
Čakšire, džamadani i ponjave od sukna iz Rakovačkog sela
Narod se seli, dok plodne njive i livade urastaju u korov. Tako u trešnjevačkom zaseoku Rakovac, gdje je nekada bilo 17 domaćinstava, više niko ne živi.
Podsjećaju Trešnjevci da je u prošlim vremenima, pored vodenica, na Rakovačkom vrelu radila i valjaonica.
“Bila je nadaleko čuvena, jer je besprekorno valjala sukna. Od tog sukna su se pravile čakšire, džamadani, uzine za kapute, ponjave i mnoge druge stvari. Ovdje su u velikim količinama stizala sukna iz Berana i Andrijevice i tako uvaljana vraćala se nazad. Takvog sukna više nema, kao što nema ni valjonice na Rakovačkom vrelu. Ostala su samo sjećanja”, priča mještanin Goran Mašović.
Bonus video:
